Sakrament ženidbe temelj je kršćanske obitelji iz kojega ona prima posebnu snagu da postane mjesto milosti za društvo i svijet. Razumijevanje braka isključivo kao slobodom bračnih partnera određenu ...postojanost iznutra rastače ozbiljnost bračne ljubavi, koja postaje slabašna spram i najmanjih izazova. U pozadini takvoga shvaćanja stoji veličanje ega pojedinca, koje za sobom povlači negativan stav spram tradicionalnoga shvaćanja kršćanskoga braka. U članku se pokazuje kako slavlje sakramenta ženidbe, koje u sebi uključuje sve ono dobro i plemenito što je kultura unijela kao znak društvene i pravne važnosti braka, naravnost braka polaže u sasvim novi sakramentalni i sakralni kontekst. U tome se horizontu otkriva bitna unutarnja povezanost ženidbe sa svim sakramentima Crkve, osobito euharistijom. Euharistijski trajno snažena, ženidbena sakramentalna milost postaje djelatna i plodna ne samo u obličju erosa, nego ponajviše kao agape, kao ljubav koja poziva čovjeka da umre sebi kako bi sebe istinski ostvario u bračnom i obiteljskom zajedništvu. Članak svojim promišljanjima želi doprinijeti da kršćanski supružnici u suvremenim kušnjama, s punom sviješću o teološkom identitetu kršćanske obitelji, ozbiljnije surađuju s milošću sakramenta ženidbe, postajući tako u svijetu jedinstveni i nezamjenjivi znak Kristove otajstvene ljubavi prema Crkvi.
Bratstvo istovremeno ujedinjuje i razdvaja ljude. U nemogućnosti otkrivanja istinskoga ujedinjujućeg principa, bratstvo postaje ili apstraktno, a time beznačajno, ili ideološko, a time opasno. Oba ...smjera vode iščeznuću pravoga bratstva iz života ljudi. Slijedeći misli Josepha Ratzingera, temeljna je teza članka da je kršćansko bratstvo jedino istinsko univerzalno i trajno ujedinjenje ljudi. Predgovor takvoga razumijevanja starozavjetna je teologija izabranja, a središte mu je čovjekov spasenjski udio na Kristovu sinovstvu i na njegovu bratstvu sa svim ljudima. Prema tomu, Božje očinstvo i Kristovo spasenje svih ljudi prethodne su snage kršćanskoga bratstva. U toj se perspektivi dualnost između braće i onih koji to nisu pokazuje u službi istinskoga univerzalizma. Izravna braća – u svjetlu Kristova križa – svoje izabranje prepoznaju kao zastupništvo i poslanje prema ne-braći. To kršćansko bratstvo potvrđuje kao stvarno jedinstvo ljudskoga roda te time kao nosivu teološku kategoriju u razumijevanju Kristova dara spasenja i poslanja njegove Crkve.
Članstvo Hrvatske u Europskoj uniji nova je prilika da se na dubljoj razini sagledaju rasprave o povezanosti kršćanstva i Europe. Kao prilog tomu u članku analiziramo promišljanja Marcella Pere o ...položaju kršćanstva u suvremenom liberalizmu i ujedinjenoj Europi te u sučeljavanju s relativizmom i njegovom praksom multikulturalnosti. Pritom postaje razvidno da ideje današnjeg liberalizma i ujedinjene Europe nisu vjerne svojim izvornim premisama, što dovodi do zaborava kršćanskoga i stvarne neujedinjenosti Europe. Europa se ne može ujediniti bez svoje duše, odnosno bez svoga identiteta koji je konceptualno i povijesno oblikovan kršćanstvom. U tom smislu uočava se bliskost misli agnostika Pere i pape Benedikta XVI.
Brotherhood simultaneously unites and divides people. In the impossibility of discovering a true unifying principle, brotherhood becomes either abstract, and therefore insignificant, or ideological, ...and therefore dangerous. Both directions lead to the disappearance of true brotherhood from people’s lives. Following the thought of Joseph Ratzinger, the main thesis of the article is that the Christian brotherhood is the only true, universal and permanent unity of people. The prologue of such understanding is the Old Testament theology of election, at the center of which is man’s salvational share in Christ’s Sonship and his brotherhood with all people. Therefore, God’s Fatherhood and Christ’s salvation of all people are precursory strengths of Christian brotherhood. In this perspective, the duality between brothers and those that are not is shown in the service of true universalism. The direct brothers – in the light of the cross of Christ – recognize their election as agency and mission to the non-brothers. This confirms Christian brotherhood as a real unity of
mankind, and thus as a foundational theological category in understanding Christ’s gift of salvation and the mission of His Church.
