U ovom tekstu autori su pokušali cjelovito prikazati slučaj poznat kao Đoković case, vjerojatno najveći pravni skandal u posljednje vrijeme, skandal koji je završio deportiranjem najboljeg svjetskog ...tenisača Novaka Đokovića iz Australije gdje je došao (necijepljen) kako bi po deseti put pobijedio na Australian Openu i tme postao prvi tenisač u povijesti sa 21 Grand Slam titulom (i još tko zna koliko u budućnosti). Ulazna australska viza dva je puta poništena; prvo poništenje „sanirao“ je sud svojom odlukom prema kojoj je poništenje bilo nezakonito, drugo poništenje (ono prepoznato kao diskrecijska ovlast ministra) također se pokušalo „sanirati“ putem suda, ovaj put bez uspjeha, ali uz tvrdnju da se kod takve (diskrecijske) ovlasti provjerava samo je li odluka koju je donio australski ministar imigracije „iracionalna ili pravno nerazumna“. Zaključak je da deportacija nije bila protupravna, ali je modus operandi državnih vlasti (bez obzira na razinu) prava pravna katastrofa uslijed čega je Novak Đoković zasigurno bio izložen potpuno nepotrebnom šikaniranju i tretiranju kao da je počinio neko od težih kaznenih djela.
In this text, the authors try to present the case known as the Djokovic case, probably
the biggest legal scandal in recent times, a scandal that ended with the deportation of the
world’s best tennis player Novak Djokovic from Australia, where he came (unvaccinated)
to win the Australian Open for the tenth time and to became the first tennis player in
history with 21 Grand slam titles (and who knows how many more in the future). The
Australian entry visa was annulled twice, the first annulment was “repaired” by a court
ruling that the annulment was illegal, the second annulment (recognized as a minister’s
discretion) was also tried to be “repaired” by a court, this time without success but with
the claim that such (discretionary) powers only check whether a decision made by the
Australian Minister of Immigration is “irrational or legally unreasonable”. The conclusion
is that the deportation was not illegal, but the modus operandi of the state authorities
(regardless of the level) is a real legal catastrophe, as a result of which Novak Djokovic
was certainly exposed to completely unnecessary harassment and treatment as if he had
committed one of the most serious crimes.
(Neke) pravne dvojbe u svezi dopinga Kačer, Hrvoje; Kačer, Blanka
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu,
04/2018, Volume:
55, Issue:
2
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Sportsko pravo je još uvijek mlada grana prava, pravna grana u razvitku, što dodatno usložava rješavanje svakog problema koji se pojavi. Pri tome po naravi stvari i rješavanje problema može postati ...problem odnosno uzrokovati nove probleme. Po mišljenju autora upravo to je slučaj sa borbom protiv dopinga. Doping jest problem koji je prepoznat i protiv kojeg se svjetski sport na svim razinama i jako organizirano i razmjerno uspješno bori, ali ta borba u mnogo čemu znači odstupanje od standarda koji inače vrijede u pravu. Ambicija autora ovog teksta je da se problem dopinga i borbe protiv dopinga što više osvijetli i s pravnog aspekta i da se, što je više moguće, neki pravni problemi preveniraju, a oni već nastali što bolje i što uspješnije riješe. Vrlo konkretno, posebno su analizirana pitanja minimalne pravne edukacije svih čimbenika (uključujući trenere i sportaše) u sportu, individualizacije sankcije i tereta dokaza (uključujući traženi stupanj izvjesnosti glede odgovornosti sportaša).
Sports Law is a relatively new, still developing branch of law which further complicates the resolution of every occurring problem. Furthermore, depending on the nature of things, problem resolution can become a problem in itself or even cause new problems. The authors here believe that this precisely is the problem with anti- doping measures. Doping is a recognized problem which all world sports are combatting at all levels in a very organized and mostly successful way. However, this battle in many ways means deviating from otherwise legally valid standards. Here, the authors' aim is to provide insight into the problem of doping and the battle against doping from a legal aspect and to help prevent certain legal issues as far as possible and to resolve existing ones more successfully. In particular, analysed are; issues with minimal legal education of all factors in sport including coaches and athletes, individualization of sanctions and burden of proof including the demanded level of certainty in regard to athlete responsibility.
