A population of small mammals in Eastern Croatia was investigated in order to determine Leptospira carriage rates and identify circulating serovars.
•Leptospira carriage rate and circulating serovars ...investigated in small mammals.•Very high carriage rate detected (29.9%).•Three genomic species and five serovars detected.•Serogroups in small mammals correlate with serogroups in humans in that area.
In this survey we investigated a population of small mammals in Eastern Croatia in order to determine Leptospira carriage rates and identify circulating serovars. Out of 67 trapped animals, 20 (29.9%) isolates were obtained. Identification of isolates using microscopic agglutination test, pulsed field gel electrophoresis and multi locus sequence typing revealed that 10 (50.0%) isolates belong to serogroup Pomona, serovar Mozdok, 6 (30.0%) isolates to serogroup Australis, serovar Jalna, 2 (10.0%) isolates to serogroup Sejroe, serovar Saxkoebing, and 1 (5.0%) isolate to serogroup Grippotyphosa, serovar Grippotyphosa. One isolate from serogroup Bataviae was unable to be identified to the serovar level. Amplification of a 331-bp region of the locus LA0322 using real-time polymerase chain reaction determined that 12 (60.0%) isolates belong to L. kirschneri, 6 (30.0%) isolates to L. interrogans, and 2 (10.0%) isolates to L. borgpetersenii. Leptospira carriage rate was high (29.9%), which corresponds to a high incidence of human and domestic animal leptospirosis in Eastern Croatia. Furthermore, 90.0% of the isolates belong to serogroups Pomona, Australis and Sejroe which are also the most prevalent serogroups in humans in this area. These findings suggest that small mammals might be an important source of Leptospira spp. infection in Eastern Croatia.
Morel's disease and caseous lymphadenitis of sheep and goats are caused by Staphylococcus aureus subsp. anaerobius and Corynebacterium pseudotuberculosis, respectively. Both diseases have similar ...epizootiology and are characterized by abscess formations in or near major superficial lymph nodes. These similarities in the clinical picture, along with the fact that caseous lymphadenitis is a better known and more common disease result in frequent misdiagnosis of the disease. In this study, the clinical and epizootiological findings of Morel's disease and caseous lymphadenitis were evaluated and compared in two naturally infected goat herds. All animals in both herds were clinically examined by inspection and palpation for the presence of abscesses. Epizootiological data and clinical features, including the localization, number and size of the abscesses, were recorded and compared. The study showed that in the early epizootic stage both diseases equally affect both young and adult goats. The main differences in the clinical picture were related to the smaller average number and size of abscesses per animal in caseous lymphadenitis. However, these differences are insufficient to distinguish individual cases and so isolation and identification of the causative agent is still needed to confirm the diagnosis. Key words: caseous lymphadenitis, Morel's disease, goats, epizootiology, clinical picture Morelova bolest i kazeozni limfadenitis su zarazne bolesti koza i ovaca uzrokovane bakterijama Staphylococcus aureus subsp. anaerobius odnosno Corynebacterium pseudotuberculosis. Usprkos razlicitoj etiologiji, obje bolesti imaju vrlo slicnu epizootiologiju i obje se ocituju tvorbom apscesa unutar ili u blizini povrsinskih limfnih cvorova. Podatci o pojavi Morelove bolesti u Hrvatskoj vrlo su oskudni. Kazeozni limfadenitis javlja se cesce i o toj bolesti postoji vise pisanih podataka. Stoga su, osobito u slucajevima kada se ne provodi mikrobioloska pretraga, pogresne dijagnoze vjerojatno vrlo ceste na stetu Morelove bolesti. U ovom radu usporedili smo epizootioloske i klinicke nalaze obiju bolesti u dva prirodno