Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Suvremena ekonomska literatura prožeta je problematikom regionalnog razvoja. No, u istom trenutku složenost problematike regionalnog razvoja naglašava nepostojanje njegova jednoznačnog definiranja. Prihvaćena definicija tijekom disertacije je Stimsona et al (2006:6) koja regionalnim razvojem podrazumijeva sljedeću definiciju: „primjena dostupnih ekonomskih procesa i resursa u regiji koja rezultira održivim razvojem regije i željenim ekonomskim ishodima regije u skladu s vrijednostima i očekivanjima poslovanja, stanovnika i posjetitelja“. Ekonomska teorija bilježi i mnoštvo različitih teorija regionalnog razvoja, pri čemu je prihvaćena klasifikacija teorija regionalnog razvoja prema Martinu (2003), a obuhvaćaju sljedeće teorije: klasičnu, neoklasičnu, keynesijansku i razvojnu teorije, endogenu teoriju rasta, tj. novu ekonomsku teoriju rasta i teoriju nove trgovine. Budući je fokus izučavanja doprinosa ljudske dimenzije obično utjelovljen u endogenim teorijama ekonomskog rasta i razvoja, navedena se teorija podrobnije prikazuje. Definicija ljudskog kapitala također je multidimenzionalna, ali se tijekom disertacije prihvaća definicija Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD, 2001:17) prema kojoj se ljudski kapital definira kao „znanje, vještine, kompetencije te karakteristike koje posjeduju pojedinci, a koje utječu na stvaranje osobnog, društvenog i ekonomskog blagostanja“. Kako je jedan od izraženih problema regionalne razine postojeća regionalna ravnoteža, istražuju se pojedini razvojni problemi do kojih neravnoteža dovodi te obrazlažu uzroci i posljedice postojeće regionalne neravnoteže. Iznimna se pozornost posvećuje i načinima mjerenja regionalne neravnoteže. Kao mogući instrument smanjenja regionalnih razlika ističe se korištenje regionalne politike. U disertaciji ključno mjesto osim regionalnog razvoja zauzima i ostvareni stupanj ljudskog kapitala. Pri tomu je naglasak na istraživanju znanstvenih spoznaja pri mjerenju ostvarenog ljudskog kapitala i njegovu doprinosu regionalnom ekonomskom razvoju. Jedan od načina adekvatnog korištenja resursa regije su tzv. regije znanja, kojima se utječe na kreiranje regionalnog ekonomskog razvoja. Osim što je ranije izdvojena funkcija regionalne politike u smanjenju regionalnih razlika, ističe se i moguće djelovanje regionalne politike pri promoviranju regionalnog razvoja. Teorijskim dijelom obuhvaćeni su i dostupni znanstveni rezultati većine dosadašnjih israživanja regionalne razvijenosti Republike Hrvatske, a većinom za županijsku razinu. Ujedno se ističe uloga i značaj te kronologija razvoja regionalne politike u Republici Hrvatskoj. Aplikativni cilj disertacije usmjeren je analiziranju razine i dinamike regionalnih ekonomskih razlika u Hrvatskoj na županijskoj razini te utvrđivanja veze između ljudskog kapitala i regionalne ekonomske razvijenosti, a ostvaruje se putem nekoliko hipoteza. Hipoteza H1: Razlike među hrvatskim županijama prema stupnju ekonomske razvijenosti kontinuirano se povećavaju se djelomično prihvaća, a testiranje hipoteze vrši se uvidom u dinamiku promjene razdoblja 2000. do 2011. godine standardnom devijacijom i to, kompozitnog indeksa ekonomske razvijenosti i prema izabranih pet pojedinačnih indikatora. Standardnom devijacijom kompozitnog indeksa ekonomske razvijenosti se potvrđuje povećanje razlika u ekonomskoj razvijenosti. No, praćenje povećanja razlika u hrvatskim županijama prema pojedinačnim indikatorima govori o potvrdi povećanja razlika između hrvatskih županija za BDP po stanovniku, BDV po zaposlenoj osobi, udjelu aktivnih pravnih u ukupno registriranim pravnim osobama te stopi zaposlenosti, dok povećanje razlika nije potvrđeno za pokazatelj udjela ostvarenih investicija u BDP-u. Stoga se hipoteza H1 djelomično prihvaća. Nadalje, cilj hipoteze H2 je utvrditi postojanje statistički značajne razlike u razvijenosti ljudskog kapitala među hrvatskim županijama. Hipoteza H2: Postoji statistički značajna razlika u razvijenosti ljudskog kapitala među hrvatskim županijama se prihvaća te time potvrđuje postojanje razlika u razvijenosti ljudskog kapitala u hrvatskim županijama. Metodološki proces obuhvaća izradu kompozitnog indeksa ljudskog kapitala za razdoblje 2000. do 2011. godine, koji je sastavljen od četiri pojedinačna indeksa ljudskog kapitala: indeks obrazovanja, indeks zdravlja i zdravstva, indeks radne snage i zapošljavanja te indeks podupirućeg okruženja i infrastrukture. Pojedinačni i kompozitni indeksi ljudskog kapitala temelje se na izračunu z-vrijednosti. Prilikom kreiranja pojedinačnih indeksa ljudskog kapitala uvažava se njihov očekivani smjer utjecaja. Kompozitni indeks nastao je agregiranjem četiriju podindeksa, a kao aritmetička sredina pojedinačnih indeksa. Postojanje iznimnih razlika u hrvatskim županijama prema ostvarenim indeksima ljudskog kapitala evidentno je u čitavom razdoblju promatranja (2000.