Slavenski mitovi opstaju u svijesti ljudi manje kao stvarno vjerovanje u njihovo postojanje, a više kao nadnaravni element ili književni lik. Odrasli čitatelj u Poljskoj i Slovačkoj, na primjer, susreće slavenska nadnaravna bića u serijalima knjiga fantastične književnosti Wiedźmin Andrzeja Sapkowskog i Černokňažník Juraja Červenáka. Međutim, ne može se očekivati da književnost prikazuje praznovjerje i demone kao u legendama o vjerovanjima. Postavljanje djela Sapkowskog i Červenáka u kontekst etnografski zapisanih vjerovanja rasvjetljava različite aspekte međukulturalnih i intertekstualnih odnosa u književnom djelu. Ovaj članak pokazuje da postoji nekoliko shema književne prilagodbe slavenskih mitova – prilagodba u skladu s narodnim vjerovanjima, poricanje praznovjerja, ugrađivanje narodnog mita u svrhu stvaranja iluzije i korištenje imena demona, ali dodavanjem osobina iz drugih izvora, posebice iz masovne kulture.