zarazena stada koza. Sve zivotinje klinicki su pretrazene inspekcijom i palpacijom, te su zabiljezeni podatci o lokalizaciji, broju i velicini apscesa. Usporedbom dobivenih podataka utvrdili smo da je ucestalost obiju bolesti u ranom stadiju epizootije jednaka u mladih i odraslih koza. Osnovna razlika izmedu kazeoznog limfadenitisa i Morelove bolesti utvrdena je u klinickoj slici odnosno broju apscesa po zivotinji i njihovoj prosjecnoj velicini. U stadu u kojem je utvrden kazeozni limfadenitis utvrden je manji broj apscesa po zivotinji kao i manja velicina apscesa. Usprkos utvrdenim razlikama izmedu opisanih bolesti smatramo da na temelju epizootioloskih podataka i klinicke pretrage nije moguce objektivno dijagnosticirati bolest vec je za njihovo razlikovanje potrebno izdvojiti i identificirati uzrocnika. Kljucne rijeci: kazeozni limfadenitis, Morelova bolest, koza, epizootiologijf klinicki nalaz
Clinical leptospirosis in horses has been primarily associated with abortion, stillbirth and equine recurrent uveitis. Severe septicaemia that includes fever, jaundice and anorexia, haematuria, renal ...and hepatic dysfunction, respiratory distress and pulmonary haemorrhage is rare. In order to obtain a better insight into the occurrence of equine leptospirosis in Croatia a sero-survey was performed using the microscopic agglutination test (MAT) among healthy and non-healthy horses. Non-healthy horses were represented by the mares that aborted. The aim of the study was to determine the prevalence of Leptospira infection and related serovars, as well as to point out the present clinical disease status of equine leptospirosis in Croatia. A total of 8059 horse sera samples of different breeds, age and sex were taken in 2011 from apparently healthy animals. In the same period, 56 samples were taken from mares that had aborted, representing non-healthy animals. Out of 8059 sera samples from healthy horses, 2999 (37.2) were considered seropositive. The highest seroprevalence for healthy horses was found for sv Bratislava in 1342 (44.8%) samples, sv Pomona 546 (18.2%) and sv Icterohaemorrhagiae 448 (14.9%). Out of 56 sera samples from the mares that aborted, representing non-healthy horses, 37 (66.1%) were considered seropositive. The highest seroprevalence for mares that aborted was found for sv Bratislava in 16 (43.2%) sera samples, sv Pomona in 11 (29.7%) and sv Icterohaemorrhagiae in 4 (10.8%). The results showed that horses in Croatia are commonly exposed to Leptospira infections. Regarding clinical disease status, mainly subclinical infections and fewer abortions, as the only clinically apparent form off leptospirosis, are currently present in Croatia, irrespective off the level of agglutinating antibody titres. Key words: leptospira, equine leptospirosis, seroprevalence, microscopic agglutination test Leptospiroza konja klinicki se ocituje prvenstveno pobacajima, zdrebljenjem uginule zdrebadi i mjesecnom sljepocom. Septikemijski oblik koji se ocituje groznicom, zuticom, gubitkom apetita, hematurijom, bubreznom i jetrenom disfunkcijom, respiratornim poremecajima i krvarenjima u plucima javlja se rijetko. Kako bi dobili bolji uvid u pojavnost leptospiroze konja u Hrvatskoj provedeno je serolosko istrazivanje uporabom mikroskopske aglutinacije (MA) u populaciji zdravih konja, te u kobila nakon pobacaja. Cilj istrazivanja bio je ustanoviti prevalenciju infekcije leptospirama i zastupljenost pojedinih serovara leptospira te ukazati na klinicku pojavnost leptospiroze konja u Hrvatskoj. Tijekom 2011. godine pretrazeno je 8059 uzoraka seruma zdravih konja razlicitih pasmina, dobi i spola. Usporedno je pretrazeno i 56 uzoraka seruma kobila zaprimljenih nakon pobacaja. Od 8059 uzoraka seruma zdravih konja protutijela za leptospire ustanovili smo u 2999 (37,2) uzoraka. Najveca je bila zastupljenost sv Bratislava u 1342 (44,8%) uzoraka, sv Pomona u 