Isolated abducens nerve palsy following lumbar puncture is a rare complication. In scientific literature, it has been mostly described after performing spinal anesthesia in anesthesiology literature ...rather than in neurological literature. Isolated abducens nerve palsy usually occurs from one to three weeks after performing lumbar puncture and it is important to connect it with this procedure and exclude other possible etiologies. The actual incidence of this complication is unknown. We describe a 32-year-old male patient who presented with unspecific headache attributed to cavernous malformation and two developmental venous anomalies. While searching for headache etiology, lumbar puncture was performed. Two days after lumbar puncture, the patient presented with isolated abducens palsy of the right eye. Our planned diagnostic evaluation included measuring intracranial pressure by noninvasive optic sheath nerve sonography and repeating brain magnetic resonance imaging. We also planned to treat the patient with epidural blood patch, which is usually successful when performed as soon as the diagnosis is established. Unfortunately, our patient refused diagnostic and therapeutic proposal, so it was impossible to know final outcome. In conclusion, we want to highlight these complications, especially to young doctors and specialists who might see it rarely.
•During >2.5 years of treatment, >70% of pwPPMS did not experience confirmed disability worsening.•The effectiveness was unrelated to age, disease activity, disease duration, or level of neurological ...disability.•Except for one case of febrile neutropenia, no new safety signals were observed.
Ocrelizumab is the only disease-modifying therapy (DMT) approved for the treatment of people with primary progressive multiple sclerosis (pwPPMS).
To provide real-world evidence of ocrelizumab effectiveness and safety in pwPPMS in Croatian MS centers.
A retrospective observational multi-center study of pwPPMS who were started on ocrelizumab in 7 MS centers in Croatia.
We identified 230 pwPPMS of whom 176 fulfilled the inclusion criteria. The median follow-up of the cohort was 2.73 (0.51–5.77) years. During the follow-up, 50 (28.4%) pwPPMS experienced confirmed disability worsening (CDW) and 19 (10.8%) stopped treatment with ocrelizumab. Baseline EDSS >5 was a statistically significant positive predictor for the development of CDW and/or stop of the treatment due to any cause (OR 2.482, 95% C.I. 1.192–5.166, p = 0.015). However, there was no significant difference in the development of CDW and/or stop of the treatment due to any cause if stratifying the patients based on active PPMS, age at treatment start (≤55 years vs >55 years), disease duration at treatment start (≤10 years vs >10 years), or EDSS at treatment start (≤5.0 vs >5.0). During the follow-up, 26 (14.8%) pwPPMS experienced infusion reactions, 64 (36.4%) had an infection and 4 (2.3%) developed a tumor. The percentage of pwPPMS with low levels of IgG was persistently above 10% and with low levels of IgM was persistently above 20% after cycle 4.
Our real-world data support the use of ocrelizumab in a much broader pwPPMS population than in the original randomized controlled trial.
To determine the influence of high-efficacy disease modifying therapy (DMT) on the development of IgG SARS-CoV-2 antibody response in COVID-19 convalescent people with multiple sclerosis (pwMS).
...Seventy-four pwMS taking high-efficacy DMTs (specifically natalizumab, fingolimod, alemtuzumab, ocrelizumab, cladribine and ublituximab) and diagnosed with COVID-19 and 44 healthy persons (HC) were enrolled. SARS-CoV2 antibodies were tested with Elecsys® Anti-SARSCoV-2 S assay.
pwMS taking high-efficacy DMTs had a significantly higher chance of having negative titer of SARS-CoV2 antibodies compared to healthy controls (33 negative pwMS 44.6% compared to one negative HC 2.3%, p < 0.001). pwMS taking B-cell depleting therapy (ocrelizumab and ublituximab) had a significantly higher chance of having negative titer of SARS-CoV2 antibodies compared to pwMS on all other DMTs (29 negative pwMS on B-cell therapy 64.4% compared to four negative pwMS on all other DMTs 13.8%, p < 0.001). Out of other DMTs, two (33.3%) pwMS taking fingolimod and two (16.7%) pwMS taking cladribine failed to develop IgG SARS-COV-2 antibodies. B-cell depleting therapy independently predicted negative titer of IgG SARS-CoV-2 antibody (ExpB =0.014, 95%CI 0.002–0.110, p < 0.001).
A significant proportion of convalescent COVID-19 pwMS on high-efficacy DMTs will not develop IgG SARS-CoV-2 antibodies. B-cell depleting therapies independently predict negative and low titer of IgG SARS-CoV-2 antibody.
Display omitted
•Convalescent COVID-19 people with multiple sclerosis (pwMS) taking high-efficacy DMTs had a significantly higher chance of negative titer of SARS-CoV2 antibodies compared to healthy controls.•pwMS taking B-cell depleting therapy had a significantly higher chance of having negative titer of SARS-CoV2 antibodies compared to those on other high-efficacy DMTs.•B-cell depleting therapy was an independent predictor of negative and low titer of IgG SARS-CoV-2 antibody.
