Članak promišlja o teologiji i o teološkom radu kao mjestu življenja, refleksije i komuniciranja vjere. Najprije se ukazuje na pogrješna shvaćanja teologije koja polaze od redukcionističkih shvaćanja vjere. Vjera uvijek polazi od Božjega odnosa prema čovjeku. Stoga je teologija, kao mjesto u kojem se objavljena istina komunicira čovjeku, po svojoj naravi mjesto Božje prisutnosti. Drugi dio govori o interakciji vjere i teologije, točnije o njihovoj međusobnoj nerazdvojivosti. Teologija je uvijek teo-logija: polazi od onoga što je Bog rekao (govori) o sebi u povijesti spasenja. To je srž trećega dijela koji razmatra spasenje kao središnju kategoriju koja povezuje vjeru i teologiju, iskustvo i znanost. Četvrti dio bavi se pitanjem same znanstvenosti teologije, s posebnim naglaskom na pitanje metode. U zaključnom se dijelu, pitanjem tko je pravi teolog, pružaju koordinate za ispravnije i koliko je moguće potpunije poimanje teologije i teologa.