546 (18,2%) i sv Icterohaemorrhagiae u 448 (14,9%) uzoraka. Od 56 uzoraka seruma kobila koje su pobacile ustanovili smo 37 (66,1%) seropozitivnih uzoraka. Najveca je bila zastupljenost sv Bratislava u 16 (43,2%) uzoraka, sv Pomona u 11 (29,7%) i sv Icterohaemorrhagiae u 4 (10,8%). Rezultati ukazuju da su konji u Hrvatskoj vrlo izlozeni infekciji leptospirama. S obzirom na klinicku pojavnost mozemo zakljuciti da trenutno u Hrvatskoj vecina infekcija leptospirama u konja prolazi supklinicki, te uz pojavu pobacaja u gravidnih kobila. Buduci da je leptospiroza zoonoza, izuzetnu opasnost predstavljaju konji rekonvalescentni kliconose koji mogu mokracom izlucivati velike kolicine leptospira u okolis te predstavljati izvor zaraze za druge zivotnje i ljude. Kljucne rijeci: leptospira, leptospiroza konja, seroprevalencija, mikroskopska aglutinacija
Canine leptospirosis is a well known zoonotic infection with worldwide distribution. The serovars Canicola and Icterohaemorrhagiae have traditionally been responsible for most cases of canine ...leptospiroses. The use of widely available bivalent vaccines containing those two serovars has greatly reduced canine leptospirosis. However, re-emergence of the disease has been detected in Europe and North America, partly due to changes in the infecting serovars. The aim of this study was to determine the prevalence of the presumed infective serovars in dogs in Croatia. During a period of four years (2006-2010), 151 canine sera were submitted to the Laboratory for Leptospires, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb. Using a microscopic agglutination test (MAT), 57 (37.7%) seropositive sera were detected. The most prevalent presumed infective serovars, in decreasing order, were: Pomona, Grippotyphosa, Icterohaemorrhagiae, Australis, Saxkoebing and Hardjo. Results showed that most infections were caused by serovars not covered by the vaccine, which raises questions concerning its efficacy in preventing leptospirosis in dogs. Key words: leptospira, canine leptospirosis, seroprevalence, infecting serovar Leptospiroza u pasa je zoonoza prosirena diljem svijeta. Najcesci uzrocnici bolesti vi proslosti bili su serovarovi Canicola i Icterohemorrhagiae. Uporabom vakcine koja sadrzava ta dva serovara znatno je smanjena pojavnost bolesti. Medutim, u posljednje vrijeme zabiljezen je porast slucajeva bolesti u pasa u Europi i Sjevernoj Americi, dijelom i zbog promjene prevalencije vjerojatno infektivnih serovarova. Cilj ovog istrazivanja bio je ustanoviti ucestalost infektivnih serovarova u pasa u Hrvatskoj. Tijekom cetiri godine (2006. -2010.) Laboratorij za leptospirozu Veterinarskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu zaprimio je 151 uzorak pasjeg seruma. Mikroskopskim aglutinacijskim testom (MAT) ustanovljeno je 57 (37,7%) pozitivnih uzoraka. Najucestaliji zarazni serovarovi bili su Pomona, Grippotyphosa, Icterohemorrhagiae, Australis, Saxkoebing i Hardjo. Rezultati su pokazali daje vecina infekcija u pasa bila uzrokovana serovarovima koji nisu sadrzani u cjepivu sto dovodi u pitanje njezinu ucinkovitost u prevenciji bolesti. Kljucne rijeci: leptospira, leptospiroza u pasa, seroprevalencija, infektivni serovar
Over a 10-year period, from 2002 to 2011, 20,157 sera samples and 984 kidneys of wild and domestic animals were collected and tested for leptospirosis at the Laboratory for Leptospirosis of the ...Veterinary Faculty, University of Zagreb. Out of 19,732 sera samples of horses, 3876 (19.64%) had agglutinating antibodies against one or more Leptospira serovars. The highest seroprevalence in horses was found for the following serovars: sv Bratislava, sv Pomona and sv Australis. In wild boars, out of 215 samples 75 (34.88%) were positive and the most prevalent serovars were sv Australis, sv Grippotyphosa and sv Tarassovi. Out of 170 pig sera we found 66 (38.82%) positive animals. The