Glavni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoji li
razlika u učestalosti i specifičnosti ozljeđivanja studenata
Kineziološkog fakulteta koji su studirali prema starom
(integriranom ...četverogodišnjem) i onih koji studiraju
prema novom petogodišnjem (3+2) programu studija.
Istraživanje je provedeno na uzorku od 77 ispitanika (36
studentica i 41 studenta) Kineziološkog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu koji studiraju prema novom,
petogodišnjem programu studija. Studenti su na kraju
osmog semestra ispunili posebni anketni upitnik. Njihovi
su rezultati uspoređeni s onima dobivenim na studentima
koji su studirali prema starom studijskom programu.
Prema rezultatima, učestalost ozljeđivanja studenata
Kineziološkog fakulteta koji su studirali prema novom ili
starom programu studija vrlo je visoka. U prosjeku svaki
se anketirani student ozlijedio barem jedan put u četiri
godine studija. Pri tome prevladavaju ozljede zglobova,
pogotovo donjih ekstremiteta, a studenti se češće
ozljeđuju od studentica. Distribucija ozljeda po godinama
studija kod studenata koji su studirali prema starom ili
prema novom programu studija vrlo je slična, a rizik
ozljeđivanja se u obama generacijama znatno smanjuje
tek na četvrtoj godini, što je najvjerojatnije odraz
smanjenja broja obveznih praktičnih predmeta. Uvođenje
novog programa, dovelo je do znatnog smanjenja rizika
ozljeđivanja studenata na sportskoj gimnastici uz
istovremeno povećanje rizika ozljeđivanja na rukometu.
Osim toga, ozljede koje su pretrpjeli studenti novije
generacije lakše su naravi te znatno ne utjeću na tijek
njihova studiranja. Nadalje, studenti novije generacije u
većem se omjeru ozljeđuju na nastavi, dok su se oni koji su
studirali prema starom programu češće ozljeđivali
tijekom samostalnog pripremanja ispita. Dva puta
dokazana visoka učestalost ozljeđivanja studenata
Kineziološkog fakulteta ukazuje na potrebu za uvođenjem
određenih promjena u novom programu studija (3+2). U
tom smislu vrijedilo bi pokušati sa dodatnim smanjenjem
broja studenata po grupi, pogotovo na vježbama, kada se
studenti najčešće i ozljeđuju. Osim toga, dodatno
povećanje broja predavaonica i sportskih dvorana
(terena), u smislu jutarnjeg rasporeda nastave moglo bi
spriječiti nakupljanje umora tijekom dugih radnih dana te
indirektno smanjiti utjecaj umora na mogućnost ozljede
studenata
The aim of this research is to examine university students’ attitudes on recreational exercise. The sample included 473 students from the University of Zagreb. We analyzed the data by analysis of ...frequency and a statistical method called »Relation model of action«. The results indicated that there were two general courses in students’ attitudes on recreation activities. The first course represents general values and the second course reflects the attitudes on specific sports and recreational activities. It can be concluded that university students recognize the importance of exercise but they do not understand its real meaning and they do not exercise regularly. Therefore, it is important to foster positive attitudes towards exercise early in youth, which would allow young people to preserve the healthy habit of exercise throughout their whole life. There is a need for quality system of education, which would start early in childhood.
Osobe s cerebralnom paralizom bile su uključene u novi kineziterapijski program koji je trajao šest mjeseci i održavao se u polivalentnom trim-kabinetu Kineziološkoga fakulteta. Program se provodio ...jednom tjedno pod stručnim vodstvom u trajanju od dva sata. Broj korisnika je bio od 8 do 10, u dobi od 25 do 35 godina.
Novi pristup kineziterapijskoga programa očitovao se u činjenici da su se sve kineziološke aktivnosti uvijek odvijale u invalidskim kolicima osoba s cerebralnom paralizom, dok su se po prvi put primijenile individualne vježbe na spravama. Za dolazak u dvoranu i kretanje po dvorani (dolazak do pojedine sprave za vježbanje, strunjače, švedskih ljestvi), sudionici su koristili različita ortopedska pomagala (elektromotorna kolica, standardna invalidska kolica i hodalice). Stupanj invaliditeta pojedinoga korisnika zahtijevao je individualni
pristup pri provođenju programa. Zbog toga je broj prisutnih studenata bio isti kao i broj sudionika u programu. Metodičko-organizacijski oblici rada bili su prilagođeni osobama s cerebralnom paralizom, a realizirali su se u sklopu uvodnoga, glavnoga i završnoga dijela kineziterapijskoga programa.
