U radu se analiziraju primjeri skulptura ikonografskog tipa Marije Pobjednice u gradovima tvrđavama na jugoistočnoj granici Habsburške Monarhije (Osijek, Petrovaradin, Alba Iulia) pri čemu se ukazuje ...na dosad neprepoznate primjere u Petrovaradinu i Albi Iuliji. Ikonografski tip Marije Pobjednice prikazuje zajednički trijumf Djevice Marije i njezinog Djeteta nad zlom, pri čemu aktivnu i odlučujuću ulogu ima Krist, prikazan kako križnim kopljem probada personifikaciju zla pod njihovim nogama. Motivacija za taj specifičan ikonografski izbor dovodi se u vezu s činjenicom smještaja u blizini habsburško-otomanske granice te tumači kao iskaz katoličke i habsburške pobjedničke retorike i propagande. Za pojedine se primjere iznosi pretpostavka o vjerojatnim utjecajima isusovaca, koji su bili među glavnim promicateljima tipa, na takav ikonografski izbor. Zaključno se prikazuju dva primjera kiparskih i slikarskih prikaza Marije Pobjednice na širemu pograničnom području (Požega, Valpovo).
Spomenik Presvetom Trojstvu u Vinkovcima djelo je klasicističkih stilskih obilježja koje su 1845. godine dali sagraditi članovi gradskih cehova. Pripada malobrojnoj tipološkoj skupini spomenika čiju ...jezgru čine tri trokutno raspoređena stupa čime se na vizualno sugestivan način prikazuje simbolika Presvetog Trojstva i jedini je primjer takvog rješenja u Hrvatskoj. Za razliku od dosadašnjih tumačenja koja kao ishodišni primjer tipa prepoznaju bečki Josephssäule, u radu se upućuje na moguće bavarsko podrijetlo rješenja. Slijedom utjecaja spomenika Johanna Martina Fischera u Bólyju (1775. – 1776.), tip je osobitu popularnost zadobio tijekom 19. stoljeća na području mađarskog dijela Baranje. Na tom je tragu i rješenje spomenika u Vinkovcima, što upućuje na podrijetlo utjecaja odnosno predloška, eventualno i majstora.
Sažetak međunarodnog znanstveno-stručnog skupa "Putovima europske nematerijalne baštine u 21. stoljeću: Sveti Martin, simbol dijeljenja", Zagreb, Dugo Selo, 4. – 5. listopada 2013.
Tema štukomramornih oltara u sjevernoj Hrvatskoj dosad nije bila predmetom zasebog izučavanja, a termin je u domaću literaturu uveden tek nedavno. Štukomramor je vrsta umjetnog mramora kojem je ...svojstvena visoka luminoznost površine, čime se kreiraju bogati svjetlosni učinci. Pretpostavlja zahtjevan tehnološki proces, što ga poput pravog mramora čini vrlo skupim materijalom, o čemu svjedoče brojne dokumentarne potvrde o iznosima utrošenim za podizanje tih oltara. Prikazan je i valoriziran cjelovit korpus zasad poznatih oltara izrađenih u tehnici štukomramora na području sjeverne Hrvatske. Sačuvani primjeri nalaze se u Blaškovcu, Maji, Stražemanu, Požegi, Lipniku, Sotinu, Zagrebu i Daruvaru. Većina oltara u Hrvatskoj podignuta je u šestom i sedmom desetljeću 18. stoljeća, a na temelju niza oblikovnih srodnosti iznosi se pretpostavka da su, s iznimkom daruvarskog oltara, djelo iste radionice. Dokumentarne potvrde o autorstvu oltara nisu pronađene, no temeljem brojnih podudarnosti s više štukomramornih oltara na području susjedne Slovenije iznesena je hipoteza da bi mogla biti riječ o djelu radionice ljubljanskog štukatera Josefa Göbhardta (Jožefa Gebharda) (1715. – prije 4. ožujka 1798.), podrijetlom iz čuvenog središta baroknog štukaterstva Wessobrunna. Većinu oltara dali su podići predstavnici visokog klera i plemstva, a među njima brojem narudžbi prednjači zagrebački biskup Franjo Thauszy (1751.–1769.). Iako brojem sačuvanih primjera nevelik, dosad u domaćoj literaturi zapostavljen korpus štukomramornih oltara u sjevernoj Hrvatskoj predstavlja vrijedan segment barokne oltaristike tog područja koji njezinu sliku čini potpunijom i raznovrsnijom.