U radu se analizira promjena identiteta dječjega lika predstavljena u poljskim suvremenim dječjim romanima o holokaustu. Koristeći se kategorijom igre kakvu su opisali, primjerice, Erving Goffman, George Eisen i Jerzy Cieślikowski, rad pokazuje da promjena židovskoga u nežidovski identitet (i obrnuto) funkcionira kao neka vrsta igre s vlastitim pravilima, praksama, ulozima itd. Dječji židovski identitet opisan je kao nešto određeno vlastitim okruženjem (u prvom redu nacističkim autoritetom), a potom kao nešto fluidno, a ne strogo definirano (protagonisti uglavnom potječu iz integriranih poljsko-židovskih okruženja). Igranje u smislu iskoraka od normalnoga života doima se kao jedini način na koji je moguće preživjeti užase rata i šoe. Fluidnost identiteta predstavljena je kao mehanizam s pomoću kojega se protagoniste predstavlja kao univerzalne likove suočene sa strahovitim događanjima, što ove romane čini privlačnima i suvremenim čitateljima.