There is a small body of research about mental and physical comorbidity in post-traumatic stress disorder (PTSD) patients despite the fact that some psychiatric disorders and physical conditions are ...commonly comorbid with PTSD. In this study, we researched the relationship between PTSD and its mental and physical comorbidities by comparing the number of patient hospitalizations across two ten-year periods. Our sample consisted of 2761 patients with warfare PTSD hospitalized during the 20-year period (1999-2018). The results confirmed a higher number of hospitalizations in the 2009-2018 period than in the 1999-2008 period for the group of PTSD patients with both mental and physical comorbidity. Furthermore, no significant difference was found in the number of hospitalizations between the two ten-year periods for the group of PTSD patients with mental comorbidity. We argued that both mental and physical comorbidities along with PTSD are needed to induce a significantly higher level of distress in patients, resulting in a higher number of hospitalizations after a longer period of time. Patients with the most severe conditions and comorbidity have a greater need to seek help from mental health professionals as their mental and physical state deteriorates to a higher degree when not in the treatment of any kind.
Istraživanje je provedeno na Klinici za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Rijeka sa svrhom utvrđivanja utjecaja novog Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (ZZODS) na učestalost prisilne ...hospitalizacije. Obuhvaćalo je dva istraživana razdoblja: Prvo istraživano razdoblje u periodu primjene starog ZZODS-a od 1. siječnja 2012. do 31.prosinca 2014. godine i drugo istraživano razdoblje u periodu primjene novog ZZODS-a od 1.siječnja 2015. do 31.prosinca 2017. godine. Uz uspoređivanje učestalosti prisilne hospitalizacije, istraživanje obuhvaća dijagnostičke kriterije, sociodemografske podatke kao i načine dolaska na Kliniku (policija, Hitna medicinska pomoć, obitelj) te primjenu sredstava izdvajanja i ograničavanja. Za potrebe istraživanja korišteni su podatci iz Protokola prisilnih hospitalizacija, Povijesti bolesti i Integriranog bolničkog informacijskog sustava. Analizom dobivenih rezultata utvrđeno je kako ne postoji statistički značajna razlika u učestalosti prisilnih hospitalizacija prema starom i novom ZZODS-u iako, kada promatramo ispitivana razdoblja, možemo uočiti tendenciju povećanja učestalosti prisilnih hospitalizacija prema novom ZZODS-u. Prema rezultatima istraživanja većina prisilno hospitaliziranih pacijenata su osobe muškog spola, prosječne dobi 46,6 (SD 13,9) godina, neoženjeni, završene srednje škole, nezaposleni, s dijagnozom iz skupine F20-F29 - Shizofrenija, poremećaji slični shizofreniji i sumanuta stanja i F10-F19 - Mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani upotrebom psihoaktivnih tvari, prisilno hospitaliziranih u pratnji policije, te su nad njima bila primijenjena neka od sredstava odvajanja i ograničavanja.
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati stavove srednjoškolaca prema shizofreniji, depresiji i posttraumatskom stresnom poremećaju te koliko na formiranje njihovih stavova utječe formalno obrazovanje, ...spol, religijska pripadnost, obrazovanje i bračni status roditelja. U istraživanju je sudjelovalo 156 učenika završnih razreda iz tri srednje škole na
području Primorsko-goranske županije: 57 učenika za zanimanje medicinska sestra/medicinski tehničar opće njege Medicinske škole u Rijeci, 41 učenik Salezijanske klasične gimnazije u Rijeci i 58 učenika Pomorske škole u Bakru. Korišten je upitnik koji se sastoji od demografskog upitnika i upitnika ljestvice stavova prema duševnim bolesnicima. Rezultati su pokazali da postoji statistički značajna razlika u stavovima srednjoškolaca prema psihijatrijskim bolesnicima s obzirom na srednju školu koju pohađaju, u korist učenika medicinske škole koji imaju pozitivnije stavove od ostalih, te je i statistički značajna razlika u stavovima prema pojedinim psihijatrijskim bolestima, tako da najviše negativnih stavova srednjoškolci imaju prema shizofreniji, a najmanje prema depresiji. Ne postoji razlika u stavovima srednjoškolaca s obzirom na vjersku pripadnost i bračni status roditelja. Razlika u stavovima s obzirom na obrazovanje roditelja statistički je značajna samo u stavu prema shizofreniji, gdje su rezultati pokazali negativnije
stavove srednjoškolaca čije su majke visoko obrazovane. Razlike u stavovima prema spolu ispitanika nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi s obzirom da su većina ispitanika ženskog spola učenice za zanimanje medicinska sestra i nije ih objektivno uspoređivati s učenicima muškog spola koji su većinom učenici pomorske škole. Usporedba podataka dobivenih od gimnazijalaca kojih je podjednako prema spolu, nije pokazala razlike između stavova po spolu. Prema
rezultatima istraživanja možemo zaključiti da na formiranje stavova srednjoškolaca prema psihijatrijskim bolesnicima uvelike utječe formalno obrazovanje, odnosno stečeno znanje o psihijatrijskim bolestima, što je dokazano u istraživanju na ispitanicima srednjoškolcima medicinske škole koji su pokazali najmanju stigmatizaciju psihijatrijskih bolesnika, vjerojatno zbog stručnog znanja koje su stekli tijekom obrazovanja. Na osnovi te činjenice možemo
zaključiti da u budućnosti treba više raditi na edukaciji o psihijatrijskim bolestima i mentalnom zdravlju, i tek onda možemo očekivati manju stigmatizaciju psihijatrijskih bolesnika u društvu.
