Oslanjajući se na teoriju Michela Foucaulta o diskursu te njegovu proučavanju pojma moć/znanje gdje se kultura, običaji i ostali elementi društva vide kao prenositelji zajedničkoga znanja koje se nameće pojedincima, ovaj rad istražuje roman Svjetlost u kolovozu (1932) Williama Faulknera kako bi pokazao da je nasilje Joea Christmasa rezultat njegove izloženosti diskursu društva u kojemu živi, a to je Jug SAD-a iz doba Jima Crowa. Rad će prikazati kako je nasilje u romanu u najvećoj mjeri povezano s likom Joea Christmasa te istražiti kako on, iako glavni tvorac nasilja u romanu, nije protumačen kao zlikovac nego kao antijunak. Razdoblje u kojemu Christmas živi jest razdoblje kada je biti pripadnik crne rase značilo biti viđen kao inferioran, loš i zao, što je utjecalo na Joeovo viđenje samoga sebe kao i na njegove negativne postupke. Joe, koji je zapravo zatočenik društva, pokazuje nasilje samo zato što je naučen da je ono jedini odgovor. Rad će analizirati nekoliko dijelova romana u kojima se vidi Joeova povezanost s nasiljem kako bi dokazao da ono u Faulknerovu romanu ne postoji bez nekoga cilja niti je senzacionalističke naravi, nego služi kako bi pokazalo koliko može biti štetan utjecaj društva i društvenoga diskursa.