Brotherhood simultaneously unites and divides people. In the impossibility of discovering a true unifying principle, brotherhood becomes either abstract, and therefore insignificant, or ideological, ...and therefore dangerous. Both directions lead to the disappearance of true brotherhood from people’s lives. Following the thought of Joseph Ratzinger, the main thesis of the article is that the Christian brotherhood is the only true, universal and permanent unity of people. The prologue of such understanding is the Old Testament theology of election, at the center of which is man’s salvational share in Christ’s Sonship and his brotherhood with all people. Therefore, God’s Fatherhood and Christ’s salvation of all people are precursory strengths of Christian brotherhood. In this perspective, the duality between brothers and those that are not is shown in the service of true universalism. The direct brothers – in the light of the cross of Christ – recognize their election as agency and mission to the non-brothers. This confirms Christian brotherhood as a real unity of mankind, and thus as a foundational theological category in understanding Christ’s gift of salvation and the mission of His Church.
Ovim radom želi se pristupiti enciklici pape Franje Fratelli tutti pitajući se kakav je odnos između sveopćeg bratstva i kršćanskog bratstva. Iako se enciklika ne bavi izravno tim pitanjem, našim ...ćemo pokušajem ponuditi doprinos proširenju tema iz enciklike. Potom ćemo u sljedećem koraku prikazati fenomenologiju (kršćanskog) bratstva u misli Josepha Ratzingera (odnos brata i nebrata), Karla Rahnera (rizik istinskog bratstva), Michela de Certeaua (stranac i jedinstvo u različitosti) te Marcella Pere (problemi i perspektive dijaloga između religija). Završni dio elaborira temeljnu tezu da kršćansko bratstvo ne uništava, već pretpostavlja i usavršava sveopće bratstvo ljudskoga roda te je zato kršćansko (crkveno) bratstvo znak i sredstvo bratstva svih ljudi.
U enciklici Redemptoris Mater (1987.) sv. Ivana Pavla II. pojam (spasenjskoga) posredništva Marije Majke Božje, preuzet iz pretkoncilske teologije, ponovno je uveden i osvijetljen naukom Drugoga ...vatikanskoga sabora i time je potvrđen u svojoj valjanosti te po-staje jakim teološkim pojmom u mjeri u kojoj je naglasak dan nje-govu majčinskom karakteru, koji je stavljen u prvi plan i koji je pojmu vratio istinsko značenje. Marijino (spasenjsko) posredništvo definirano je dakle i čitano prije svega kao majčinsko posredovanje, jer Marijino majčinstvo konstituira prvu i temeljnu dimenziju njezina posredovanja u spasenju svih ljudi. Takvo razvijanje u enciklici ne znači promjenu bîti marijanskoga koncilskoga nauka, nego se ponajviše odnosi na način izražavanja istoga nauka.
U članku se suvremena nezastupljenost aksioma »milost pretpostavlja narav« prepoznaje kao providonosna prilika za njegovu obnovu u teologiji i duhovnosti. Nakon naznake nekih od uzroka zapostavljanja ...ovoga skolastičkog aksioma, u drugom se poglavlju tumači njegova teološka unutrašnjost kroz pokušaj odgovora na neiscrpno pitanje odnosa milosti i naravi. Treće poglavlje donosi daljnja pojašnjenja kroz aksiome »milost ne uništava narav« i »milost usavršava narav«. U analogiji s Kristovim utjelovljenjem, postaje očito da se narav, odnosno stvorenost, treba uvijek shvaćati u perspektivi milosti, koja je prva činjenica povijesti spasenja. Vraćanje i produbljivanje ovih aksioma doprinosi povezivanju cjelokupne povijesti spasenja, ali i povijesti teologije i duhovnosti, te dubljem razumijevanju onoga što je istinski naravno te onoga što je božansko, milosno, a što kao dar i mogućnost čovjeka određuje sve do temelja njegove stvorene naravi.
PDF
