Unaprjeđenjem tehnologije te samim razvitkom magnetske rezonance dogodio se glavni preokret u domeni radiologije u dva-desetom stoljeću. Uvelike je olakšana vizualizacija svih dijelova ljudskog tijela uz održavanje odlične prostorne rezolucije bez upo-trebe ionizirajućeg zračenja. U pedijatrijskoj populaciji pregled magnetskom rezonancom korisna je metoda u evaluaciji mozga, toraksa, abdomena, zdjelice te ekstremiteta. Upravo je ovo jedna od prvih metoda izbora za mlađe pacijente zbog nekorištenja io-nizirajućeg zračenja. S ciljem povećanja kontrastnosti i rezolucije dobivene slike koriste se kontrastna sredstva magnetske rezonan-cije. Među najčešće korištena kontrastna sredstva spadaju kontrastna sredstva na bazi gadolinija. Prema molekularnoj strukturi dijele se na linearne i makrocikličke, a uz to postoji još i podjela na ionske i neionske. Makrociklički spojevi općenito se smatraju sigurnijima zbog niže stope disocijacije slobodnog iona gadolinija, koji je u tom obliku toksičan. Za gadolinijska kontrastna sred-stva dugo se vjerovalo da su u potpunosti sigurna, ali njihova povezanost s nefrogenom sistemskom fibrozom primijećena je 2000-ih, nakon čega se usmjerilo ka korištenju makrocikličkih spojeva u pedijatrijskih bolesnika zbog dokazano veće sigurnosti. Osim navedene nuspojave, moguć je razvoj i akutnih alergijskih reakcija, a u novije vrijeme otkrivene su i spoznaje o taloženju gadolinija u tkivima. Unatoč vrlo niskoj stopi navedenih nuspojava u pedijatrijskih pacijenata, njihova dugoročna sigurnost i primjena u neo-natalnoj dobi još nije utvrđena. Upravo zbog toga, važno ih je oprezno koristiti uz naglasak na apliciranje najmanjih mogućih doza, korištenje makrocikličkih spojeva te dobru procjenu rizika. Ovaj pregledni rad prikuplja i analizira do sada objavljena istraživanja o kontrastnim sredstvima na bazi gadolinija u pedijatrijskoj populaciji.