Modernity, Complex Societies, and the Alphorn provides a fascinating examination of the musical instrument the alphorn, alphorn music and its performance. Indeed, it is the first book about this ...extraordinary instrument to appear in English. It analyses the alphorn phenomenon as a symbol of the Swiss nation, going back to the Swiss nation building process in the nineteenth century and the “invention of tradition” which began in the second half of the nineteenth century, before arriving at important issues of contemporary alphorn practice such as: what is tradition? How is it being negotiated? The insightful and valuable comments from key Swiss alphorn players add to the extensive ethnographic and archival material. Departing from this analysis, the case studies of Bavaria, the Netherlands, and Japan shed a light on the issues of worldwide migration of alphorn practice in the modern world, as well as on the diverse concepts of a Swiss imagery. Intellectually sophisticated yet easily accessible, the book ends with an exploration of how to use video and film for musical ethnography, considering the practical issues of filmmaking as well as the theoretical implications of shooting and editing for an ethnomusicological film. Drawing from the alphorn film as a sample, this book covers the entire filmmaking process, from the conception of the film to the feedback-sessions with the protagonists, providing fundamental insights into this technique for ethnomusicologists. Based on solid, careful, and complete research, this work will especially appeal to scholars of musicology, Swiss history, and filmography.
Od “krize predstavljanja” u 1980-ima, u antropologiji raste interes za vizualne medije i etnografski film. U ovome se članku, uvodeći u film općenito, predstavlja njegovo djelovanje na publiku. ...Percepcija filma uključuje vizualni, zvučni, ali i taktilni opažaj; oni su međusobno povezani i tjelesni. Kako se nadalje objašnjava, identifikacija publike s ljudima prikazanima na filmu odvija se mahom polazeći od njihovih lica i glasova; percepcija je povezana sa životom prije uporabe verbalnog jezika, dok smo bebe. Nadalje, fenomen koji se ne može “izreći” u pisanom predstavljanju jest ono što Homi Bhabha u svojoj knjizi The Location of Culture (1994) naznačuje kao “treći prostor”. Taj prostor, međutim, može biti predstavljen videom i filmom. Isto vrijedi i za emocionalnu supstancu glazbe. Kako navodi John Blacking u svojemu članku iz 1977, glazba i ples imaju „vrijednost u ljudskom društvu“ upravo zato jer su „posebnim, neverbalnim načinima komunikacije“ (obj. u zborniku The Anthropology of the Body koji je Blacking i uredio, str. 19), pa ih stoga može biti prilično kontraproduktivno predstavljati riječima. „Tjelesno znanje“ je daljnjim predmetom rasprave. Za razliku od „sklopa pravila“ o tome kako izvesti određenu akciju i njezinih simboličkih značenja, koje je moguće verbalno opisati, samu akciju kao „oblik znanja“, kao „tjelesno znanje“ nije moguće predstaviti riječima. No, kako razlaže Metje Postma u svojemu članku iz 1997. (str. 216-227), predstavljanje videom ili filmom može u tome ponuditi rješenje. U montaži filma, filmašev glas dolazi u prvi plan odlukama o tome koje će kadrove uključiti, u kojem trajanju, kojim redoslijedom, čime produbljuje analizu i interpretaciju koje su ionako već inherentne filmu. Dakako, i u fazi snimanja filmašev je glas utjecajan u smislu njezinih/njegovih odluka o tome što će se snimiti i na koji način. Tijekom razgovora uz projekcije, o filmu se mogu očitovati i drugi „glasovi“ vezani uz film, kao što su to ljudi prikazani u filmu, ali i primjerice studenti, profesori ili filmski i TV profesionalci, a filmaš ih može razmotriti te iznova montirati film, što vodi zaključnoj “višeglasnoj” verziji filma. Naposljetku, u kontekstu “osjetilnog zaokreta” u antropologiji vizualna antropologinja Sarah Pink u svojoj knjizi Doing Sensory Ethnography (2009) predlaže “stvarno se angažirati u aktivnostima i okružju koje se želi upoznati” (str. 70) i biti “etnografom u smislu osjetilnog šegrta” (str. 69). Time opisuje metode terenskog rada etnomuzikologa, čije ideje i koncepcije mogu biti dobrom inspiracijom antropologiji.
...there is no log-in option to different levels (such as "public" or "higher education"), and no personal log-in. ...every user has access to the same research data. ...this setup has made it ...impossible to save personal search results, audio playlists, or notes. The open access presentation of the research data over the long term, however, contributed to the Dutch Song Database winning the Dutch Data Prize from Research Data Netherlands, a Dutch national coalition of data archives, in the category "Humanities and Social Sciences" in 2014 (Research Data Netherlands 2015).