most prevalent serovars were sv Australis, sv Ballum and sv Saxkoebing. In red foxes, out of 59 sera samples 34 (57.60%) were positive for leptospirosis. We found the highest titre for sv Australis, sv Sejroe, sv Saxkoebing and sv Grippotyphosa. Out of 151 sera samples of dogs, 26 (17.22%) had antibodies for Leptospira serovars. The highest seroprevalence was for sv Pomona, sv Grippotyphosa, sv Australis and sv Icterohaemorrhagiae. Out of 262 kidney samples taken from the yellow-necked field mouse (Apodemus flavicollis) Leptospirae were isolated from 32 (12.21%) samples including 13 (40.63%) isolates of L. interrogans, serogorup Australis, sv Bratislava; five (15.62%) isolates of L. borgpeterseni, serogoup Sejroe, sv Saxkoebing; four (12.5%) isolates of L. interrogans, serogroup Australis, sv Muenchen-FR. From 122 kidney samples of the long-tailed field mouse (Apodemus sylvaticus) 22 (18.03%) were positive for Leptospira. The most frequently isolated Leptospira were: seven (31.82%) isolates of L. interrogans, serogroup Australis, sv Bratislava; six (27.27%) isolates of L. interrogans, serogroup Australis, undetermined serovar; three (13.64%) isolates of L. interrogans, serogroup Australis, sv Muenchen-FR. Out of 96 kidney samples of the black-striped field mouse (Apodemus agrarius) from 29 (30.21%) we isolated Leptospira. The most frequent serovars were: L. kirschneri, serogroup Pomona, sv Mozdok in eight (27.59%) samples, L. kirschneri, serogroup Bataviae, sv Bataviae in two (6.9%) samples while 19 (65.52%) isolates are still undetermined. Considering the results of our and previous investigations of leptospirosis in Croatia, we can conclude that Leptospira serovars from the serogroups Australis, sv Bratislava, sv Australis and sv Lora are maintained among wild life animal species. The results of this and our previous studies of leptospirosis in wild animal species in Croatia strongly support the conclusion that wild carnivores and omnivores, such as the red fox, wild boar and brown bear, could also be maintaining reservoir hosts for serovars from the serogroup Australis. Key words: Leptospira, Australis, Bratislava, reservoirs, Croatia U desetogodisnjem razdoblju, od 2002. do 2011. godine, 20157 uzoraka krvi i 984 bubrega divljih i domacih zivotinja prikupljeno je i testirano na leptospirozu u Laboratoriju za leptospire Veterinarskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu. Od 19732 uzorka seruma konja 3876 (19,64%) imalo je aglutinirajuca protutijela protiv jednog ili vise Leptospira serovara. Najveca seroprevalencija u konja bila je za sljedece serovare: sv Bratislava, sv Pomona i sv Australis. U divljih svinja od 215 uzoraka, 75 (34,88%) je bilo pozitivno i najcesci serovari bili su sv Australis, sv Grippotyphosa i sv Tarassovi. Od 170 uzoraka seruma svinja pronasli smo 66 (38,82%) pozitivnih zivotinja. Najcesci serovari bili su sv Australis, sv Ballum i sv Saxkoebing. U crvenih lisica od 59 uzoraka seruma 34 (57,60%) je bilo pozitivno na leptospirozu. Najvisi titar protutijela pronasli smo za sv Australis, sv Sejroe, sv Saxkoebing i sv Grippotyphosa. Od 151 uzorka seruma pasa 26 (17,22%) imalo je protutijela za Leptospira serovare. Najvisa seroprevalencija bila je za sv Pomona, sv Grippotyphosa, sv Australis i sv Icterohaemorrhagiae. Od 262 uzorka bubrega uzetih od zutogrlog misa (Apodemus flavicollis) leptospire su izdvojene iz 32 (12,21%) uzorka ukljucujuci 13 (40,63%) izolata L. interrogans, seroloska skupina Australis, sv Bratislava; pet (15.62%) izolata L. borgpeterseni, seroloska skupina Sejroe, sv Saxkoebing; cetiri (12,5%) izolata L. interrogans, seroloska skupina Australis, sv Muenchen-FR. Iz 122 bubrega sumskog misa (Apodemus sylvaticus) 22 (18,03%) bilo je pozitivno na leptospire. Najcesce izdvojene leptospire bile su: sedam (31,82%) izolata L. interrogans, seroloska skupina Australis, sv Bratislava; sest (27,27%) izolata L. interrogans, seroloska skupina Australis, nedeterminirani serovar, tri (13,64%) izolata L. interrogans, seroloska skupina Australis, sv Muenchen-FR. Od 96 uzoraka bubrega poljskog misa (Apodemus agrarius) iz 29 (30,21%) su izolirane leptospire. Najucestaliji serovari bili su: L. kirschneri, seroloska skupina Pomona, sv Mozdok u osam (27,59%) uzoraka, L. kirschneri, seroloska skupina Bataviae, sv Bataviae u dva (6,9%) uzorka, dok je 19 (65,52%) izolata jos uvijek nedeterminirano. Razmatrajuci rezultate naseg i prethodnih istrazivanja leptospiroze u Hrvatskoj mozemo zakljuciti da se Leptospira serovari iz seroloske skupine Australis, sv Bratislava, sv Austraalis i sv Lora, odrzavaju izmedu divljih zivotinjskih vrsta. Rezultati nasih i prethodnih istrazivanja leptospiroze u divljih zivotinja u Hrvatskoj cvrsto podupiru zakljucak da divlji mesozderi i svezderi kao crvena lisica, divlja svinja i smedi medvjed takoder mogu biti odrzavajuci domacini za serovare Leptospira iz seroloske skupine Australis. Kljucne rijeci: Leptospira, Australis, Bratislava, rezervoari, Hrvatska
Pojava infekcija virusom Zapadnog Nila u životinja i ljudi bilježi se u posljednjih nekoliko godina u Republici Hrvatskoj i predstavlja tipičnu pojavu emergentne zoonoze. Širenje uzročnika te ...zabilježene bolesti ljudi donekle su iznenadili čak i struku, i veterinarsku i liječničku. S obzirom na to da se očekuje daljnje širenje uzročnika i pojavljivanje bolesti i u sljedećim sezonama, informiranje veterinara i liječnika osnovna je pretpostavka za sadašnju, ali i buduću uspješnu kontrolu i suzbijanje bolesti. Uloga veterinara neosporna je u prepoznavanju bolesti u životinja, primarno konja, i njihova liječenja, ali također i u prikupljanju neophodnih podataka o proširenosti uzročnika, temeljnih za kontrolu bolesti u javnom zdravstvu. Stoga su u ovom radu pregledno opisane osnovne značajke infekcija virusom Zapadnog Nila u životinja, ali i ljudi, kako bi pridonijeli kvalitetnijem radu veterinara u svakodnevnoj praksi kao i kvalitetnijem provođenju sustava kontrole proširenosti bolesti koju provodi veterinarska struka u svrhu zaštite zdravlja ljudi.
Zarazni metritis kobila Perharić, Matko; Milas, Zoran; Starešina, Vilim ...
Hrvatski veterinarski vjesnik,
06/2013, Volume:
21, Issue:
3/4
Journal Article
Open access
Zarazni metritis kobila vrlo je kontagiozna spolna bolest konja, a očituje se patološkim iscjetkom iz rodnice, privremenom neplodnošću i vrlo rijetko pobačajem. Zaraženi pastusi ne obole i ne očituju ...nikakve kliničke znakove, ali su prenositelji uzročnika. Uzročnik je gram-negativna, mikroaerofi lna, kokobacilarna bakterija Taylorella equigenitalis. Glavni su izvori infekcije zaražene kobile i pastusi kod kojih se uzročnik nalazi na spolnim organima. Bolest
se uglavnom prenosi prirodnim pripustom, kontaminiranim predmetima te umjetnim osjemenjivanjem zaraženom spermom. Klinički se znakovi bolesti u većini slučajeva pojave 2 – 10 dana nakon infekcije. U kobila se očituju patološki promijenjenim vaginalnim iscjetkom, privremenom neplodnošću i vrlo rijetko pobačajem. Ako kobile koncipiraju, mogu vertikalnim prijenosom zaraziti ždrijebe. Tako zaražena ždrjebad postaje latentnim kliconošama te šire zarazu kad dostignu spolnu zrelost. Mnoge kobile mogu biti dugo vrijeme latentno infi cirane. Dijagnoza se prvenstveno temelji na kliničkoj sumnji te izdvajanju i identifi kaciji uzročnika iz obrisaka s predilekcijskih mjesta vanjskih spolnih organa kobila i pastuha. Liječenje se uspješno provodi u oba spola lokalnim ispiranjem otopinom dezinfi cijensa i lokalnom primjenom antibiotske masti. Zbog svoje visoke kontagioznosti, progresivnoga širenja, velikih gospodarskih i ekonomskih gubitaka te otežanoga dijagnosticiranja u latentno infi ciranih životinja profi laktičke mjere usmjerene su sprječavanju unošenja uzročnika u nezaraženu populaciju.