U ovom tekstu autori su pokušali pokazati i dokazati kako su antinomije i pravne praznine u pravu velika boljka, veliki i još uvijek neriješeni problem hrvatskog pozitivnog prava. Unatoč tome, ti ...problemi nikako se ne prepoznaju kao nekakav veliki problem, a o tome svjedoče i razmjerno rijetki stručni, a još više znanstveni tekstovi. Naravno, ni autori ne tvrde da su to najveći i/ili najakutniji hrvatski pravni problemi, ali po svemu zaslužuju da se netko njima započne sustavno baviti. Nakon izlaganja o načinu rješavanja antinomija i pravnih praznina uopće, autori su ponudili i dva konkretna primjera, smatrajući da njima dokazuju svoje teze. Oba primjera imaju veze sa sportskim pravom, jedan u poveznici sa Zakonom o vlasništvu, a drugi sa Zakonom o obveznim odnosima, kao s dva ključna zakona hrvatskog građanskog prava.
In this paper, the authors have attempted to show and prove how antinomies and legal gaps in law are an area of great complaint, and a large and still unresolved Croatian positive law problem. Despite this, these problems are in no way acknowledged as big problems Rare professional and several academic texts bear witness to this. Of course, the authors do not claim that these are the greatest or most acute Croatian legal problems, but overall they deserve someone to start dealing with them systematically. After presenting a way of resolving antinomies and legal gaps in general, the authors have offered two concrete examples believing that they prove their theories. Both examples are related to sports law. One is related to the Ownership Act and the other to the Obligatory Obligations Act, that is, to two key laws of Croatian Civil Law.
The legal framework of the coach’s possible damages liability towards the athlete is analysed in this article. Two hypotheses are starting points. The first one is possible responsibility of the ...athlete due to expert omissions of the coach in the training process. The second is that coaches are not aware of the limits of their liability. It is completely certain that both hypotheses place coaches in grave danger. Namely, it is correct that there is a great number of working coaches who have not satisfied legal regulations and it is even more certain that there are coaches who do not possess minimal legal knowledge. The authors are sure (although it is only exceptionally possible to make such an assumption without specific scientific research) that a very small number of coaches satisfy the legal standard of „ duty of care of a good expert “from the Contracts Act, even where experts with the highest academic and practical tiles and achievements are concerned. This means that the situation with many coaches is really of the utmost concern. In so far as there is no quality education, the picture of a coach training a child surrounded by (and impede work) the police, district attorney, experts, and perhaps a few more people very quickly will soon turn into worrying picture of reality. Unbelievably, will such predictions be looked upon by physicians. It has been shown that the reality very soon was and is, in our opinion, much worse.
Autori su u ovom tekstu obradili pravni okvir moguće odštetne odgovornosti trenera prema sportašu. Pošli su od dvije hipoteze – prva je moguća odgovornost sportaša zbog stručnih propusta trenera u trenažnom procesu, druga je da treneri u pravilu nisu svjesni gdje su granice njihove odgovornosti. Potpuno su sigurni da trenerima po obje hipoteze prijeti velika opasnost. Naime, točno je da velik broj trenera radi a da nisu ispunili propisane zakonske uvjete, a još je sigurnije da treneri nemaju ni minimum pravničkih znanja. Autori su sigurni (iako je samo iznimno moguće zaključivati bez posebnog znanstvenog istraživanja) da stvarno vrlo mali broj trenera udovoljava pravnom standardu „pažnja dobrog stručnjaka“ iz Zakona o obveznim odnosima i to čak i kada se radi o stručnjacima s najvišim akademskim i stručnim i titulama i dosezima, što znači da je kod mnogih stanje stvarno zabrinjavajuće. Ukoliko ne bude kvalitetne naobrazbe, sličica u kojoj trener podučava dijete, a okružuju ga (i čine rad nemogućim) policajac, državni odvjetnik, privatni odvjetnik, vještak, možda i još poneka osoba – vrlo brzo će se od daleke budućnosti pretvoriti u zabrinjavajući prikaz stvarnosti. S nevjericom se svojedobno gledalo na takva predviđanja u odnosu na liječnike, a pokazalo se da je vrlo skora stvarnost bila (i ostala, kazali bismo) daleko lošija.
