Autor obrađuje segment romaničkog sloja Moćnika dubrovačke katedrale, temeljeći svoj rad na istraživanju dubrovačkoga katedralnog Moćnika kao središnjega kulturnog toposa, gdje je Dubrovnik tijekom stoljeća razvijao kult svetačkih moći. Posebna pozornost posvećena je trima moćnicima s romaničkim figuralnim prikazima: moćniku stopala sv. Jakova (CLXXIII), moćniku noge sv. Bartula (XIX) i moćniku noge nepoznatog sveca (CXXV), možda sv. Jakova. Kod moćnika stopala sv. Jakova (CLXXIII) autor primjećuje kako se radi o umjetnini romaničke stilizacije bliske južnofrancuskim izvorima u skulpturi i minijaturi koja je zamjetna i u južnotalijanskim područjima, gdje su benediktinci širili romanički stil. Nepoznati dubrovački majstor iz 13. stoljeća na moćniku noge sv. Bartula (XIX) iskucao je svečev lik, čiji likovni predložak po grafizmu treba tražiti ponajviše unutar minijatura iz liturgijskih knjiga koje su najčešće kolale s jedne na drugu jadransku obalu, prenoseći ukus akvitanske skulpture te francuskih i engleskih minijatura 11. i 12. stoljeća. Na moćniku noge nepoznatog sveca (CXXV) iskucan je reljef sveca i to je jedini sačuvani kovinski reljef kasnoromaničkog razdoblja, koji bi aludirao na nestale kovinske oltarne pale iz starijeg razdoblja. Kao likovnu paralelu dubrovačkom primjerku treba uzeti u obzir noviji sloj iznimno loše restaurirane srebrne pozlaćene pale iz katedrale u Caorleu, koja se datira dosta široko, od 13. do 14. st., i ophodno raspelo dei Battuti nepoznatoga mletačkog zlatara, iz 13./14. stoljeća, iz tršćanskog Museo Diocesano. Razmatrani moćnici ukazuju na složenost likovnih utjecaja na dubrovačko romaničko zlatarstvo u rasponu od 12. do kraja 13. stoljeća.