Financijski potencijal banaka je zbroj svih pozicija u pasivi bilance banaka, a čine ga vlastita sredstva (kapital banaka) te prikupljeni depoziti i pribavljeni krediti od domaćih i stranih fizičkih i pravnih osoba u zemlji i u inozemstvu. Sredstva tako oblikovanog financijskog potencijala, po odbitku obvezne pričuve, banke ulažu u razne oblike kreditnih i nekreditnih plasmana. U radu autor analizira strukturu financijskog potencijala po vrstama izvora, sektorsku i valutnu strukturu izvora u posljednje tri godine, ukazujući pritom da su banke obavljajući domaći i međunarodni platni promet i pružanjem raznovrsnih usluga svojim klijentima uključile u svoj potencijal transakcijske depozite te ponudile ulagačima razne oblike kunske i devizne štednje. U nedostatku domaćih izvora banke se zadužuju u inozemstvu, povećavajući inozemni dug Hrvatske, ali tako pribavljena sredstva usmjeravaju većim dijelom stanovništvu, a manje trgovačkim društvima. Takva politika bankama donosi visoku zaradu, ali ne doprinosi bržem gospodarskom razvoju Hrvatske.