Takav način rada zahtijevao je određena znanja iz medicinskih znanosti (studenta-asistenta) koja se odnose na neurološku promjenu motoričkih sposobnosti (obrazaca) osoba s cerebralnom paralizom te poznavanje metodoloških i metodičkih principa u kineziterapiji. Upravo takva sinteza znanja iz različitih područja (medicinskoga i kineziološkoga) bila je u funkciji interdisciplinarnoga pristupa kod osoba s cerebralnom paralizom s ciljem poboljšanja cjelokupnoga
motoričkog statusa.
Vrhunski sport osoba s invaliditetom vrlo je zahtjevno područje istraživanja u smislu multidisciplinarnog pristupa. Cilj istraživanja je bio utvrditi veličinu i smjer relacija između izmjerenih ...motoričkih sposobnosti i antropometrijskih karakteristika.
Izmjereno je šest testova bazične, tri testa specifične motorike, te šest antropometrijskih mjera. U istraživanju su bili obuhvaćeni sportaši (N=42) s tjelesnim invaliditetom, koji su uključeni u sustavni program treninga i natjecanja košarke u invalidskim kolicima. Podaci su obrađeni standardnim postupcima za utvrđivanje osnovnih deskriptivnih statističkih parametara. Relacije između varijabli za procjenu antropometrijskog statusa igrača i motoričkih testova testirane su pomoću kanoničke korelacijske analize.
Visoki koeficijenti korelacija uočeni su među rezultatima u testovima koji mjere eksplozivnu snagu i koordinaciju. Primjenom kanoničke korelacijske analize utvrđen je samo jedan značajan faktor. Najbolje ga karakteriziraju mjere potkožnog masnog tkiva, mjere eksplozivne snage i agilnosti. Ovo je istraživanje potvrdilo da morfološke karakteristike utječu na manifestaciju nekih motoričkih sposobnosti. Vrijednost dobivenih rezultata sastoji se u tome da su oni prikupljeni sa osobama s invaliditetom odnosno kod specifične skupine košarkaša u invalidskim kolicima. Oni su vrlo rijetko predmet istraživanja, te će rezultati ovog istraživanja pridonijeti još boljem objašnjavanju različitih aspekata sporta osoba s invaliditetom.
Uvod
U radu se polazi od činjenice da postoji veliki broj različitih sportova i sadržaja sportske rekreacije kojima se ljudi bave. Njihova brojnost nameće problem racionalne klasifikacije, što je ...predmet istraživanja kako u svijetu tako i u nas. Primjerice, COMPASS je europski projekt sa svrhom da se klasificira, standardizira i prati sudjelovanje ljudi u redovitim oblicima vježbanja. Hrvatska (još) nije formalni član COMPASS-a, ali se poduzimaju neke akcije u tom smjeru.
Ovaj rad ima dva cilja. Prvi cilj je napraviti listu (popis) sportova i sadržaja sportske rekreacije kojima se bave građani Republike Hrvatske. Drugi je cilj odrediti latentnu strukturu karakteristika tih sportova i sadržaja sportske rekreacije i tako ih klasificirati, odnosno, svrstati u manji broj skupina. Pored toga, ovakvo istraživanje može doprinijeti usklađivanju hrvatskih standarda s onima deklariranima u Europi.
Metode
Putem anketnog upitnika otvorenog tipa, prikupljeni su podaci od 1.126 odraslih osoba, građana Republike Hrvatske. Na osnovi odgovora ispitanika registrirana su 93 različita sporta i/ili sadržaja sportske rekreacije kojima su se ispitanici nekada bavili ili se sada bave. U ovome radu, upravo ta 93 sporta i/ili sadržaja sportske rekreacije čine uzorak entiteta. Tako definiran uzorak entiteta ne pokriva sve moguće sportove i sadržaje sportske rekreacije kojima bi se ljudi mogli baviti niti ima ambiciju biti potpun i iscrpan, već je odraz onoga čime se ljudi u Hrvatskoj bave.
Definiranje varijabli (kriterija) za utvrđivanje latentne strukture temelji se na postojećim teorijama u kineziologiji te na metodičkom pristupu u planiranju, programiranju, provedbi i kontroli tih sadržaja u području sportske rekreacije. Primijenjeno je 10 varijabli kojima su obuhvaćene osobine sportsko-rekreacijskih sadržaja kao: kolektivno, borilački, individualno, na otvorenom prostoru, u zatvorenom prostoru, u prirodi, atraktivno/ekstremno, transformacijski, rekreacijski, društveno-zabavno, medicinski (zdravstveno).
Svaki od 93 entiteta je, temeljem procjene eksperata, svrstan u jednu od varijabli.
