Ovaj rad analizira stilizirane empirijske činjenice o hrvatskog gospodarstvu u kontekstu jednostavnog statičkog Salter Swan modela bez mikroekonomskih osnova. Osnovna ideja rada je ukazati na činjenicu kako ekonomske politike predtranzicijskg razdoblja i posttranzicijskog razdoblja mogu biti jedine dvije alternative u ekonomskoj politici samo uz vrlo snažne pretpostavke koje ekonomski gledajući ne moraju stajati, ali su nažalost stekle političku popularnost zbog dugoročnosti uporabe. Prividni trade-off između ekonomske politike hiperinflacije s trgovinskom ravnotežom i ekonomske politike stabilnih cijena sa galopirajućim vanjskim dugom nije jedini izbor koji u ekonomskoj politici stoji pred nositeljima odluka. U radu se ukazuje na čitav niz srednjoročnih politika koje kroz novu dimenziju nude kod nas još neisprobane instrumente kojima je moguće postići ciljeve koji su unutar navedene dvije ekonomske politike naoko nepomirljivi.