-2011.), a izraženo rasponom varijacije, kojom se prikazuje veličina disperzije između najvećeg i najmanjeg numeričkog obilježja, tj. vrijednosti indeksa ljudskog kapitala. Nakon utvrđenih razlika ekonomske razvijenosti i ljudskog kapitala u hrvatskim županijama, pristupa se analizi veze između ekonomske razvijenosti i razvijenosti ljudskog kapitala u hrvatskim županijama. Stoga se H3 odnosi na sljedeće: Postoji pozitivna statistička linearna veza između ljudskog kapitala i ekonomske razvijenosti hrvatskih županija. Postojeća veza testira se panel-modelom i korelacijskom matricom. Visina ljudskog kapitala i ekonomske razvijenosti izražena je kompozitnim indeksima. Prilikom korištenja panel-modela provode se sve tri specifikacije modela (združeni model, model s fiksnim efektom i model sa slučajnim efektom), a zatim se putem testova (F-test, LM-test, Hausmanov test) utvrđuje koja bi specifikacija najbolje odgovarala utvrđivanju veze ljudskog kapitala i ekonomske razvijenosti. Nakon procjene svih triju osnovnih specifikacija utvrđeno je kako je model sa slučajnim efektom optimalan. Procjena modela sa slučajnim efektom ukazala je na postojanje pozitivne (iako ne i statistički značajne) veze između ljudskog kapitala i ekonomske razvijenosti. No, određeni pokazatelji mogu biti značajni bez obzira što statistički nisu signifikantni (Ashby, 2013: 21; prema McCloskey i Ziliak (1997:97)). Nadalje, ukoliko se rezultati prikazuju putem korelacijske matrice kompozitnog indeksa ekonomske razvijenosti i kompozitnog indeksa ljudskog kapitala, veza između ljudskog kapitala i ekonomske razvijenosti je pozitivna i statistički značajna. Budući ljudski kapital posjeduje četiri dimenzije, potrebno je ispitati koja od četiri dimenzije ljudskog kapitala jeste dimenzija najsnažnijeg utjecaja, uz pretpostavku kako je riječ o dimenziji obrazovanja. Stoga hipoteza H4 glasi: Od svih dimenzija ljudskog kapitala, najznačajniji utjecaj na ekonomsku razvijenost hrvatskih županija ima obrazovna dimenzija. U cilju testiranja ove hipoteze, najprije se korelacijskom matricom promatraju sva četiri pojedinačna indeksa ljudskog kapitala i kompozitnog indeksa ekonomske razvijenosti. Dakle testira se doprinos pojedinačnih indeksa ljudskog kapitala kompozitnom indeksu ekonomske razvijenosti. Uvidom u korelacijsku matricu, najsnažniji pozitivan utjecaj u kompozitnom indeksu ekonomske razvijenosti ima indeks obrazovanja, i to čak i pri 1% značajnosti. Ukoliko se ispitivanju najsnažnijeg utjecaja pristupi procjenjivanjem specifikacija ekonometrijskih panel-modela, pokazuje se kako je potrebno prihvatiti model s fiksnim efektom. Rezultati i ovog testa pokazuju kako indeks obrazovanja ima dominantan utjecaj na kompozitni indeks ekonomske razvijenosti i to čak i pri 1% značajnosti. Stoga se hipoteza H4 potvrđuje neovisno o izabranoj metodi i specifikaciji modela. Obzirom na dobivene rezultate, potvrđuje se potreba za ulaganjima u ljudski kapital u cilju generiranja regionalnog razvoja Republike Hrvatske. Složenost ljudskog kapitala nalaže ulaganja u konkretne dimenzije ljudskog kapitala, budući ulaganja u različite dimenzije ljudskog kapitala ostvaruju različite povrate. Stoga se ulaganja u obrazovanje smatraju opravdanima, a s obzirom na potvrdu najsnažnijeg utjecaja obrazovne dimenzije na ekonomsku razvijenost.- Modern economic literature is imbued with regional development issues. At the same time regional development complexity emphasizes the absence of its uniform definition. The accepted definition within Stimson et al (2006:6) dissertation defines regional development as: “application of economic processes and resources available to a region that results in the sustainable development of, and desired economic outcomes for a region and that meet the values and expectations of business, of residents and visitors”. Economic theory also notes many different regional development theories, where the accepted regional development theory classification is the one by Martin (2003), which includes following theories: classical, neoclassical, Keynesian and developmental theory, endogenous growth theory, i.e. new economic growth theory and new market theory. Focus of the human contribution study is usually embodied in endogenous economic growth and development theories, therefore the afore-mentioned theory is further represented. Definition of human capital is multidimensional as well, but within the dissertation the definition of the Organization for economic cooperation and development (OECD, 2001:17) is accepted and according to it the human capital is defined as “knowledge, skills, competencies and attributes embodied in individuals that facilitate the creation of personal, social and economic well-being”. Existing regional balance is one of the profound problems of regional level, therefore certain developmental problems caused by the imbalance are being researched, and causes and consequences of existing regional imbalance are being reasoned. Exceptional attention is given to the measurement methods