Za obradu podataka upotrijebljen je statistički paket SPSS za Windows. Primijenjena je faktorska analiza pod komponentnim modelom, a broj značajnih faktora određen je prema Guttman-Keiserovu kriteriju.
Rezultati, rasprava i zaključak
Faktorskom analizom dobiveno je devet faktora koje objašnjavaju 95,5% ukupnog varijabiliteta. Komunaliteti potvrđuju dobru zastupljenost svih varijabli. Svaki od dobivenih faktora zastupljen je ravnomjerno (parcijalno nose podjednaku količinu zajedničkog varijabiliteta u ispitivanom prostoru), što upućuje na visoku kompleksnost strukture. Prvi faktor razlikuje kolektivne od svih ostalih u ovome radu opisanih sportova i sadržaja sportske rekreacije. Drugi faktor je bipolaran. Definiraju ga varijable individualnih sportova i sadržaja sportske rekreacije koji se provode kako u zatvorenom tako i na otvorenom prostoru. Treći faktor definiraju tri varijable koje pripadaju području sporta, a u osnovi se provode individualno. Unatoč tome može se reći da pokriva prostor borilačkih sportova. Četvrti faktor naglašava razliku između redovitih rekreacijskih programa koji se primjenjuju u svrhu transformacije antropoloških obilježja i njima bliskih sportova i sadržaja sportske rekreacije. Peti faktor definiraju dvije varijable kojima je zajednička karakteristika potencijala moć u transformaciji antropoloških obilježja, iako se razlikuju prema mjestu provođenja, stupnju organiziranosti i razini upravljanja. Šesti, sedmi, osmi i deveti faktor su “singl” faktori. Njih dominantno definira jedna varijabla, dok su doprinosi ostalih varijabli vrlo mali ili zanemarivi. Šesti faktor je definiran kao medicinski kontrolirani sadržaji sportske rekreacije, sedmi kao rekreacijski sadržaji koji se provode u prirodi, osmi kao atraktivne/ ekstremne sportske aktivnosti, a deveti kao rekreacijski i društveno-zabavni sadržaji. S obzirom na to da je veći broj faktora, u pravilu, bio definiran samo jednom kriterijskom varijablom nije dobivena očekivana latentna struktura varijabla koje opisuju sportske i druge sadržaje sportske rekreacije.
Uvod
U ovom je radu istražena povezanost načina na koji studenti Sveučilišta u Splitu provode slobodno vrijeme i subjektivne ocjene njihova zdravlja. Studentska populacija budući su nositelji ...društvenog ustroja i socijalno-ekonomske nadgradnje te su budući rukovoditelji u svakom razvijenom društvu. Ovim istraživanjem željeli su se utvrditi načini i trendovi provođenja slobodnog vremena studentske populacije, koji su osobni izbor pojedinca s čitavim nizom učinaka. Slobodno vrijeme utječe na učinkovitost rada, a to se pravilo može primijeniti i na kvalitetu studiranja, čija će uspješnost zavisiti, između ostaloga, i od psihofizičkog stanja svakog pojedinca. Autori su željeli ustanoviti koliko je sportska aktivnost zastupljena u slobodnom vremenu ispitanika te koliki je, prema subjektivnoj procjeni studenata, njihov stupanj zdravlja i kakve zdravstvene smetnje osjećaju. Isto se tako istražilo u kojoj je mjeri bavljenje sportom studenata/ica povezano s manifestacijom različitih psihičkih i somatskih smetnji.
Metode
Uzorak je obuhvatio 449 ispitanika iz populacije studenata sa šest splitskih fakulteta, 380 studentica i 69 studenata. Prosječna dob anketiranih studenata iznosila je 21,39 godina. Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom radi utvrđivanja načina na koji studenti provode slobodno vrijeme. U radu je istražena zastupljenost i vrsta sportskih aktivnosti kojima se studenti bave te zdravstvene smetnje prema subjektivnoj procjeni studenata. Isto se tako željela istražiti povezanost bavljenja sportom studenata/ica s manifestacijom različitih psihičkih i somatskih smetnji. U radu su korištene sljedeće statističke metode: deskriptivna analiza, analiza frekvencija (F) i postotaka (%), T-test nezavisnih uzoraka (t - vrijednost t-testa, df – stupnjevi slobode, p - prag značajnosti) te regresijska analiza u kojoj su prediktorske varijable bile pitanja iz ankete: LEART - Koliko vremena dnevno provodite u učenju?; LEI-SURE - Koliko sati dnevno imate slobodnog vremena?; SPORT - Bavite li se sada sportom?; ACTYRS - Koliko se dugo bavite sportom?; HRSPW - Koliko se puta tjedno bavite sportskim aktivnostima?. Kriterijska varijabla, Poteškoće sa zdravljem, vezana je uz odgovor na pitanje iz ankete: Kakve poteškoće imate sa zdravljem? Druga kriterijska varijabla, Zdravstvene smetnje, vezana je uz odgovore na pitanje iz ankete: Zaokružite zdravstvene smetnje koje imate.
