Književnokritička recepcija Ujevićeva Oproštaja bila je bogata, a pokazuje da je pjesma, zbog tematskih i formalnih obilježja, bila naročito poticajna za proučavanje tragova i utjecaja koje su različiti književni kodovi ostavili u njezinu ustroju. Polazeći od radova Josipa Vončine, Pavla Pavličića i Dubravke Oraić Tolić, u radu se nastoje pokazati dominantne intertekstualne veze na koje pjesma upućuje kako bi se naglasilo da je usprkos jasnim tekstualnim signalima na razini jezika, grafije i retorike, koji upućuju na povezanost pjesme s hrvatskom ranonovovjekovnom književnosti, tematski sloj pjesme izrazito moderan. Stoga se Oproštaj iščitava na podlozi nekih središnjih poetskih tekstova francuskoga simbolizma, kao što su Baudelaireovo Putovanje i Rimbaudov Pijani brod, kako bi se pokazalo da pjesma uspostavlja podjednako aktivan odnos i prema književnoj dijakroniji i književnoj sinkroniji.