Glavobolja je jedno od najčešćih neuroloških stanja koje zahtijeva akutno ili u određenim slučajevima profilaktično liječenje. Detaljnija klasifikacija glavobolja objašnjena je u Međunarodnoj ...klasifikaciji glavobolja. Iako je zbog same komponente boli kod glavobolje najvažnije provesti akutno liječenje, u određenim slučajevima važno je djelovati profilaktično (primjerice, kod migrene ili cluster glavobolje). S obzirom na mogućnost prekomjerne upotrebe analgetika, velik broj liječnika i pacijenata postaje skloniji nefarmakološkim metodama liječenja glavobolja. Nefarmakološke metode liječenja glavobolje koje navodimo u ovom radu uključuju: akupunkturu, psihološke tehnike (kognitivno bihevioralna terapija, neurofeedback), neuromodulaciju i prehranu.
Uvod: Krajem 2019. otkrivena je nova bolest nazvana COVID-19. Bolest je uzrokovana novim koronavirusom SARS-CoV-2. Ubrzo je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila pandemiju. Osim dišnih ...simptoma uočeno je da se bolest može očitovati i neurološkom simptomatologijom te da se tijekom i nakon liječenja COVID-19 mogu javiti neurološke komplikacije. Nakon preboljenja COVID-19, neovisno o težini kliničke slike, dio bolesnika žali se na zaostale neurološke simptome. U tim slučajevima govorimo o post-COVID-19 sindromu. Za simptome koji se javljaju tjednima ili mjesecima nakon COVID-19 simptoma u literaturi su korišteni različiti termini kao što su npr. od "dugi-COVID", "post–COVID sindrom", "posljedice SARSCoV-2 infekcije". Simptomi podrazumijevaju različita očitovanja organskih sustava koji se jave i/ili traju dulje od 4 tjedna. Cilj: Napraviti pregled trenutnih znanstvenih činjenica povezano sa sindromom post-COVID-19. Metode: Pretražili smo bazu podataka MEDLINE s ključnim riječima: post-COVID-19, neurološka očitovanja i dugi COVID-19 u vremenu od 2020. godine. Rezultati: Prema podatcima koje smo prikupili postoje četiri stadija COVID-19. Akutni COVID-19 podrazumijeva simptome i znakove bolesti koji traju do 4 tjedna. Produljeni simptomatski COVID-19 podrazumijeva simptome i znakove koji traju od 4 do12 tjedana. Post-COVID-19 sindrom podrazumijeva simptome i znakove koji se jave nakon akutne bolesti te traju dulje od 12 tjedana, a nisu objašnjeni drugom dijagnozom. Sindrom post-COVID-19 podrazumijeva znakove i simptome koji se pojavljuju tijekom ili nakon COVID-19 te traju dulje od 12 tjedana, a nisu objašnjeni drugom dijagnozom. Simptomi se mogu preklapati i varirati u intenzitetu. Dugi COVID podrazumijeva COVID-19 i sindrom post-COVID-19. Što se neuroloških post-COVID-19 očitovanja tiče, kod bolesnika su najčešće prisutni slabost i umor, mialgija, smetnje raspoloženja i smetnje spavanja. Također, u literaturi se navode i trajna glavobolja, smetnje koncentracije koje su nazvane moždanom maglom (od engl. brain fog), parestezije, poremećaj ili gubitak okusa, poremećaj ili gubitak mirisa te smetnje autonomnog živčanog sustava. Postoji nekoliko pretpostavljenih načina kojima virus dođe do središnjeg živčanog sustava: njušni, dišni i probavni. Središnji živčani sustav može biti oštećen izravno i neizravno. Moždana magla i smetnje pamćenja objašnjeni su središnjom i respiratornom hipoksijom te proupalnim odgovorom organizma. U slučaju sumnje na sindrom post-COVID-19 pri postavljanju dijagnoze uvijek treba uzeti u obzir i ostale moguće dijagnoze. U mnogim slučajevima potrebno je učiniti magnetsku rezonanciju (MR) mozga i vratne kralježnice. Ponekad je potrebno u dijagnosticiranje bolesti uključiti i ostale specijaliste. Zaključak: Sindrom post-COVID-19 može se očitovati nizom neuroloških poremećaja kao što su kognitivni simptomi, nesanica i promjene raspoloženja, disautonomija, smetnje mirisa i okusa, sindrom postintenzivne skrbi.
