Application of Einstein special theory of relativity in chemistry seems to be superfluous; energies are too low. The average velocity of electron in hydrogen atom (1 s 1) is 1/135
c
, making its ...actual mass only 26,6 ppm bigger than the rest mass. However, for heavier elements (about Z > 60) relativistic effects have to be taken into account and, more, many phenomena cannot be explained without ascribing new mass to electrons, in accordance with Einstein theory. In this paper such phenomena are described: color of metallic gold and Bi and Pb compounds, contraction of Ln-X bond of lanthanide trihalides, voltage of lead-acid and Zn/HgO battery, and the shape of gold clusters. Besides, essentials of Einstein theory and quantum chemistry were problems concerning the validity of Lavoisier law.
Kako definirati organsku kemiju? Nenad Raos
Kemija u industriji; časopis kemičara i tehnologa Jugoslavije,
07/2022, Volume:
71, Issue:
7-8
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Svi organski spojevi su ugljikovi spojevi, ali svi ugljikovi spojevi nisu organski spojevi. Prema kojim kriterijima treba odvojiti područja organske i anorganske kemije? Odgovor nudi razlikovanje ...prema osnovnim fizikalnim i kemijskim svojstvima te prema oksidacijskom stanju ugljika. Mali oksidacijski broj ugljika (OB ≤ 0) u organskim spojevima, “reducirani ugljik”, čini ih zapaljivima i podložnima karbonizaciji. Na kraju se vidi da se razlikovanje organske i anorganske kemije temelji više na konvenciji i tradiciji negoli na suštinskoj razlici tih dviju grana kemije.
Ugljik i silicij su slični elementi jer pripadaju istoj 14. (4B) skupini periodnog sustava, pa se često ne samo u znanstveno-fantastičnim djelima nego i u ozbiljnijoj znanstvenoj literaturi spominje ...mogućnost da bi se izvanzemaljski život mogao temeljiti i na siliciju. U radu su uspoređena fizičko-kemijska svojstva ugljika i silicija kao elementarnih tvari te njihovih spojeva (alkani – silani, ciklički ugljikovodici – ciklosilikati, heterociklički spojevi – alumosilikati). Uvid u njihovu geokemiju pokazao je međuovisnost kruženja ugljika i silicija, a usporedba leda (H2O) i kremena (SiO2) ukazala na sličnost ta dva minerala.
Kemija i arhitektura Nenad Raos
Kemija u industriji; časopis kemičara i tehnologa Jugoslavije,
03/2022, Volume:
71, Issue:
3-4
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Kemija je, kao i arhitektura, sintetička djelatnost: imajući u vidu funkciju budućeg proizvoda, one pronalaze konstrukcijska rješenja da bi postigle željenu formu. Razlika je, dakako, u njihovom ...objektu, jer arhitektura dizajnira građevine, a kemija molekule, njegovoj veličini (makroskopskoj – submikroskopskoj), fizičkoj naravi (klasični fizički sustav – kvantni sustav) i, najvažnije, u silama s kojima se dizajner (arhitekt, kemičar) hvata u koštac (gravitacija – elekromagnetske interakcije). U radu su dati primjeri inspiracije arhitekata kemijskim strukturama (Atomium) te primjene načela kemijske strukture u arhitekturi (geodetske kupole R. B. Fullera).
Iako se u školi uče iznosi ionskih, van der Waalsovih i kovalentnih radijusa, ne uči se što oni zapravo jesu – školske definicije prikrivaju njihovu pravu, kvantnomehaničku prirodu. U radu je ...ispitano značenje definicija veličine atoma te opisan njihov izvod: iz elektronske gustoće (povezane s funkcijom koju zovemo atomskom orbitalom), iz duljine kovalentne veze i položaja jezgara, iz prvog virijalnog koeficijenta jednadžbe realnog plina te Lennard-Jonesova potencijala (van der Waalsov radijus). Iz navedenog se vidi da se veličina atoma ne može jednoznačno definirati ili, točnije, da se ne može govoriti o veličini atoma na isti način na koji se govori o veličini makroskopskih objekata.
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna .
Klorna voda nije, jednostavno, otopina klora u vodi, nego složena otopina koja sadrži elementarni klor, Cl2(aq), klorovodičnu (HCl) i hipoklorastu kiselinu (HOCl) uz trikloridne ione (Cl3−) i ...možebitno zaostalu kuhinjsku sol, NaCl. Sve te komponente stoje u međusobnoj kemijskoj ravnoteži. U radu je opisana kratka povijest kemije i tehnologije klora, prikazane su ravnotežne reakcije u njegovoj vodenoj otopini te primjena HOCl kao dezinfekcijskog sredstva uz navođenje njezinih kemijskih i fizioloških učinaka. U posljednje je vrijeme razrijeđena klorna voda (50 – 100 ppm) postala popularna kao dezinfekcijsko sredstvo (“elektrokemijski aktivirana voda”, ECA, i sl.). Iako se ECA jednostavno priprema, elektrolizom razrijeđene vodene otopine NaCl, veliku pozornost treba posvetiti njezinoj čistoći te režimu skladištenja kako bi ostala dugo vremena stabilna.
Chlorine water is not, simply, chlorine gas dissolved in water, but a complex solution of chlorine, Cl2(aq), hydrochloric (HCl), and hypochlorous acid (HOCl), containing also Cl3− ions as well as NaCl from original electrolyte. All of these components are in mutual equilibria. In this paper a short history of chlorine chemistry and technology is presented, as well as reversible and free-radical reactions in its aqueous solution. Properties of HOCl as a disinfectant and its physiological effects are also discussed. Diluted, 50–100 ppm HOCl solutions, named “electrochemically activated water” (ECA), or similar, have recently become popular disinfectants. Despite the advantage of its simple preparation, by electrolysis of NaCl solutions, ECA is very unstable, so the utmost care must paid to its preparation and protection from light. Diluted chlorine water, if properly prepared and stored, could be stable for months.
