Cilj ovoga rada je promišljanje o biti (naravi) demokracije koju se naširoko smatra najboljim oblikom vladavine. Iako se demokraciju uglavnom smatra nekom vrstom neupitne vrijednosti, ne postoji ...slaganje oko odgovora na pitanje o njezinoj biti. Skicu odgovora na to pitanje autor traži u svjetlu filozofije Jacquesa Maritaina, velikoga francuskog filozofa i jednog od najpoznatijih tomista i personalista 20. stoljeća. Maritain je također demokraciju smatrao najboljim oblikom vladavine jer je najadekvatnija dostojanstvu ljudske osobe koje svoj temelj ima u stvorenosti na sliku Božju te izravnoj usmjerenosti čovjeka na svog Stvoritelja. Demokracija stoga za Maritaina odražava povjerenje u ljudsku narav, a evanđeoski duh slobode i nadu evanđeoskog bratstva on vidi kao esenciju demokracije. U radu se pretpostavlja da je već i samo znanje o naravi demokracije neka vrsta protuotrova antidemokratskim i totalitarnim aspiracijama. Maritain zaziva demokraciju personalističkog i pluralističkog tipa, a suprotstavlja je novovjekovnom, individualističkom i liberalnom shvaćanju demokracije.
The aim of this paper is to reflect on the essence (nature) of democracy, which is widely considered the best form of government. Although democracy is generally considered to be a kind of unquestionable value, there is no agreement on the answer to the question of its essence. The author seeks to outline the answer to that question in the light of the philosophy of Jacques Maritain, a great French philosopher and one of the most famous Thomists and personalists of the 20th century. Maritain also considered democracy to be the best form of government because it is the most adequate to the dignity of the human person, which is created in the image of God. For Maritain, democracy therefore reflects trust in human nature, and he sees the Gospel’s spirit of freedom and the hope of the Gospel’s brotherhood as the essence of democracy. The paper assumes that the true knowledge about the nature of democracy is a kind of antidote to antidemocratic and totalitarian aspirations. Maritain calls for democracy of a personalistic and pluralistic type, and opposes it to the modern, liberal and individualistic understanding of democracy.
U kontekstu europskih integracija rijetko se govori o velikom francuskom kršćanskom filozofu Jacquesu Maritainu i njegovom utjecaju na europski projekt sredinom 20. stoljeća. Ovim se radom želi ...donekle osvijetliti njegova, pomalo skrivena, uloga u ovom kontekstu, a osobito s obzirom na središnju ulogu slobode savjesti unutar personalističke filozofske baštine kojoj je Maritain pripadao i političke filozofije koju je oblikovao, a koja je imala ključan utjecaj na europski projekt i njegove temeljne dokumente. Sloboda savjesti ovdje se promatra kao zaglavni kamen svih ljudskih sloboda unatoč svim rizicima i komplikacijama koje to sa sobom nosi. U svim sukobima Države i savjesti potrebno je i poželjno uvijek ići u prilog savjesti ili barem naginjati političkim rješenjima koja poštuju ili barem ne preziru savjest osobe. Kad god se u takvim sukobima nađemo pred naizgled nerješivim problemima treba uvijek birati dijalog i pregovore umjesto nasilja i nametanja.
In the context of European integration, the great French Christian philosopher Jacques Maritain and his influence on the European project in the mid-20th century are mentioned very rarely. This paper seeks to shed some light on his somehow hidden role in this context, especially given the central role of freedom of conscience within the personalist philosophical heritage to which Maritain belonged and the political philosophy he shaped, which had a key impact on the European project and its basic documents. Freedom of conscience is seen here as the cornerstone of all human freedoms despite all the risks and complications that this entails. In all conflicts between the State and the conscience, it is necessary and desirable to always go in favour of the conscience or at least to lean towards political solutions that respect or at least do not despise the conscience of the person. Whenever we face seemingly unsolvable problems in such conflicts, dialogue and negotiation should always be chosen instead of violence and imposition.
Demokracija je danas prihvaćena u toj mjeri da riječ nedemokratično zvuči gotovo kao uvreda ili psovka. No ipak, rasprave o njoj ne prestaju. I to je dobro. Demokracija je zajednička platforma svih ...onih koji to žele, a dopušteno je raspravljati i o njoj samoj. To čini i ovaj članak. Autor promatra demokraciju s kršćanskog stajališta ali kroz prizmu tekstova liberalno-socijalističkog filozofa i teoretičara prava — Norberta Bobbija. Članak u dva dijela prikazuje napetosti i podjele koje u demokraciji čine suprotstavljeni zahtjevi slobode i jednakosti, individualizma i kolektivizma, liberalizma i socijalizma te ljevice i desnice. Na koncu pokazuje da je veličina demokracije u tome što nudi nadilaženje umjesto isključivosti, izgradnju mostova umjesto eliminacije, bitku bez prolijevanja krvi, pobjedu bez gubitnika. U tom procesu vrlo značajnu ulogu mogu pak igrati principi solidarnosti, supsidijarnosti i zajedničkog dobra (javnog interesa).
The author observes democracy from the christian point of view but through the texts of a liberal-socialist philosopher and lawyer -- Norberto Bobbio (1909-2004). The article presents tensions and ...divisions in democracy as issue of opposed requirements of freedom and equality, individualism and collectivism, liberalism and socialism, the left and the right. Finally, the article shows that the value of democracy is in surpassing of all exclusivisms. Democracy enables conflicts and confrontations without blood, victory without losers. In this process the important role can take the principles of solidarity, subsidiarity and common (public) good. Adapted from the source document.
Book reviews Dakovic, Nevena; Cunha, Rubelise da; Ross, Thomas E. ...
Comparative American Studies An International Journal,
06/2004, Volume:
2, Issue:
2
Book Review