Liječenje multiple skleroze se osobito tijekom posljednjeg desetljeća intenziviralo te obuhvaća liječenje osnovne bolesti imunomodulacijskom terapijom i primjenu simptomske terapije za redukciju ...popratnih simptoma. Imunomodulacijsku terapiju multiple skleroze čine interferon beta-a1 (Avonex, Rebif), interferon beta-1b (Betaseron, Extavia), peginterferon beta- 1a (Plegridy), glatiramer-acetat (Copaxone), mitoksantron (Novantrone), terifl unomid (Aubagio), dimetil fumarat (Tecfi dera), fi ngolimod (Gilenya), natalizumab (Tysabri), alemtuzumab (Lemtrada), daclizumab (Zinbryta) i ocrelizumab (Ocrevus). Lijekovi se prema redoslijedu primjene dijele na lijekove prve, druge i treće linije. U liječenju bolesnika teži se postizanju koncepta NEDA („No Evidence Of Disease Activity“) čiji ciljevi su da nema relapsa, nema povećanja onesposobljenosti, nema novih ili aktivnih lezija na MR slikama, nema znakova atrofi je mozga. Postizanje cilja NEDA podrazumijeva ranu dijagnozu, ranu primjenu indiciranog lijeka uz mogućnost zamjene terapije učinkovitijim lijekom. U kliničkoj praksi se trenutno provode dva različita terapijska pristupa: eskalacijski i indukcijski. Eskalacijska terapija uključuje rano započinjanje primjene prve linije imunomodulacijske terapije te ako su lijekovi djelomično učinkoviti ili neučinkoviti brzi prelazak na drugu liniju liječenja. Indukcijska terapija uključuje ranu upotrebu imunosupresivnih lijekova nakon koje slijedi dugoročna terapija održavanja imunomodulacijskim lijekovima. Sigurnosni profi l lijekova za indukciju ukazuje na potrebu stratifi kacije rizika i pažljivu selekciju bolesnika.
Optički neuromijelitis (NMO, od engl. neuromyelitis optica) je autoimuna demijelinizacijska bolest središnjeg živčanog sustava koja zahvaća uglavnom očne živce i kralježničnu moždinu. Više rasprave o ...bolesti pokrenuto je 2004. godine kada su otkrivena ciljna protutijela, tzv. anti-akvaporinska protutijela (AQP4-IgG) koja imaju glavnu ulogu u samom mehanizmu nastanka. Za postavljanje dijagnoze potrebno je zadovoljiti dva glavna kriterija i dva od tri suportivna kriterija. Dva glavna kriterija uključuju: optički neuritis i mijelitis, a suportivni kriteriji uključuju: MR mozga koji ne ispunjava kriterije za dijagnozu multiple skleroze, prisutnost seropozitivnih AQP4-IgG (NMO-IgG) protutijela, longitudinalno ekstenzivni transverzalni mijelitis (LETM) u T2 vremenu na MR. Kako određena skupina pacijenata nije upotpunjavala sve kriterije za postavljanje dijagnoze NMO, 2007. godine uveden je pojam tzv. NMO-spektar poremećaja (NMOSD od engl. neuromyelitis optica spectrum disorder). Godine 2015. pokušalo se ujediniti termin NMO i NMOSD te su donijeti kriteriji za postavljanje dijagnoze NMOSD. Terapija koja se primjenjuje uglavnom je orijentirana na akutno zbrinjavanje simptoma dok je cilj dugoročne terapije sprječavanje egzacerbacija bolesti i novih relapsa. U radu je prikazana defi nicija, dijagnostika, diferencijalna dijagnostika te liječenje NMO/NMOSD.
Anderson Fabryjeva bolest je rijetka genetska bolest koja pokazuje X-vezano nasljeđivanje. U podlozi bolesti nalazi se lizosomski poremećaj koji obuhvaća smanjenu aktivnost odnosno odsutnost enzima ...alfa-galaktozidaze zbog mutacije gena GLA. Prevalencija se procjenjuje na oko 1 na 40 000 stanovnika. Bolest se manifestira predominantno u muškaraca. Posljedica nedostatka enzima alfa galaktozidaze je nakupljanje glikosfi ngolipida u lizosomima svih tkiva. U kliničkoj se slici najčešće uočavaju simptomi vezani uz moždani, srčani i bubrežni sustav. Neurološka prezentacija uključuje simptome moždanog udara, kao što su hemipareza, vrtoglavica, dizartrija, hemianopsija te gubitak osjeta. Srčane manifestacije uključuju hipertrofi ju lijevog ventrikla, smetnje provođenja, valvularnu insuficijenciju te srčane infarkte. Nefrološki znakovi uključuju proteinuriju te progresivno bubrežno zatajenje uz posljedični nastanak arterijske hipertenzije. Dijagnostika Fabryjeve bolesti obuhvaća laboratorijske pretrage urina te serumske razine globotriaozilceramida. Konačna dijagnoza postavlja se molekularnim genetskim testiranjem. Liječenje Anderson Fabryjeve bolesti moguće je primjenom jednog od dva enzima, algazidaze alfa i algazidaze beta čime se stabilizira i usporava progresiju Fabryjeve bolesti. Smatra se da bi u Hrvatskoj moglo biti oko 80 bolesnika koji boluju od Anderson Fabryjeve bolesti, ali stvarni podatci pokazuju nedovoljno prepoznavanje bolesti.
