U ovom se radu želi ukazati na prednosti koje metodologija utemeljene teorije ima u odnosu na dosadašnja kvantitativna socioreligijska istraživanja fenomena religije i religioznosti. Naime, nakon provođenja kvalitativno-kvantitativnog istraživanja Religioznost stanovnika grada Vukovara tijekom Domovinskog rata (2010. – 2014.) te analize socioreligijske literature nastale u Hrvatskoj u posljednjim dvama desetljećima, utvrđeno je kako je uobičajeno primjenjivan teorijsko-metodološki okvir nedostatan za istraživanja fenomena religije i religioznosti koja se provode u određenom specifičnom kontekstu (krizna ratna situacija) i/ili nad specifičnom populacijom (civili, branitelji, zatočenici). Takav teorijsko-metodološki okvir, u kojem se primjenjuju teorija sekularizacije, petodimenzionalni model te kvantitativne istraživačke metode, najčešće je nedostatan za cjelovito istraživanje izvanobredne osobne religioznosti te suodnosa fenomena religioznosti i specifičnog konteksta u okviru kojega se provodi istraživanje. Stoga je cilj ovoga rada ukazati na potencijal metodologije utemeljene teorije u okviru kvalitativnih socioreligijskih istraživanja pomoću kojih je moguće sveobuhvatnije istražiti fenomen religije i religioznosti u uvjetima u kojima nije moguće, ili je teško, primijeniti postojeće teorijske okvire i kvantitativne istraživačke metode. Zaključci do kojih se došlo na temelju samostalno provedenog istraživanja Religioznost stanovnika grada Vukovara tijekom Domovinskog rata pokazuju kako metodologija utemeljene teorije, uz primjenu kvalitativnih metoda istraživanja, nudi mogućnost za cjelovitije istraživanje izvanobredne osobne religioznosti. Prije svega nudi veću mogućnost razumijevanja dimenzije osobnoga religioznog iskustva i dimenzije religijske prakse na individualnoj, izvanobrednoj razini, ali i bolju istraženost suodnosa fenomena religioznosti i specifičnog konteksta u okviru kojega se provodi istraživanje.