Cilj je rada istražiti i predstaviti djelovanje Javne knjižnice u Celju tijekom Drugoga svjetskog rata. Rad je podijeljen u dva dijela, u prvom se općenito govori o stanju u knjižničarstvu u nacističkoj Njemačkoj, a drugi se dio bavi djelovanjem Javne knjižnice u okupiranom Celju. Istraživanje se temelji na arhivskim dokumentima dostupnim u Povijesnom arhivu u Celju (Zgodovinski arhiv Celje – ZAC). Celje je tijekom okupacije bilo važno administrativno, trgovinsko, industrijsko, prometno i obrazovno središte Štajerske. Celjska je knjižnica djelovala sukladno standardima i modelima važećima za sve njemačke knjižnice, što se odražavalo na njezino cjelokupno poslovanje: izbor i obradu građe, izbor zaposlenika i rad s korisnicima. Javne su knjižnice bile utemeljene municipalnim sredstvima, a grad je brinuo o njihovom poslovanju. Usto, posebno je državno savjetodavno tijelo (Staatliche Volksbuechereistelle) osiguravalo dodatne materijale. Knjižnice su u novim pograničnim područjima imale važnu ulogu u diseminaciji njemačkog jezika i kulture, što se i smatralo njihovom temeljnom zadaćom. Ratne okolnosti nisu odvratile korisnike od posjeta knjižnici, niti su se zaposlenici žalili na nedostatak financijskih sredstava. Kako se rat bližio kraju, zamijećen je tek nedostatak papira. Doprinos radnje je rekonstrukcija poslovanja Javne knjižnice u Celju tijekom vrlo burnog povijesnog razdoblja, što je tema kojoj do sada nije pridavana veća pozornost.