Proces iseljavanja s istraživanog prostora krajem 16. i početkom 17. stoljeća (uz kasnija doseljavanja) stvorilo je etničke, jezične, socioekonomske i kulturne odnose, koji su bili osnovicom kasnije pa nemalim dijelom i današnje prostorne organizacije te strukture njegove naseljenosti. Porazi osmanskih postrojbi na granici Osmanskoga i Habsburškog imperijalnog sustava u savsko-dravskom međurjećju su sve više djelovali na kršćane u osmanskim pograničnim sandžacima te su osobito Vlasi Pakračko-cerničkog sandžaka počeli organizirano prelaziti na habsburšku stranu u većem broju krajem 16. stoljeća. To treba posebno promatrati u kontekstu tzv. „dugog rata“ (oko 1591. – 1606.). U članku se daje tek nekoliko osnovnih informacija koje ilustriraju iseljavanje vlaškoga srpskopravoslavnog stanovništva iz zapadnog Papuka, Ravne gore i Psunja te susjednih područja krajem 16. i početkom 17. stoljeća na prostore hrvatsko-slavonske Vojne krajine