Ovaj tekst bavi se raskidom ili izmjenom ugovora radi promijenjenih okolnosti, ali sve u svezi sa sportom s jedne strane, a s druge u svezi s koronavirusom, s globalnom pandemijom koja je odlučno ...označila početak 21. stoljeća. Glede raskida i uopće promijenjenih okolnosti na primjeru sporta, situacija je prilično loša i postoji insuficijencija kako (posebno onih specijalnih) pravnih normi, tako i prakse, posebno sudske i arbitražne prakse s odlukama na ovu temu. Ovaj tekst ima ambiciju promijeniti sadašnje stanje na bolje, a prosudba je da je COVID-19 dovoljno snažan povod za poboljšanje pravnog okvira na način da isti učinkovito djeluje ne samo glede nastalih situacija, nego i preventivno, što je posebna kvaliteta dobrog pravnog okvira.
This text deals with the termination or amendment of a contract due to changed circumstances, but all in connection on the one hand with sport,
and on the other hand with coronavirus, a global pandemic that decisively marked the beginning of the 21st century. Regarding the termination and generally changed circumstances on the example of sports, the situation is quite bad and there is a insufficiency of (especially those special) legal norms, as well as practice and especially court and arbitration practice with decisions on this topic. This text has the ambition to change the current situation for the better, and it is judged that COVID 19 is a strong enough reason to improve the legal framework so that it works effectively not only in situations but also preventively, which is a special quality of a very good legal framework.
U ovom tekstu autori se bave jednom odlukom Vijeća sportske arbitraže HOO-a koju smatraju neprihvatljivom i formalno i sadržajno. U odnosu na formu smatraju kako je potpuno neprihvatljivo da tako ...važna odluka (radi se o administrativnom sprečavanju realizacije ulaska u viši rang natjecanja ostvaren na igralištu) bude donesena na manje od dvije stranice. Sadržajno, izostavljena je primjena pravila tumačenja, odnosno postupljeno je kao da ciljno tumačenje (apsolutno prihvaćeno i favorizirano u Europskoj uniji) uopće ne postoji ili (ako postoji) nije bitno.
In this text, the authors analize one decision of the Sports Arbitration Council of the HOO, that they consider inadmissible both formally and substantively. They consider the form to be completely unacceptable for such an important decision (which is to administratively prevent the accomplishment of entry into the higher ranking of competitions made on the playing field) to be made to the extent of (substantively) less than two pages. In substance, the application of the rules of interpretation was omitted, that is, it was acted as if the target interpretation (as absolutely accepted and favored in the EU) didn’t matter exist at all or (if it did) it didn’t matter.
Športsko pravo je dosta mlada pravna grana, što po naravi stvari znači i opasnost od određenih nedostataka kojih nema u tradicionalnim pravnim granama kao što je npr. građansko ili kazneno pravo. ...Obzirom na pravno načelo koje kao trajno vrijedi u pravu općenito lex specialis derogat legi generali relativno je lako kada ta posebna (športska u ovom slučaju) pravna norma postoji. Međutim, kada se u jednom tako naglašeno posebnom području (prepunom specifičnosti) kao što je šport dogodi da posebne pravne norme nema i kada je nužno primijeniti onu pravnu normu kod čijeg donositelja zasigurno u razmišljanju nije bilo športa, nastaje problem, ponekad čak i prava pravna katastrofa. Drukčije sigurno nije moguće ocijeniti situaciju postojanja normative koja spriječava osnivanje drugog nacionalnog saveza dok postoji onaj nad kojim je otvoren stečaj, a još više kada dođe do otkupa tražbina prema stečajnom dužniku i na taj način preuzimanja stečajnog dužnika sa svim pravima (uključujući i onaj članstva u Hrvatskom olimpijskom odboru) kao da se radi o stečaju neke tvornice npr. Jedini izlaz je u donošenju posebne, izvorno športske specijalističke pravne norme, ako je ikako moguće čak i uz tzv. povratni ili retroaktivni učinak te norme. Neposredan povod ovom tekstu su događanja u hrvatskom športu na način da su dva hrvatska nacionalna športska saveza (odbojka i golf) doživjela stečajni postupak i primjenu onih pravnih normi (jer drugih nema) koja vrijede npr. za stečaj trgovačkih društava.Nažalost, reakcija hrvatskog zakonodavca na način koji je bio za očekivati (ali i zahtijevati) je izostala i otvorila (još jednom) ustavnopravno pitanje da li i što učiniti (unutar sustava trodiobe