Ferrets are highly susceptible to a wide range of mycobacteria, mainly
,
, and
. Therefore, ferrets pose a risk of transmission of mycobacteriosis, especially zoonotically relevant tuberculosis. The ...aim of this study was to describe the findings of
mycobacteriosis in a pet ferret and emphasize its zoonotic potential. A pet ferret had a history of weight loss, apathy, hyporexia, and hair loss. Abdominal ultrasound revealed splenomegaly with two solid masses and cystic lesions of the liver. Fine-needle aspiration cytology revealed numerous acid-fast bacilli in epithelioid cells, thus leading to the suspicion of mycobacterial infection. Because of its poor general condition, the ferret was euthanized. Necropsy examination revealed generalized granulomatous lymphadenitis, pneumonia, myocarditis, splenitis, and hepatitis. Histologically, in all organs, there were multifocal to coalescing areas of inflammatory infiltration composed of epithelioid macrophages, a low number of lymphocytes, and plasma cells, without necrosis nor multinucleated giant cells. Ziehl-Neelsen staining detected the presence of numerous (multibacillary) acid-fast bacteria, which were PCR-typed as
. This is the first study showing the antimicrobial susceptibility testing of
in veterinary medicine, describing the resistance to doxycycline. Overall, our results could facilitate further diagnosis and provide guidelines for the treatment protocols for such infections.
A four-year old castrated male ferret (Mustelaputoriusfuro) was presented with a 1-week history of gastrointestinal signs. The ultrasonographic findings showed mild right pelvic dilatation and ...hydrometer with obstruction at the ureterovesical junction. Conservative treatment resulted in clinical but no ultrasonography improvement. Three months later the ferret was presented with signs of gastrointestinal disease. Ultrasonography revealed progression of the process to mild hydronephrosis and further dilatation of the right ureter. Excretory urography confirmed the finding. Laboratory findings indicated renal failure with proteinuria. Ureteroneocystotomy was performed. A small amount of sludgy material was found at the ureteropelvic junction. The ferret died 4 months later due to pneumonia. Necropsy revealed multifocal tubulointerstitial lymphoplasmacytic nephritis. Key words: ferret; ureter; obstruction; proteinuria
Klinički sindrom hiperadrenokorticizma u pasa (HAC) je jedna od najčešćih endokrinopatija u veterinarskoj medicini. Kliničke manifestacije i laboratorijski nalazi odražavaju utjecaj kronično povišene ...razine cirkulirajućeg kortizola. Dijagnostika započinje utvrđivanjem odgovarajuće anamneze i prisustva jednog ili više karakterističnih kliničkih znakova pri čemu što je broj simptoma veći to je sumnja na HAC utemeljenija. Prema preporukama konsenzusa u veterinarskoj medicini, da bi se povećala pozitivna prediktivna vrijednost endokrinološkog testiranja na HAC, ona bi se trebala provoditi samo u pacijenata s odgovarajućim kliničkim znacima, rezultatima slikovne dijagnostike i u pacijenata s komorbiditetima koji ne reagiraju na adekvatnu terapiju. Radi lažno negativnih i lažno pozitivnih rezultata koji su obično posljedica prisustva drugih bolesti ili uporabe nekih lijekova, niti jedan od trenutno raspoloživih testova nije posve pouzdan. Dijagnostički se testovi za HAC zasnivaju na dokazivanju ili povećane proizvodnje kortizola ili smanjene osjetljivosti osovine hipotalamus-hipofiza-adreni na negativnu povratnu spregu glukokortikoidima. Dostupne testove dijelimo na dijagnostičke testove (ACTH-stimulacijski test, test supresije niskom dozom deksametazona i omjer kortizola i kreatinina u urinu) i razlikovne testove (određivanje koncentracije endogenog ACTH, test supresije niskom dozom deksametazona, test supresije visokom dozom deksametazona i supresija deksametazonom s omjerom kortizola i kreatinina u urinu). Najbolji se dijagnostički rezultati postižu uporabom kombinacije testova adrenalne funkcije i slikovne dijagnostike. Svi se modaliteti slikovne dijagnostike mogu rabiti no razlikuju se, kao i testovi adrenalne funkcije, po svojoj osjetljivosti i specifičnosti. Raspoloživa slikovna dijagnostika za bolesti nadbubrežnih žlijezda uključuje ultrazvučnu pretragu te kompjuteriziranu tomografiju (CT) ili magnetsku rezonanciju (MR) abdomena, dok se za bolesti hipofize najčešće koriste CT ili MR glave. Da bi se došlo do definitivne dijagnoze najčešće se koristi kombinacija ultrazvučne pretrage abdomena s jednim od dijagnostičkih testova adrenalne funkcije. U odabiru optimalne terapije na raspolaganju su zračenje te kirurška i medikamentozna terapija. Operativni zahvati na hipofizi i adrenalnim tumorima, kao i radioterapija hipofize etiološki su oblici liječenja i iako su potencijalno kurativni nisu široko dostupni, skupi su i nose svoje vlastite rizike. Medikamentozna se terapija sastoji ili od davanja adrenokortikolitičkog lijeka mitotana ili inhibitora steroidogeneze trilostana. Oba su lijeka relativno skupa, a njihova primjena podrazumijeva i neki oblik doživotne terapije, a nose i neke vlastite rizike. Da bi se odabrala optimalna terapija ovaj pregledni rad razmatra terapijske opcije HAC-a s obzirom na dostupnost, učinkovitost i moguće nuspojave te uzevši u obzir oblik bolesti, moguće napredovanje te dob i komorbiditete pojedinačnih pacijenata.
