Implantabilni kardioverter defi brilatori (ICD) danas su najučinkovitija metoda liječenja životno ugrožavajućih ventrikulskih aritmija, čime smanjuju pojavu nagle srčane smrti u visoko rizičnih bolesnika. Iako je korist ICD u poboljšanju tjelesnog zdravlja neosporna, implantacija je za bolesnika stresan događaj. Može doći do poteškoća u procesu psihosocijalne prilagodbe bolesnika na život s uređajem te pogoršanja kvalitete života. U tih su osoba česti strah, anksioznost i depresija. Nastaju kao posljedica zabrinutosti za vlastito zdravstveno stanje, nedovoljne obaviještenosti o kirurškom postupku i načinu rada ICD, ograničenjima u svakodnevnom životu te nepredvidljivosti aktivacije uređaja. Upravo ta strahovanja i zabrinutosti, osobito nakon iskustva bolnog ICD elektrošoka, najviše uzrokuju psihološki nemir kod bolesnika. Dodatno, stres i anksioznost mogu potencirati patološke procese koji povećavaju vjerojatnost iznenadnog srčanog aresta. Cilj je ovoga rada prikazati slučaj mlade žene koja je nakon implantacije ICD doživjela brojne i učestale aktivacije uređaja, često praćene elektrošokom, naglasiti utjecaj koji je to iskustvo imalo na njeno psihološko stanje te pokazati na koji joj je način poduka pomogla nositi se s novonastalom životnom situacijom.