Tlo je prirodni resurs koji se troÅ¡i velikom brzinom, prvenstveno zbog modernog naÄina poljoprivredne proizvodnje. O tome javnost ne zna dovoljno niti se o zaÅ¡titi tla vodi adekvatna briga. Iako je tlo obnovljivi prirodni resurs, obnova tla odvija se tempom koji je viÅ¡e puta sporiji od trenutne degradacije i gubljenja plodnosti tla. KrÄenjem Å¡uma i pretvorbom Å¡umskog tla u poljoprivredno tlo za uzgoj komercijalnih monokultura žitarica i uljarica, koje se tretiraju kemijskim sredstvima radi Å¡to većih prinosa, poljoprivredno se tlo dovodi do stanja neodrživosti. Upravljati poljoprivrednim tlom znaÄi koristiti ga poput dobrog gospodara. Nekoliko je osnovnih naÄina za to: 1. Poticanje ekoloÅ¡ke poljoprivrede, bez primjene agrokemikalija, uz raznolikost vrsta u uzgoju bilja i životinja, te proizvodnje hrane i prerade primarnih proizvoda na ekoloÅ¡ki, gospodarski i druÅ¡tveno opravdani proizvodno-tehnoloÅ¡ki naÄin, uz ostavljanje najmanjeg mogućeg ekoloÅ¡kog otiska (engl. foodprint, footprint); 2. Primjena naÄela Nitratne direktive i dobre poljoprivredne prakse, odnosno zaÅ¡tita i sprjeÄavanje zagaÄ‘ivanja podzemnih i pitkih voda nitratima, uzrokovano intenzivnom poljoprivredom, loÅ¡om i nekontroliranom gnojidbom i unoÅ¡enjem prekomjerne koliÄine duÅ¡ika; 3. SprjeÄavanje grabeži zemlje (engl. land grabbing), Å¡to ukljuÄuje i prenamjenu poljoprivrednog zemljiÅ¡ta u „industrijsko-poslovne zone“; 4. Zabrana sjetve genetiÄki modificiranih usjeva i destimuliranje konvencionalne industrijski orijentirane monokulturne poljoprivrede; 5. Odgovoran odnos prema tlu graditi u skladu s naÄelima integrativne bioetike i etike zemlje Alda Leopolda.