Osobe starije životne dobi, prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije, su sve osobe starije od 65
godina života. Te su osobe osjetljivije na utjecaj različitih stresora. Cilj nam je bio ...istražiti utjecaj društvenih
stresora (Domovinski rat i ekonomska kriza) na javljanje duševnih poremećaja u osoba starije životne dobi.
Analizirali smo učestalost dolazaka osoba starije životne dobi u Hitnu psihijatrijsku ambulantu KBC-a Rijeka
u tri različita razdoblja: Domovinski rat, mirnodopska godina i godina ekonomske krize. Dobiveni rezultati
ukazuju da su osobe starije životne dobi najčešće tražile psihijatrijsku pomoć u vrijeme ekonomske krize,
a najmanje u vrijeme Domovinskog rata. Nema statistički značajne razlike u pokušajima suicida u sva tri
ispitna razdoblja. U razdoblju Domovinskog rata kod svih osoba starije životne dobi koje su pokušale suicid
prateća dijagnoza bila je iz skupine organskih psihičkih poremećaja i demencija, što je najčešća prateća
dijagnoza i u mirnodopskom razdoblju i u vrijeme ekonomske krize. Stresor ekonomske krize koji dovodi
do ekonomske nesigurnosti i neizvjesnosti, je jači stresni prediktor za duševne poremećaje u osoba starije
životne dobi, nego izloženost ratnom stresu. Zaključujemo da bi rezultati ovog istraživanja mogli upućivati
na potrebu jačanja prevencije psihičkih smetnji u osoba starije životne dobi u vrijeme ekonomske krize na
način aktivnog uključivanja članova obitelji, obiteljskog liječnika, patronažne službe, socijalne skrbi, vjerskih
i kulturnih zajednica, te drugih nadležnih institucija.
Uvod: Politoksikomanija sve je zastupljeniji psihijatrijski entitet u okviru bolničkog psihijatrijskog liječenja.Cilj rada bio je ispitati učestalost politoksikomanije na Klinici za psihijatriju ...Klinčkog bolničkog centra Rijeka u odnosu na spol, dob, obrazovanje i učestalost korištenja mjera liječenja.Ispitanici i metode: U retrospektivnom istraživanju provedenom u dva razdoblja, od 1.1.2014. do 31.12.2014. i od 1.1.2019. do 31.12.2019. godine, prikupljeni su podaci putem Integriranog bolničkog informacijskog sustava za 143 ispitanika iz dijagnostičke skupine F19 - Mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani uzimanjem više droga, ili uzimanjem ostalih psihoaktivnih tvari, a koji su se liječili na Klinici za psihijatriju, Kliničkog bolničkog centra Rijeka, od čega 60 ispitanika u 2014. godini i 83 ispitanika u 2019. godini.Rezultati: U 2019. zabilježen je veći broj oboljelih od politkosikomanije u odnosu na isto razdoblje pet godina ranije, pri čemu je omjer muškaraca i žena u oba razdoblja 3,5:1. Žene s dijagnozom politoksikomanije imaju niži obrazovni status od muškaraca u 2014. godini, ali ne i pet godina kasnije. Žene s politoksikomanijom značajno su češće u hospitalnom tretmanu i češće imaju dijagnosticiran poremećaj raspoloženja i shizoidni poremećaj u odnosu na muškarce.Zaključak: Zabrinjavajući je uzlazni trend hospitalizacija zbog politoksikomanije prisutan kod oba spola, stoga je iznimno važno rano prepoznavanje navedenog problema u samoj zajednici i osvještavanje istog kroz različite preventivne akcije i programe.
PDF
