Članak se bavi razmatranjem socioloških temelja pravne edukacije i pravne komunikacije kao mehanizama za formiranje komunikacijsko-pravne kulture pojedinaca u modernom socijalnom i kulturnom društvu. Predstavljena je analiza formiranja sustava pravne edukacije u raznim etapama razvoja socijalnog i kulturnog društva, počevši od XVIII. stoljeća. Tijekom tog je razdoblja Slavensko- grčko-rimska akademija uvela tečaj pod nazivom «Učenja o pravdi, kako duhovnoj tako i svjetovnoj», čija je provedba obuhvaćala primjenu brojne zapadne pravne literature u praksi, a to je iziskivalo vještinu prevođenja pravnih knjiga na ruski jezik, drugim riječima komunikacijske vještine na polju prava. Osim toga, ukazuje se i na činjenicu da je atmosfera duhovne krize uzrokovane sustavnim transformacijama s kraja XX. stoljeća, što znači reformama, utjecala na razinu modernog obrazovnog sustava. Nudi se opis brojnih tečajeva pravne edukacije, koji dovode do formiranja komunikacijske i pravne kulture pojedinaca. Nadalje, članak navodi praktične preporuke koje pomažu pri formiranju komunikacijske i pravne kulture (pravna promidžba u komunikacijskom procesu; pravna obuka i edukacija pomoću jezika i govora; pravna komunikacijska praksa; komunikacijska i pravna auto-edukacija i re-edukacija korištenjem komunikacijskog dijaloga na polju prava). Nakraju se navode zaključci kako pravna edukacija i pravna komunikacija imaju pozitivan utjecaj na formiranje pojedinaca koji posjeduju komunikacijsku i pravnu kulturu. To predstavlja osnovu izgradnje demokratske pravne države te socijalnog i kulturnog društva.