Hrvatski je radio u krizi i nalazi se u potrazi za svojim identitetom javnog medija.
Ta potraga je teška i neizvjesna, a odvija se na nekoliko razina. S jedne strane, Hrvatski
radio danas odmotava ...paket negativnih i neriješenih statusnih i materijalnih
pitanja unutar sustava HRT-a, kao i unutar cjelokupnog sustava hrvatske radiodifuzije,
suočavajući se pri tom s mnogim neugodnim nasljeđima dosadašnje medijske politike.
S druge strane, zastarjela i okoštala programska shema s prevladavajućom
autoritarnom i monološkom komunikacijskom paradigmom koja se još uvijek ne odaziva
suvremenim demokratskim konceptima uloge radija, čini ga prilično blijedim čimbenikom
hrvatske medijske informativno-političke scene.
Sva do sad provedena istraživanja o Hrvatskom radiju, bez obzira na stupanj kompetentnosti,
ukazuju na to da je riječ o mastodontu koji svoj dosadašnji opstanak u
ovom obliku duguje prije svega dobro treniranoj ulozi ancilae polticae. Uzimajući za
pretpostavku kako postoji želja vlasti i rukovodstva jednako kao i želja javnosti, da se
Hrvatski radio u svakom pogledu emancipira, pa tako i politički, strategijske studije
(to su sada uglavnom još uvijek nedostatna i usputna promišljanja budućeg opstanka i
uloge Hrvatskog radija u hrvatskom medijskom sustavu) moraju se kretati u smjeru
razmatranja važnosti koju u stabilnim demokracijama obnašaju javni mediji kada je
riječ o očuvanju neovisnog i viskoprofesionalnog novinarskog diskursa, te nezamjenjive
uloge javnih medija u očuvanju nacionalnog i kulturnog identiteta u komercijalnom
medijskom okružju zasnovanom na profitu i zabavi. Javnost, sa svojim osnovnim pravom
na informaciju i komunikaciju, ima pravo na šire sudjelovanje i jasniju informiranost
o tim pitanjima. Vlast je dužna što prije donijeti zakon o HRT-u, ali to će biti
samo prvi korak dugog i neizvjesnog puta ka javnom radiju.