Multipla skleroza je kronična, cjeloživotna bolest. Obilježje su joj brojni simptomi koji zahvaćaju nekoliko funkcijskih sustava SŽS-a te zbog toga čine lepezu raznolikih poteškoća s kojima se ...bolesnici suočavaju. Stoga ne iznenađuje da mnogi pomišljaju na promjenu prehrambenog režima, odnosno na uzimanje određenih dodataka u prehrani koji mogu neke od simptoma ublažiti ili, ponekad, i ukloniti. Prehrana je jedan od tri ključa zdravlja, zajedno uz tjelesnu aktivnost i dobro psihičko zdravlje. Pionir prehrane u multiploj sklerozi je Roy Lever Swank koji je osmislio prvu dijetu za ove bolesnike, no od tada se do danas razradilo nekoliko različitih prehrambenih režima koji su ponekad i značajno suprotstavljeni jedni drugima tako da ne postoji jasno znanstveno mišljenje o tome koji je od navedenih režima prehrane najbolji. Primjeri ovih prehrambenih režima su: paleo dijeta, Wahlsova dijeta, dijeta bez glutena, McDougalova dijeta, OMS (engl. Overcoming multiple sclerosis) dijeta, dijeta Asthon Embry, ketogena dijeta te detoksikacijska dijeta. Najznačajnija skupina dodataka u prehrani svakako su vitamini, osobito B skupina i vitamin D, te omega-3 nezasićene masne kiseline.
Isolated abducens nerve palsy following lumbar puncture is a rare complication. In scientific literature, it has been mostly described after performing spinal anesthesia in anesthesiology literature ...rather than in neurological literature. Isolated abducens nerve palsy usually occurs from one to three weeks after performing lumbar puncture and it is important to connect it with this procedure and exclude other possible etiologies. The actual incidence of this complication is unknown. We describe a 32-year-old male patient who presented with unspecific headache attributed to cavernous malformation and two developmental venous anomalies. While searching for headache etiology, lumbar puncture was performed. Two days after lumbar puncture, the patient presented with isolated abducens palsy of the right eye. Our planned diagnostic evaluation included measuring intracranial pressure by noninvasive optic sheath nerve sonography and repeating brain magnetic resonance imaging. We also planned to treat the patient with epidural blood patch, which is usually successful when performed as soon as the diagnosis is established. Unfortunately, our patient refused diagnostic and therapeutic proposal, so it was impossible to know final outcome. In conclusion, we want to highlight these complications, especially to young doctors and specialists who might see it rarely. Key words: Abducens palsy; Lumbar; Duralpuncture; Complication Izolirana lezija abducensa nastala nakon lumbalne punkcije je rijetka komplikacija ovog postupka. U znanstvenoj literaturi izolirana lezija abducensa nakon lumbalne punkcije se cesce opisuje nakon spinalne anestezije u anestezioloskim casopisima. Izolirana lezija abducensa obicno se javlja nakon jednog do tri tjedna od lumbalne punkcije te ju je vazno povezati sa samim postupkom punkcije i iskljuciti ostale potencijalne etiologije. Tocna incidencija je nepoznata. Prikazujemo slucaj 32-godisnjeg muskarca koji se prezentirao nespecificnom glavoboljom koja je bila uzrokovana kavernomom i dvjema razvojnim venskim anomalijama. Tijekom trazenja etiologije glavobolje ucinjena je lumbalna punkcija. Dva dana nakon lumbalne punkcije bolesnik se prezentirao s izoliranom lezijom abducensa desnog oka. Oas planiran dijagnosticki algoritam ukljucivao je mjerenje intrakranijskog tlaka neinvazivnom metodom sonografijom ovojnice optickog zivca i ponavljanjem magnetne rezonancije mozga.Takoder smo planirali bolesnika lijeciti krvnom zakrpom, sto je inace uspjesno ako se provede sto ranije nakon postavljanja dijagnoze. Nazalost, bolesnik je odbio daljnji dijagnosticki i terapijski prijedlog, tako da je bilo nemoguce saznati krajnji ishod. U zakljucku, zeljeli smo istaknuti ovu komplikaciju, osobito za mlade lijecnike i specijaliste koji se mozda rijetko s njom susrecu. Kljucne rijeci: Lezija; Abducens; Lumbalna punkcija; Komplikacija
PDF
