U ovom tekstu raspravlja se o primjeni dijaloga kao metode učenja u teološkom obrazovanju. Kako autorica dolazi iz protestantskog miljea, fokus analize bit će protestantsko teološko obrazovanje u Republici Hrvatskoj, odnosno konkretnije, primjena dijaloga kao metode učenja na Visokom evanđeoskom teološkom učilištu (VETU) u Osijeku. U tu svrhu provedeno je pilot-istraživanje među djelatnicima Učilišta, koje je potvrdilo i korištenje i učinkovitost dijaloga kao metodu u nastavi. Zaključci upućuju na to da je dijalog teološki model koji upućuje na bit odnosa između Boga i ljudi, i suradnje s Bogom na ostvarenju Kraljevstva na Zemlji koji svoj temelj ima u trojstvenom (dijaloškom) Bogu, te da je dijalog metoda učenja poticajna za usvajanje novih znanja, koja traži aktivnu uključenost i refleksiju studenata na prošla iskustva te potiče samostalno promišljanje i primjenu novih spoznaja unutar konteksta u kojem bi se naučeno trebalo primijeniti.