U radu se sumarno prikazuju rezultati empirijskog istraživa­nja koje je provedeno u Gradu Zagrebu. Ono se odnosilo na dva pitanja: stabilnost gradske izvršne vlasti te demok­ratizacija odlučivanja u Gradskoj skupštini. Podaci su pri­kupljeni metodom analize sadržaja zapisnika sa sjednica Gradske skupštine u razdoblju od 1. lipnja 2001. do 31. svibnja 2006. Zakonom o Gradu Zagrebu iz 2001. izbor gradonačelnika i Gradskog poglavarstva reguliran je tako da je u cijelosti postao ovisan o rezultatima lokalnih izbora. Budući da je utim izborima primijenjen sustav razmjernog predstavništva na temelju fiksnih lista, u istraživanju se pošlo od pretpos­tavke da je u promatranom razdoblju došlo do stanovitog smanjenja stabilnosti gradske izvršne vlasti. Navedenim zakonom stvorene su institucionalne pretpos­tavke da Gradska skupština postane aktivni čimbenik u ob­likovanju lokalne politike i provođenju političkog nadzora nad djelovanjem gradskih izvršnih i upravnih tijela. tom smislu moglo se pretpostaviti da je u procesu odlučivanja sudjelovao širi krug aktera te da je stoga bilo razmjerno manje odluka koje je inicirala gradska izvršna vlast, koje su prihvaćene bez izmjena i bez rasprave te koje su donesene pukim preglasavanjem.