vlasti) i kako sankcionirati (osim rezultatom na izborima) nedopustivu pasivnost zakonodavca koja se na primjeru športskog prava dogodila već više puta, a kao stalno obilježje u pravu općenito je postojeća i dogodila se i događa previše puta, gotovo da postaje modus operandi, i to modus operandi istog zakonodavca koji brojem donesenih propisa svake godine dospijeva u sam svjetski vrh zakonodavaca mjerenih po tom kriteriju (što nažalost po naravi stvari znali i njihv loš kvalitet i, posljedično, ne samo veliki broj novela nego i veliki broj intervenmcija Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Sports Law is quite a young branch of law which by its nature creates a danger due to certain insufficiencies which are not contained in traditional legal branches such as civil or criminal law for ...example. Given the legal principle which is permanently applicable generally, lex specialis derogate legi generali, it is relatively easy when that particular (sports in this case) legal norm exists. However, when, in a particular area full of specificities such as sports, certain legal norms do not exist and when it is necessary to apply that legal norm where the creator of which certainly did not consider sport, a problem occurs, sometimes even a legal catastrophe. It is not possible in any other way to describe this situation where the existence of a normative impedes the foundation of another national federation while the one in which bankruptcy has been declared exists. This becomes even more of a problem when it comes to the redemption of claims of the insolvency debtor, in this way assuming the insolvency debtor with all their rights (including Croatian Olympic Committee membership) as if it were the case of the bankruptcy of a factory for example. The only solution is to enact special, original, sports specialised legal norms even though this is very possible with the so called reciprocal or retroactive effect of that norm. A direct impetus to this paper are the occurrences in Croatian sport where two Croatian national sports federations ( volleyball and golf) have gone bankrupt and had those legal norms applicable to company insolvency applied to them because alternatives do not exist. Unfortunately, the reaction of Croatian legislators in the way which was expected (and demanded) is missing. Yet again a constitutional law question has arisen of whether to do something (within the system of tri-division of power). How can one sanction (apart from election results) the unacceptable passivity of the legislators which has occurred in the case of sports law several times and in general exists as a constant characteristic in law and has happened too many times already? The modus operandi is almost there. This is the modus operandi of the same legislator who with large numbers of regulations every year Pis included among the world top legislators measured according to that criterion, which unfortunately by the nature of things is indicative of poor quality and consequently not only of a large number of amendments, but also of a large number of interventions by the Constitutional Court of the Republic of Croatia.
U tekstu autori raspravljaju o sportskom pravu kao novijoj grani prava koja bi po prirodi stvari trebala trpjeti određene nedostatke kojih nema u tradicionalnim pravnim granama poput građanskog ili ...kaznenog prava. Autori zagovaraju postojanje posebnih pravnih normi koje bi popunile praznine kojih sada nema u sportskom pravu. Trenutnu situaciju na normativnom planu autori opisuju katastrofalnom. Primjeri dviju nacionalinh udruga koje su zbog pravnog nereda bile prisiljene bankrotirati rječiti su primjer potrebe za usvajanjem specijaliziranih pravnih normi na planu sportske legislative i drugih propisa. Autori proporučuju modus operandi, te ukazuju na nužnost djelovanja Ustavnog suda Republike Hrvatske.
U radu su autori prikazali pravnu problematiku pretvorbe prava vlasništva na športskim građevinama i konačno uknjižbu tako stečenog izvanknjižnog vlasništva. Radi se o složenom postupku provedenom ...kroz čitav niz zakona, sve u provedbi načelne ustavne odredbe o samo jednoj vrsti prava vlasništva i prekidu sa institutom društvenog vlasništva. Nakon vrlo iscrpne kronologije događanja, ali i posebnih dijelova u kojim su prikazana pravni izvori i pravila tumačenja nužna za primjenu pravnih normi, autori zaključuju da je, ako vanknjižni vlansik u izvanparničnom postupku ne uspije uknjižiti svoja prava, jedini preostali put parnice.
PDF