Machiavellijevoj je političkoj misli posvećena primjerena pozornost u povijesti političkih ideja, no većina autora koji obrađuju i interpretiraju Machiavellija zapostavlja njegovo promišljanje mjesta i uloge prava u uspostavljanju novog poretka i novih političkih institucija. Machiavellijevo se ime ne pojavljuje u pregledima povijesti renesansnog prava zato što Machiavelli nije sustavno pisao o pravu niti mu je posvetio posebnu pozornost. Umjesto toga njegova koncepcija prava prožima cijelo njegovo djelo, a posebice Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija kao djelo posvećeno republikama i republikanskom političkom poretku. U ovome radu pokušava se rehabilitirati Machiavelli kao politički pisac koji je u pravu vidio važan instrument politike bez kojega nije moguće zasnovati državu niti upravljati zajedničkim poslovima u državnoj zajednici. A budući da u njegovoj političkoj teoriji središnju ulogu ima ne samo vladar (bilo u monarhijskom političkom poretku ili pak u republikanskom) već i zakonodavac, ovdje se pokušava preko njegova razmatranja uloge i zadaće zakonodavca deducirati njegovu koncepciju prava. Rezultat je da pravo nije nimalo beznačajna tema u Machiavellijevoj političkoj teoriji, već zauzima središnje mjesto u ideji dobre vladavine, koja se ostvaruje u trinomu vivere libero – vivere civile – vivere politico (živjeti slobodno – živjeti građanski – živjeti politički). Dobri su zakoni uz dobro oružje (vojsku) temelj svake države, a posebice republike, u kojoj zakoni imaju ulogu da navedu građane da svoje sebične interese podrede zajedničkom dobru radi ostvarenja slobodne, sigurne i prosperitetne političke zajednice u kojoj su građani motivirani za njezinu obranu jer time brane i osiguravaju svoju slobodu, sigurnost i blagostanje. Stoga autor analizira Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija, u kojima se posebno razmatra uloga republikanskoga zakonodavca koji je tako stavljen uz bok vladaru: dobar vladar mora biti i dobar zakonodavac, a u republici vladar je (u liku državnog poglavara) izabran upravo na temelju zakona i ovlašten je da predlaže zakone u interesu općeg dobra.