Viktor Frankl utemeljitelj je logoterapije. Logoterapija se definira kao liječenje smislom. Liječenje smislom na prvi pogled djeluje neprimjenjivo kada je u pitanju proces primjene tradicionalnih metoda liječenja, pogotovo kada su u pitanju komplicirani dugotrajni medicinski zahvati, Međutim, u sklopu psihološke ili psihijatrijske pomoći oboljelom može se smatrati dijelom liječenja. Psihijatrijski postupci, osim liječenja medikamentima, odnose se i na grupne i individualne terapije kojima je cilj osnažiti bolesnika u osvještavanju i prihvaćanju problema. Logoterapijski pristup može zatvoriti ovaj krug pomažući oboljelom ne samo da prepozna i prihvati problem, nego i da ponovno pronađe smisao života. Gubitak smisla i perspektive Frankl spominje kao uzrok mnogih današnjih bolesti. Besciljnost, očaj i bezvoljnost glavne su emocije s kojima se susreću bolesnici suočeni s teškim dijagnozama. Svaki je bolesnik osoba biološke, socijalne, duhovne i psihičke dimenzije. Cjeloviti pristup liječenju trebao bi uključivati djelovanje na sve osobne aspekte. Prije nego što bolesnik razvije psihološki sindrom uzrokovan suočavanjem s teškim bolestima ili neminovnim ishodima, kada mu je potrebno stručno medicinsko psihijatrijsko liječenje, potrebno je pružiti mu pomoć na svim dimenzijama života. U tome smjeru treba pripremati i medicinsko osoblje koje je u stalnom kontaktu s oboljelim, jer su upravo oni prvi i posljednji u interakciji s bolesnikom te se na njih prenosi najveća odgovornost u cjelovitom pristupu bolesniku kao osobi.