Canine babesiosis is a rapidly spreading tick-borne disease in Europe, which entails protozoan parasites invading red blood cells. Small extracellular vesicles (EVs) (< 200 nm) were isolated from the ...serum of 15 healthy and 15 by Babesia canis naturally infected dogs aimed to distinguish EV characteristics and protein profiles. There were no significant differences (P = 0.05) observed in the mean sizes and concentrations of serum EVs between the healthy and canine babesiosis groups. Despite a higher number of Canis lupus proteins detected in EVs from serum of diseased dogs, there were no statistically significant differences (P < 0.05) in the number of protein IDs between the experimental groups. We successfully identified 211 Canis lupus proteins across both experimental groups, of which 147 Canis lupus proteins were validated as being EV-associated. This data set is accessible via the ProteomeXchange PXD047647. EVs isolated from serum of B. canis infected dogs were Cd9+, Cd63+, Cd81+, and Cd82+. Furthermore, 73 Canis lupus proteins were validated as EV-associated and specific for EVs isolated from serum of B. canis-infected dogs. These were predominantly membrane and cytosolic proteins, and innate and adaptive immune system-related proteins, especially those involved in adhesion and proteoglycan mechanisms like integrins. Enrichment was also observed for proteins involved in vascular and cellular responses, including signalling pathways such as VEGF, VEGFR, and the LKB1 network. When only blood-related sites of EV expression were evaluated, the origins of EV proteins were mostly cells of immune system. These were dendritic cells, neutrophils, B cells, monocytes and platelets. In general, proteins were enriched in pathways that collectively regulate various cellular processes, including immune responses, communication, signal transduction, membrane trafficking, and apoptosis. Serum EVs and their protein cargo may have an important role in both the invasion of B. canis and the host's response to the parasitic infection, nevertheless, additional experimental research is warranted. The overall count of identified EV proteins of parasitic origin, meeting cut off criteria of two peptides and 1 % FDR, was relatively low.
Display omitted
•No significant differences in EV sizes and concentrations were observed between groups.•There were difference in the EV protein profile between groups.•73 proteins in B. canis-infected dogs were validated as EV-associated.•EV proteins were predominantly membrane and cytosolic proteins.•In canine babesiosis, identified EV proteins were part of immune system.
Chiari-like“ malformacija (CLM) je prirođena anomalija lubanje koja može rezultirati hernijacijom maloga mozga kroz foramen magnum. Kao posljedica CLM-a javlja se siringomijelija koju obilježavaju ...novonastale šupljine u leđnoj moždini. „Chiari-like malformacija“ najčešće se javlja kod kavalirskog španijela kralja Charlesa u dobi od 3. do 6. godine života, a manifestira se kliničkim znakovima od strane živčanog sustava od kojih je najčešći neuropatska bol. Za postavljanje definitivne dijagnoze potrebna je magnetska rezonanca (MR). Uvijek se prvo pristupa konzervativnom liječenju, a ukoliko konzervativno liječenje ne poluči učinak ili kada se klinički simptomi pogoršaju preporuča se kirurško liječenje. Konzervativna terapija najčešće uključuje lijekove koji smanjuju neuropatsku bol.
