Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi povećavaju li dodatne rotacije oko uzdužne osi asimetričnost doskoka prilikom izvedbe salta naprijed i natrag. U istraživanje je bilo uključeno dvanaest slovenskih reprezentativaca u sportskoj gimnastici. Svaki je gimnastičar izveo različite inačice opruženih salta s rotacijom oko uzdužne osi ili bez nje. U analizi je korišteno nekoliko dinamičkih i kinematičkih varijabla da bi se utvrdila asimetričnost doskoka. Vrijednosti reaktivnih sila i sila opterećenja ispod svakog stopala prikupljene su sustavom Parotec Insole Pressure Measurement. Podaci su normalizirani za tjelesnu masu gimnastičara. Ariel Performance Analysis System je korišten za izračunavanje kinematičkih varijabla. Rezultati su pokazali da većina izvedenih salta naprijed i natrag s rotacijom oko uzdužne osi završava asimetričnim doskokom (17–50%). Salta sa 1/2 rotacije oko uzdužne osi završavaju sa 50–58% asimetričnim doskokom, salta sa 1/1 rotacije sa 67–75% asimetričnosti te salta sa 3/2 rotacije sa 58–83% asimetričnosti. Asimetričnost doskoka povećavala se s povećanjem složenosti zadatka. Asimetričnost se očitovala u vremenu doskoka, okomitoj brzini kukova pri kontaktu s podlogom te u distribuciji maksimalne sile i pritiska. Razlike u vremenima doskoka između nogu bile su do -13,09±12,98 ms kod salta naprijed, odnosno do 4,08±7,61 ms kod salta natrag. Brzina kukova pri doskoku razlikovala se između kukova do 0,71 m/s za salto naprijed odnosno 0,54m/s za salto natrag. Razlika u maksimalnoj sili između stopala, normaliziranoj za tjelesnu masu gimnastičara, kretala se u rasponu od 0,98 do 1,03 tjelesne težine. Pri doskocima u saltu naprijed manifestirali su se veći pritisci na pete u trenutku najveće sile reakcije podloge nego li u doskocima pri izvedbi salta natrag.