Rezultati i rasprava
Iako su uzorak činile pretežito studentice (omjer u odnosu na muškarce gotovo 3:1), t-test analize razlika pokazala je u kriterijskim varijablama značajne razlike između spolova (tablica 2). Regresijska analiza (tablica 3), pokazala je statistički značajan utjecaj prediktorskih varijabli na smetnje sa zdravljem u uzorku studenata (p=0,03). Od svih prediktorskih varijabli najveću korelaciju sa zdravstvenim smetnjama imalo je pitanje Koliko se dugo bavite sportom? Izračunati koeficijent regresije te varijable statistički je značajan (p=0,02), a očito je da ispitanici koji se duže vremena bave sportom imaju manje poteškoća sa zdravljem (nega-tivna povezanost). Druga regresijska analiza (tablica 4) ukazala je na statistički značajan utjecaj prediktorskih varijabli na smetnje vezane uz stanje zdravlja u uzorku studentica (p=0,02). Najveću korelaciju sa zdravstvenim smetnjama ima pitanje Koliko imate sati slobodnog vremena? Izračunati koeficijent regresije te varijable statistički je značajan (p=0,00). Ispitanice koje dnevno imaju više slobodnog vremena, imaju i manje poteškoća sa zdravljem. U tablici 5, prikazane su frekvencije subjektivnih smetnji kod studentica i studenata koje se manifestiraju kao psihosomatske smetnje. Kod studentica se posebice ističe prisutnost učestalog umora (52%) i generalni nedostatak vremena (43,9%). Uz to znatan postotak (39,7%) studentica učestalo osjeća napetost, a velik dio njih (23,9%) lošije spava i osjeća nemir (24,2%). Može se reći da je i prisutnost ljutnje zastupljena kod studentica u znatnom postotku (17,4%), što možemo pripisati prethodnim manifestacijama i nemogućnosti da ostvare zadane ciljeve tijekom studiranja. Smetnje koje su studentice navele, ograničavajući su faktor psihofizičke sposobnosti koja je neophodna u realizaciji različitih ciljeva. Kod studenata je najprisutnija ljutnja (31,9%) i osjećaj napetosti (30%). Neobična je pojava kod studenata da koriste različite lijekove (8,7%). Iako udio studenata i studentica u uzorku nije proporcionalan, može se reći da veliki broj studenata ima subjektivne poteškoće proizašle iz različitih studentskih obveza i opterećenja, ali vjerojatno i iz životnih navika. Pitanje je jesu li studenti općenito preopterećeni studentskim obvezama, ali i u kojoj su mjeri svjesni smetnji koje bi mogli smanjiti ili otkloniti u slobodnom vremenu. Tablica 6 pokazuje frekvenciju odgovora studenata i studentica na zdravstvene smetnje koje se manifestiraju kao bol. Kod studentica je učestala bol u vratnoj i lumbalnoj kralješnici. Zanimljivo je da većina studentica ima nizak krvni tlak (28,1%), što se može povezati s osjećajem umora. Studentice češće osjećaju bolove u nogama (17,4%), dok se studenti više žale na pojavu boli u stopalima. I jedni i drugi smatraju (čak je to više izraženo kod studenata 17,4%) da imaju višak tjelesne težine. Može se reći da većina smetnji i tegoba proizlazi iz stanja i funkcije sustava za kretanje, pa bi s time mogli povezati učestalost bolova u kralješnici, pretilosti, bolova u nogama i niskoga krvnog tlaka. U tablici 7, prikazane su frekvencije odgovora na pitanja vezane uz način provođenja slobodnog vremena studentica i studenata. Studentice najviše vremena posvećuju gledanju televizijskog programa (69,1%). Studenti i studentice gotovo podjednako koriste slobodno vrijeme boraveći s prijateljima u kafićima, dok studentice u većem postotku (49%) čitaju knjige i časopise. Sportsko-rekreacijskom aktivnošću se bavi svaki drugi student (53,6%), dok je tek svaka četvrta studentica tjelesno aktivna. Sportom se u sportskim klubovima bavi 20,3% studenata, dok je svega 2,9% studentica prisutno u sportu. Studentice se samo povre-meno bave nekom tjelesnom aktivnošću (40,8%), no takav pristup tjelesnoj aktivnosti ne utječe trajnije povoljno na organizam, što ujedno dokazuje da studentice ne posjeduju naviku da redovito vježbaju, što se očito manifestira i poteškoćama sa zdravljem. Porazno je da se više od