Hiperadrenokorticizam, često nazivan još i Cushingovim sindromom, je jedna od najčešćih endokrinopatija u pasa karakterizirana kliničkim i kliničkopatološkim manifestacijama kronično povišene ...koncentracije kortizola u krvi. U veterinarskoj se medicini ova bolest može javiti kao posljedica davanja visokih doza kortikosteroida koji se najčešće koriste u terapiji imunoposredovanih i/ili alergijskih bolesti. Ovaj oblik naziva se ijatrogenim hiperadrenokorticizmom. Spontano se bolest u pasa javlja najčešće kao posljedica bolesti hipofize (tzv. o hipofizi ovisan hiperadrenokorticizam: PDH) pri kojoj dolazi do povećanja sinteze i izlučivanja ACTH ili tumora kore nadbubrežne žlijezde (tzv. o adrenu ovisan hiperadrenokorticizam: ADH) koji obično proizvodi povećane količine kortizola. U rijetke uzroke hiperadrenokorticizma ubraja se i povećana proizvodnja kortizola ovisnu o hrani te ektopična sinteza ACTH. Hiperadrenokorticizam je bolest odraslih i starijih pasa, i u medijan dobi – od 7.-9. godine. Za pojavu prirodne bolesti ne postoji spolna predispozicija iako neki autori smatraju da je moguća blaga predispozicija ženki za razvoj ADH. Prisustvo HAC-a je opisano u većine pasmina, a najčešće obolijevaju male terijerske pasmine, pudli, jazavčari, bigli, kovrčavi Bišoni, standardni gubičari, foksterijeri, njemački ovčari, labrador retriveri, australski ovčari, bokseri i bostonski terijeri. Najčešće prisutni klinički znaci hiperadrenokorticizma su: poliurija i polidipsija, polifagija, povećanje tjelesne mase, povećanje abdomena, endokrine alopecije, mišićna slabost i dahtanje. Kao rjeđi simptomi se javljaju povećanje jetre, letargija, smanjeno podnošenje tjelesnih napora, anestrus u kuja ili atrofija testisa u mužjaka, miotonija, hipertenzivna retinopatija i/ili neurološki deficiti. Od dermatoloških znakova uz tipične bilateralno simetrične nepruritične alopecije na trupu mogu se javiti i stanjena koža, gubitak elasticiteta, lako ozljeđivanje sa stvaranjem modrica, komedoni, strije, kalcinoza kože i sporo cijeljenje rana. U laboratoriju se u hematologiji najčešće zapažaju stresni leukogram s limfopenijom i eozinopenijom, blaga do umjerene neutrofilija i/ili monocitoza, blaga policitemija i/ili trombocitoza. Biokemijske promjene koje se najčešće javljaju uz HAC su: povišenje aktivnosti alkalne fosfataze, povišene koncentracije kolesterola i triglicerida, blaga hiperglikemija i povišenje aktivnosti alanin aminotransferaze. U tijeku analize urina najčešće se mogu utvrditi snižena specifična težina mokraće (hipostenurija) i proteinurija. U pacijenata sa sekundarnim diabetes mellitus-om glukozurija, a također su u pacijenata s HAC-om česte su i urinarne infekcije bez prisustva znakova upale. Što je veći broj kliničkih simptoma i laboratorijskih nalaza koji su kompatibilni s HAC-om to je snažnija sumnja na ovu bolest te će se prije pristupiti daljnjim dijagnostičkim postupcima.
Ferrets are highly susceptible to a wide range of mycobacteria, mainly M. bovis, M. avium, and M. triplex. Therefore, ferrets pose a risk of transmission of mycobacteriosis, especially zoonotically ...relevant tuberculosis. The aim of this study was to describe the findings of M. xenopi mycobacteriosis in a pet ferret and emphasize its zoonotic potential. A pet ferret had a history of weight loss, apathy, hyporexia, and hair loss. Abdominal ultrasound revealed splenomegaly with two solid masses and cystic lesions of the liver. Fine-needle aspiration cytology revealed numerous acid-fast bacilli in epithelioid cells, thus leading to the suspicion of mycobacterial infection. Because of its poor general condition, the ferret was euthanized. Necropsy examination revealed generalized granulomatous lymphadenitis, pneumonia, myocarditis, splenitis, and hepatitis. Histologically, in all organs, there were multifocal to coalescing areas of inflammatory infiltration composed of epithelioid macrophages, a low number of lymphocytes, and plasma cells, without necrosis nor multinucleated giant cells. Ziehl-Neelsen staining detected the presence of numerous (multibacillary) acid-fast bacteria, which were PCR-typed as M. xenopi. This is the first study showing the antimicrobial susceptibility testing of M. xenopi in veterinary medicine, describing the resistance to doxycycline. Overall, our results could facilitate further diagnosis and provide guidelines for the treatment protocols for such infections.