Pojam relativne atomske mase pojavljuje se u dva značenja: prvo proizlazi iz zakona stalnih masenih omjera („atomska težina“), a drugo, novije, iz definicije mola, kao Avogadrova broja atoma ...(čestica). U članku je opisana kako povijest određivanja „atomske težine“ (Dalton, Berzelius, Stas) tako i povijest njezina definiranja (prema vodiku, kisku ili nuklidu 12C). Dva značenja relativne atomske mase utjecala su i na način rješavanja stehiometrijskih zadataka.
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna .
Fiksacija dušika Raos, Nenad
Kemija u industriji,
03/2021, Volume:
70, Issue:
3-4
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Tehnološki postupci fiksacije dušika, dobivanja dušične kiseline (Birkeland-Eydeov) i amonijaka (Haber-Boschov) iz zraka primjeri su na kojima se može naučiti ne samo o važnosti kemije u svakodnevnom ...životu i njezinu utjecaju na svjetsko gospodarstvo i svjetsku povijest nego mogu poslužiti i za upoznavanje učenika s kemijskom kinetikom i termodinamikom. U oba postupka uspjeh (iskoristivost) ovisi o uspostavljanju ravnoteže pri najboljim uvjetima te ubrzavanju i usporavanju reakcija. U Birkeland-Eydeovom postupku to se postiže promjenom temperature, a u Haber-Boschovom dobrim izborom temperature, tlaka i katalizatora.
Presentation of technological processes for the production of nitric acid (Birkeland-Eyde) and ammonia (Haber-Bosch) by nitrogen fixation points not only to the importance of chemical technology in world economy and politics, but it could also provide a way for the teaching of chemical kinetics and thermodynamics. The success (yield) of both processes depends mostly on establishing chemical equilibrium at the best conditions and with the proper rate of reaction. In Birkeland-Eyde process, a good yield is managed by regulation of temperature, while in Haber-Bosch synthesis, it is obtained by a fine interplay of temperature and pressure along with a good choice of catalyst.
Nova kemija, koja je u 20. stoljeću nastala kroz četiri revolucije (instrumentalnu, teorijsku, biološku i informatičku), pojavila se nakon Drugog svjetskog rata i u Hrvatskoj, ponajviše zahvaljujući ...školovanju naših kemičara u inozemstvu. To je dovelo do sukoba starih (tradicionalnih) i novih kemičara, ponajviše kemičara-teoretičara. Sukob se očitovao u dva vida: fundamentalnom, jer stari kemičari nisu prihvaćali da se u kemiji može istraživati bez laboratorija, i pragmatičnom, jer se pojavio problem vrednovanja znanstvenog rada brojem publikacija. Također se analiziraju posljedice sukoba kemičara-teoretičara i kemičara-eksperimentatora kao i razlozi njegova jenjavanja u 21. stoljeću.
New chemistry, the chemistry of the 20th century, developed through four revolutions (instrumental, theoretical, biological, and informational). This development was also evident in Croatia, especially after WWII, when many young Croatian chemists had been educated at British, American, but also Russian universities. This led to the clash of old, traditional (K. Balenović), and young, modern chemists (M. Randić, N. Trinajstić), who introduced theoretical (computational), quantum, and mathematical chemistry in Croatia. There were two aspects of the clash. The first was fundamental; traditional chemists were unable to comprehend chemical research without a chemical laboratory. The second, pragmatic aspect of the clash, materialized in scientometrics, i.e. discussions about the value of chemical research in terms of the number of published papers. Theoretical chemists, namely, published much more than their colleagues engaged in laboratory practice, mostly because of scarce resources and bad organization of scientific research in communist Yugoslavia (1945–1991).
Stav nekemičara prema kemiji je dvojak: pozitivan i negativan. Pozitivna percepcija kemije proizlazi iz njezine korisnosti (u tehnici, farmaciji, medicini, poljoprivredi), a negativna ponajviše iz ...straha od opasnih kemikalija (eksploziva, otrova). Na primjeru hrvatskog popularizatora znanosti Frana Bubanovića (1883. – 1956.), prvog profesora kemije na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, pokazano je kako, da bi kemija bila najšire prihvaćena, nije dovoljno samo ukazivati na njezine uspjehe nego i otklanjati uzroke straha od kemije i kemikalija (kemofobija). Uz prikaz Bubanovićeva stava prema kemiji analizirani su uzroci kemofobije, kako u njegovo tako i u naše vrijeme.
The public image of chemistry is both positive and negative; positive because of its application in all human affairs (industry, agriculture, medicine, etc.), and negative for its connection with dangerous chemicals (explosives, poisons). Therefore, a good populariser of chemistry has not only to praise but also to defend chemistry to bring it forth to the common people. The fulfilment of both these requirements is clearly visible in the opus of the leading Croatian populariser of chemistry in the 20th century, Fran Bubanović (1883–1956), the first chemistry professor at the Zagreb School of Medicine (1917). He took pains to persuade the reader that chemistry is not dangerous and difficult to learn but rather a major vehicle for the progress of a nation, and especially an underdeveloped nation, as was Croatia in his time. In this contribution, the general causes of the fear of chemistry and chemicals (chemophobia) were also discussed.
PDF