polovine studentica, a radi se o dvadeset jednogodišnjakinjama, ne bavi nikakvom tjelesnom aktivnošću, čak ni povremeno. Studenti 62,3%, još iz srednjoškolskog razdoblja imaju naviku da se bave sportom, što se pozitivno reflektira na navike i u zrelijoj dobi. Udio studentica u višegodišnjem bavljenju sportom relativno je mali (18,2%). Studentice participiraju u nekoj od sportskih aktivnosti uglavnom jedanput tjedno (35%), što je nedovoljno za održavanje psihofizičkog statusa na poželjnoj, optimalnoj razini. Aktivnosti kojima se studenti najčešće bave jesu kolektivni sportovi (47,8%) te vježbanje u teretani (26,1%) (tablica 11). Studentice se, međutim, više i češće bave individualnim sportskim aktivnostima (41,8%), a manji broj njih bavi se različitim vrstama aerobike (15,6%) i plesom (13,3%). Rezultati istraživanja potvrđuju tradicionalni pristup studenata prema nekim oblicima aktivnosti kao što su nogomet, košarka, odbojka i sl., dok su studentice pokazale veći interes za individualni tip aktivnosti. Iako se iz brojnih primjera činilo da ženska populacija preferira organizirane oblike aktivnosti, u ovom slučaju se pokazalo da mlade studentice najčešće koriste aktivnosti vezane uz prirodu. To nas upućuje na potrebu daljnjih istraživanja vezanih uz uvjete provođenja sportsko-rekreacijskih sadržaja s različitih aspekata: prostornih, stručnih, ekonomskih, programskih i drugih.
Zaključak
Rezultati istraživanja ukazuju na značajan doprinos načina provođenja slobodnog vremena na subjektivan doživljaj zdravlja. Studenti/ce koje imaju više slobodnog vremena ocjenjuju svoj zdravstveni status boljim i višim. Studenti su znatno aktivniji od studentica, a njihov sportski staž je u odnosu na studentice duži te više preferiraju sportske igre i vježbe s opterećenjem. Subjektivna ocjena zdravstvenog stanja kod studenata je generalno viša nego kod studentica. Studentice su nabrojale brojne zdravstvene smetnje od kojih se osobito ističe opće stanje umora koje je povezano s nizom psihosomatskih smetnji (napetost, nedostatak vremena, osjećaj nemira te bolovi u kralješnici, nogama) i sl. Smetnje kod studentica možemo usporediti sa smetnjama modernog čovjeka koje su uvjetovane hipokinezijom i stresom. S obzirom na dob ispitanika - 21 godina, u prosjeku, dobiveni rezultati su vrlo zabrinjavajući budući da većina smetnji proizlazi iz nedovoljnog kretanja te da je takva subjektivna ocjena zdravstvenog stanja primjerenija starijim osobama. Strategija načina korištenja slobodnog vremena mladih trebala bi biti predmetom istraživanja i interesa različitih društvenih struktura koje bi morale potaknuti društvo na akciju za poboljšanje kvalitete života studenata. Redovita, primjerena sportsko-rekreacijska aktivnost treba ući u svakodnevni raspored mladih. Osobitu pažnju treba posvetiti programima za studentice koje očito nemaju razvijenu naviku da se bave sportom te bi se budući programi aktivnosti trebali kreirati prema njihovim objektivnim potrebama, ali i željama.
The study investigated differences in morphological, motor and functional abilities between folk and ballet dancers. The sample comprised 51 female subjects: Croatian National Ballet (N=30) and ...Croatian National Folk Ensemble »LADO« (N=21). The data regarding menstrual cycle, menarche, number of births and smoking habit were collected and the morphological, motor and functional abilities measured. Significant correlations between the amount of fat tissue and number of births were found in both groups. Folk dancers were as tall as ballet dancers but weighted more and had a larger body frame (p<0.001). Ballet dancers were more flexible but there were no differences in absolute maximal oxygen uptake (2.65 vs. 2.35 L/min, p=0.101). Still, as the ballet dancers weighted less, their relative maximal oxygen uptake was significantly higher (37.62 vs. 50.22 mL/kg/min, p<0.001). Also, a high number of 45% of smokers among professional ballet and professional folk dancers was found