Četverogodišnji kastrirani muški tvor (Mustela putorius furo) doveden je na kliniku zbog gastrointestinalnih simptoma. Ultrazvučni nalaz pokazao je blagu dilataciju desne bubrežne zdjelice i ...hidroureter s opstrukcijom na razini ureterovezikalnog spoja. Provedeno je konzervativno liječenje koje je dovelo do kliničkog poboljšanja, ali ne i do poboljšanja nalaza dobiveno ultrazvukom. Nakon tri mjeseca tvor je ponovno doveden na kliniku zbog općih znakova bolesti. Pri ponovljenoj ultrazvučnoj pretrazi utvrđena je progresija procesa u blagu hidronefrozu i izraženiju dilataciju desnog uretera. Dijagnoza je potvrđena i ekskrecijskom urografijom. Laboratorijski su nalazi jednoznačno upućivali na zatajenje bubrega s proteinurijom. Da bi se spriječila daljnja oštećenja desnoga bubrega učinjena je ureteroneocistotomija. Na mjestu opstrukcije pronađena je mala količina gustoga muljavog materijala. Tvor je otpušten na kućnu njegu, a četiri mjeseca poslije uginuo je od upale pluća. Patohistološki je nalaz utvrdio multifokani tubulointersticijski limfoplazmacitni nefritis.
Istraženo je ukupno 6 pasa u dobi od 10 do 13 godina, četiri mužjaka i dvije ženke. U četiri psa bila je izražena poliurija i polidip- sija, u jednog od njih vlasnici su primijetili da zadnjih pola ...godine gubi dlaku oko vrata. Kod petog psa nisu bile izražene poliurija i poli- dipsija, nego su vlasnici primijetili da ne vidi, puno jede i jako se deblja. Jedan pas je dove- den na pregled zbog krvavog mokrenja. Svim je psima napravljena temeljita klinička pretra- ga; uzeta je krv za hematološke i biokemijske pretrage. Po potrebi je učinjena i rengenska pretraga. Nakon postavljene sumnje na hip- eradrenokorticizam, učinjen je ACTH stimu- lacijski test. Svim je psima nalaz bio pozitivan. Svi su psi dobili početnu terapiju uz redovite kontrolne pretrage krvi. Zanimljivo je da su se kod svih pasa, deset dana od početka terapije, vrijednosti bazalnog i stimuliranog kortizola vratile u fiziološke granice. Kod većine pasa nisu uočene značajnije promjene u vrijednos- tima hemograma, ali su zato uočene povećane vrijednosti biokemijskih parametara, pona- jprije ALTa, ASTa, AP, triglicerida i koles- terola, koje se niti nakon terapije nisu vratile u fiziološke granice. Vrijeme preživljavanja je bilo različito, u prosjeku 2,5 do 10 mjeseci. Samo je jedan pas živio 1,5 godinu.
Kunići su vrlo česti i popularni kućni ljubimci. Od svih bolesti koje razvijaju, ženke vrlo često pate i od patologije reproduktivnog sustava. Ako tijekom gravidnosti u ženke kunića dođe do fetalne ...smrti, ona može rezultirati pobačajem, maceracijom ili mumifikacijom ploda. Mumificirani fetus progresivno dehidrira i postaje suha i tvrda masa, a vrlo se jednostavno otkriva rendgenskom dijagnostikom. Prikazan je slučaj kunićke sa slučajnim nalazom dvaju mumificiranih plodova unutar rogova maternice. Zbog dobi pacijentice nije bilo moguće ukloniti promijenjene fetuse, stoga je redovito rendgenski i ultrazvučno praćeno stanje mumificiranih plodova i zdravstveno stanje majke. U vremenu od jedne i pol godine opisana patologija nije utjecala na kliničko stanje životinje.