Unatoč značajnim akcijama međunarodne zajednice poduzetim u cilju suzbijanja somalskog piratstva, eskalacija broja i žestine napada na trgovačke brodove uz obale Somalije, u Adenskom zaljevu i na širem području Indijskog oceana, nameću pitanje učinkovitosti tih akcija. To je ujedno i jedan od razloga što se sve više brodara u zadnje vrijeme odlučuje angažirati naoružanu pratnju radi obrane svojih brodova i zaštite pomoraca od napada pirata. Tome se više ne protivi ni međunarodna zajednica što se može vidjeti iz zadnjih preporuka Međunarodne pomorske organizacije (IMO), a i sve veći broj država donosi nove propise kojima omogućuju brodarima da angažiraju naoružanu pratnju ili čak naoružaju posadu radi samoobrane. Preporuke IMO-a prepuštaju državama zastave broda odlučiti hoće li dopustiti i pod kojim uvjetima naoružanu pratnju na brodovima koji viju njihovu zastavu, a brodare obvezuju da nakon sveobuhvatnog utvrđivanja rizika zajedno sa zapovjednikom broda i imajući u vidu propise zastave broda i propise luke i obalne države u svezi ukrcaja/iskrcaja i tranzita naoružane pratnje i oružja, u svakoj konkretnoj situaciji odluče, je li potrebno i pod kojim uvjetima angažirati naoružanu pratnju. Ovim člankom analiziraju se priroda i uzroci suvremenog piratstva s naglaskom na somalsko, mjere međunarodne zajednice radi njegovog suzbijanja, problem plaćanja otkupnine, pravni okvir i ograničavajući, pravni i drugi čimbenici, koji su doveli do potrebe angažiranja naoružane pratnje na trgovačkim brodovima radi obrane od piratskih napada.