Posljednje dvije godine pandemija koronavirusa nametnula je brojne prepreke uobičajenim načinima turističkih putovanja. Jenjavanjem pandemije uklonjen je dio objektivnih restrikcija, no u mnogih je pojedinaca i dalje prisutan strah, u literaturi poznat pod nazivima poput „pandemijska/COVID putna anksioznost/strah/fobija“. U ovom je radu temeljno istraživačko pitanje ispitati prediktore pandemijske putne anksioznosti, njezine veze s ponašanjem domaćih turista tijekom pandemije i s namjerama budućih turističkih putovanja. Kao polazišni konceptualni model korištena je Teorija planiranog ponašanja. Metodom analize traga testiran je osnovni i nekoliko alternativnih modela, na uzorku od 1102 hrvatskih turista. Rezultati su pokazali značajne glavne efekte, pri čemu su varijable modela objasnile 23 % putnog ponašanja tijekom pandemije, te 20 % namjera inozemnih putovanja. Kako je pandemija COVID-19 još uvijek aktualna, a u međuvremenu su se pojavile i nove globalne ugroze (poput rata i ekonomske krize), istraživanje putne anksioznosti ostaje relevantna tema istraživačima i praktičarima na području turizma.