Otoci su izloženi sve većim pritiscima gradnje, pogotovo turističkih naselja i prateće uslužne infrastrukture, što zahtijeva osiguravanje dostatnih količina pitke vode. Problem vodoopskrbe se za sada uglavnom rješava izmiještanjem vode iz prirodnih vodotoka, poglavito gradnjom vodoopskrbnih cjevovoda napajanih vodom iz izdašnijih vodonosnika na obali, čime se ne potiče njezino očuvanje i ponovna uporaba. U radu se analizira razlika pristupa gospodarenja vodom na strani ponude i na strani potražnje, daje prikaz decentraliziranih tehnologija i ponovne uporabe vode uz navođenje svjetskih otočnih iskustava, pruža osvrt na ekološke probleme vezane uz desalinizaciju, te predlaže primjereniji pristup gospodarenju vodom za hrvatske otoke, s naglaskom na obrazovanje. Republika Hrvatska treba iznaći i razvijati model održivog upravljanja vodom na otocima, te ga postupno širiti na obalu i kopno.