Proliferativne enteropatije (PE) poznate pod nazivom ileitis u svinja skupina su akutnih i kroničnih infekcija koje se očituju različitim kliničkim znakovima, ali sa zajedničkim temeljnim patološkim ...promjenama vidljivim na razudbi kao zadebljanje sluznice tankoga i debeloga crijeva. Histološki, zahvaćena tkiva pokazuju naglašenu proliferaciju nezrelih epitelnih stanica crijevnih kripti formirajući tako hiperplastičnu sluznicu, nalik adenomu. Uzročnik je obligatna unutarstanična gram-bakterija Lawsonia intracellularis. Klinički se očituje u četirima oblicima: akutna hemoragijska PE (PHE), kronična PE (tzv. crijevna adenomatoza svinja –PIA), regionalni ileitis i nekrotični enteritis. Obolijeva prasad nakon odbića i tovljenici u dobi od 6 do 20 tjedana. Osim u domaćih svinja bolest je zabilježena i u drugih životinjskih vrsta. Ileitis u svinja ima veliko gospodarskoznačenje jer uzrokuje znatne fi nancijske gubitke u suvremenom svinjogojstvu.
Morelova bolest i kazeozni limfadenitis su zarazne bolesti koza i ovaca uzrokovane bakterijama Staphylococcus aureus subsp. anaerobius odnosno Corynebacterium pseudotuberculosis. Usprkos različitoj ...etiologiji, obje bolesti imaju vrlo sličnu epizootiologiju i obje se očituju tvorbom apscesa unutar ili u blizini površinskih limfnih čvorova. Podatci o pojavi Morelove bolesti u Hrvatskoj vrlo su oskudni. Kazeozni limfadenitis javlja se češće i o toj bolesti postoji više pisanih podataka. Stoga su, osobito u slučajevima kada se ne provodi mikrobiološka pretraga, pogrešne dijagnoze vjerojatno vrlo česte na štetu Morelove bolesti. U ovom radu usporedili smo epizootiološke i kliničke nalaze obiju bolesti u dva prirodno zaražena stada koza. Sve životinje klinički su pretražene inspekcijom i palpacijom, te su zabilježeni podatci o lokalizaciji, broju i veličini apscesa. Usporedbom dobivenih podataka utvrdili smo da je učestalost obiju bolesti u ranom stadiju epizootije jednaka u mladih i odraslih koza. Osnovna razlika između kazeoznog limfadenitisa i Morelove bolesti utvrđena je u kliničkoj slici odnosno broju apscesa po životinji i njihovoj prosječnoj veličini. U stadu u kojem je utvrđen kazeozni limfadenitis utvrđen je manji broj apscesa po životinji kao i manja veličina apscesa. Usprkos utvrđenim razlikama između opisanih bolesti smatramo da na temelju epizootioloških podataka i kliničke pretrage nije moguće objektivno dijagnosticirati bolest već je za njihovo razlikovanje potrebno izdvojiti i identificirati uzročnika.
Leptospiroza je akutna septikemijska zarazna bolest različitih vrsta domaćih i divljih životinja i čovjeka, koja se većinom pojavljuje enzootski, a iznimno i u obliku zatvorenih epizootija. Ona je ...zooantroponoza prirodno-žarišnoga tipa, pojavljuje se diljem svijeta i vrlo je važna za humano i veterinarsko javno zdravstvo. Leptospire i leptospiroza u Hrvatskoj sustavno se istražuju već više od šezdeset godina, a zbog svoje važnosti uvrštena je u skupinu zaraznih bolesti koje se suzbijaju po zakonu. Laboratorij za leptospire Veterinarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 2007. godine ovlašten je za laboratorijsku dijagnostiku leptospiroze konja. Kopitari su važan izvor – rezervoar leptospira u enzootskim područjima leptospiroze te je cilj ovoga rada podsjetiti veterinarsku javnost na specifi čnosti epizootiologije, dijagnostike te mjera kontrole i suzbijanja leptospiroze konja.
PDF
