Modna industrija je u samom vrhu industrija čije djelovanje ima negativan utjecaj na okoliš. Prekomjerna proizvodnja odjeće, kao jedna od glavnih karakteristika modne industrije 21. stoljeća, zahtijeva veliki broj resursa kao što su energija, voda, materijali i kemikalije. Posljedično, stvara značajan otisak na okoliš i onečišćenje otpadom. Tekstilni otpad uglavnom završava na odlagalištima, a stope recikliranja su preniske. U radu su analizirane mogućnosti koje digitalne tehnologije i digitalno prototipiranje odjeće može pružiti u kontekstu doprinosa održivoj modnoj industriji. Opisan je proces razvoja digitalnog odjevnog predmeta, s aspekta inženjerskog projektiranja prototipa modela, digitalizacije tekstilnih materijala i računalne analize deformacija koje se javljaju na simuliranim tekstilnim materijalima, tijekom analize prototipa na digitalnom modelu tijela. Na primjerima razvijenih digitalnih odjevnih predmeta analizirana su mehanička svojstva tekstilnih materijala i njihov utjecaj na pristalost modela te prilagodbu krojnih dijelova. Analizirane su prednosti digitalnog prototipiranja novih modela u kolekcijama s aspekta unaprjeđenja poslovnog procesa, te s obzirom na smanjenje utroška materijala i energenata koji proizlaze iz tradicionalnog procesa izrade realnih probnih uzoraka. Završno su istaknuti novi razvojni pravci i utjecaji koje digitalna odjeća ima na sve segmente opskrbnog lanca modne industrije.