Pitanje duhovnosti postaje središte zanimanja suvremenog čovjeka bilo koje kulture, religije ili geografske pripadnosti. U tom se duhu shvaća i potreba ispitivanja toga fenomena kod djece od najranije dobi. U prvom dijelu riječ je o pojmovnim određenjima (duhovna dimenzija čovjeka, duhovnost djece, djetetov identitet) koja pružaju jasnije razumijevanje za dublju spoznaju duhovnosti predškolskog djeteta. Obitelj je primarno mjesto socijalizacije nužno za daljnji razvoj djetetove duhovnosti, što je predmet promišljanja drugog dijela. Zajedno s dječjim vrtićima, župnom zajednicom, grupom vršnjaka i medijima ona ima ključnu ulogu u razvoju i oblikovanju djetetova identiteta. Treći dio bavi se promišljanjem o duhovnom životu predškolskog djeteta. Polaznu točku pruža nam Isus iz Nazareta. U tom kontekstu predočuju se samo neke od bitnih karakteristika djetetove duhovnosti kao što su njegova zadivljenost i čuđenje prema svemu stvorenom, usmjerenost njegova pogleda k nebu i molitva koja u životu male djece ima posebno značenje.