U ovom se radu istražuju obrazovni i društveni faktori koji pridonose percepciji školskih ravnatelja kao neovisne menadžerske profesije. Empirijski su rezultati dobiveni ispitivanjem kućanstava reprezentativnih za Republiku Hrvatsku, malu europsku država koja provodi opsežnu reformu obrazovanja. Empirijski rezultati sugeriraju da povjerenje u pojedine društvene aktere koji su relevantni za obrazovanje i javna percepcija učinkovitosti škola mogu služiti kao čimbenici prognoze javne procjene ravnateljske profesije. Iznose se moguće implikacije za buduća istraživanja i razvoj politika u malim europskim državama. Predložene intervencije u politiku naglašavaju sposobnost institucionalne izgradnje, kao i pokušaj kreiranja pozitivnih povratnih informacija jačanjem međusobnih poveznica između razvoja lokalnih resursa i dijeljenja pozitivnih lokalnih narativa.