The historical timeframe of the present monograph ('Five Centuries of Writing Poetry in a Military Uniform and Against it 1515-1918')begins at around 1500, the period in which most of the Slovenian ...ethnic territory was taken over by the Habsburgs and ends with the defeat of Austro-Hungary during the First World War between 1914–1918. This stretch of time is particularly marked by the first printed lines of the Slovenian rebel poem written during the pan-Slovenian peasant uprising of 1515, which is even older than Trubar's Abecedary and Catechism (1550), and the poem depicting the tragic Judenburg mutiny of 1917 for which the leader of the revolt, Anton Hafner, paid with his life.
U radu se nastojalo analizirati, opisati i ustanoviti karakter pjesničke scene nultih godina, dominantne tendencije njezine pjesničke prakse i teorije te paradigmatske autore i njihove poetike. ...Tijekom analize u nultima objavljenih antologija i teorijskih tekstova, središnjega časopisa za poeziju "Poezija" te pjesama desetero paradigmatskih pjesnikinja i pjesnika došlo se do zaključka da u cjelini nultih godina nije bilo dominantne poetike. Donekle se ipak, samo u prvoj polovici desetljeća, uspjela istaknuti takozvana stvarnosna poezija. No upravo je promptna i široka reakcija kritike, kao i pjesničke prakse, na dominaciju te poetike omogućila da se pjesnička scena sagleda u svoj širini poetičke i generacijske raznovrsnosti i vrijednosti. Zaključeno je i da je najvažniju ulogu u osvještavanju pluralizma u hrvatskome pjesništvu i njezinoj teoriji imalo nekoliko antologija te poezije, teorijski tekstovi objavljeni u njima i izvan njih, intenzivna kritička djelatnost, kao i časopis "Poezija". Njegova uređivačka politika osvještavala je pluralizam pjesničke i teorijske scene, ali ga i programatski poticala doprinosom pjesnika i teoretičara svih tada djelatnih naraštaja. Zaključeno je i da je, tematizirajući pjesnike generacije devedesetih, nekoliko teoretičara i kritičara tematiziralo i poeziju koja je nastajala nultih godina te da njihove deskripcije i tipologije u vezi s devedesetima uglavnom vrijede i za pjesništvo nultih. A u ovome se radu pjesničkoj sceni nultih pristupilo induktivnom metodologijom – detaljnim ocrtavanjem teorijskoga konteksta, analizom poezije desetero paradigmatskih pjesnika te, na kraju, izvođenjem općenitijih zaključaka o cijelome promatranom razdoblju. Uočilo se da se među poetikama razmatranih pjesnika samo manji broj može uvrstiti u neki određeni tip pjesništva, a da je između njih čitav spektar hibridnih, kompozitnih poetika koje ne pripadaju bilo kojoj "čistoj" poetičkoj profilaciji. Na temelju toga moglo se zaključiti da su na pjesničkoj sceni nultih godina prevladavale kompozitne poetike s osebujnom kombinacijom poetičkih odrednica kod svakoga pojedinog važnijeg pjesnika, da su te poetike ukupno ocrtale iznimno složen poetski i poetički krajolik te da su se, upravo na toj poetičkoj složenosti, razvili iznimno vrijedni i originalni pjesnički glasovi.
U radu se raspravlja o hrvatskoj književnosti zadarskoga
područja, pri čemu se naglašava da ni u razdoblju od početka
20. stoljeća do 1918. ni u razdoblju od 1918. do 1945. nema
na tom terenu ...dijalektalnih pisaca. Drugačije je nakon 1945.,
kada se prije ostalih javljaju Jeronim Kraljev i Hijacint Segarić.
Kratko se karakterizira i čakavsko stvaralaštvo ostalih važnijih
autora, među kojima se vrijednošću ističu Zlatan Jakšić, Božidar
Finka, Joja Ricov, Nikica Kolumbić, Stjepan Vladimir
Letinić, Sonja Krstanović, Robert Bacalja, Slavko Govorčin,
Tomislav Meštrić, Ante Toni Valčić i Ante Sikirić. Raspravlja
se i o nekim teoretskim pitanjima dijalektalne književnosti.
U ovom se radu daje općeniti osvrt na antologije kajkavskoga pjesništva i pregledno-kritički osobito s obzirom na tri objavljene u zadnje vrijeme, Kuzmanovićevu Antologiju novije kajkavske lirike, ...KAJ 3-5, Zagreb 1975. te dvije Skokove Ogenj reči – Antologija hrvatskoga kajkavskoga pjesništva, KAJ 4-6, Zagreb 1986. i Rieči sa zviranjka – Antologija moderne kajkavske lirike 20. stoljeća, Tipex, Zagreb 1999. U tom smislu uz formarivne značajke i kreativni doseg kajkavskoga pjesničkoga fenomena u sklopu nacionalne književnosti promatraju se i priređivačeve sklonosti, referencijalne i autoreferencijalne, kako prema samom pjesničkom činu tako i prema pjesničkim individualitetima.
U četrdeset godina časopisnog kontinuiteta primarna je uloga Kaja posvjedočiti o kontinuitetu kajkavske književnosti – odzrcaljujući stanje duha i jezika u našoj suvremenosti. Bitno je to naglasiti ...uzevši u obzir koncepcijsku i književnopovijesnu činjenicu Kajeva znanstvenog i publicističkog bavljenja cjelovitom umjetničkom, jezičnom i kulturno-povijesnom podlogom, identitetom svih hrvatskokajkavskih krajeva: slojevitim semantičkim poljem upitno-odnosne zamjenice „kaj“, svim onim što kajkavski jezik jest i iz čega je poniknuo.
Polazišno mjesto književnosti istaknuto je i u podnaslovnoj odrednici Kaja kao časopisa za književnost, umjetnost, kulturu – u hijerahijskoj, dakle, postavci područja njegova bavljenja od užega ka širemu (o čemu svjedoči i početno mjesto UDK broja koji označava: hrvatsku književnost).
Od 1968. godine kad ga je kao časopis za kulturu i prosvjetu pokrenuo književnik Stjepan Draganić, ugledni književnopovijesni analitičari i bibliografi u Kaju su izlučili tematske krugove starije i novije kajkavske književnosti (uz onaj povijesnoumjetnički) kao temelje njegova uređivačkoga koncepta.
Razdoblje reafirmacije /revitalizacije hrvatskokajkavske književnosti – pogotovo pokreta suvremenoga kajkavskoga pjesništva – poklapa se upravo s razdobljem pokretanja časopisa Kaj i niz manifestacija (recitala i smotri) na širem kajkavskom govornom području.
U uvjetnosti podjele na tzv. stariju i noviju književnost, dijakronijski bogata, opsežna, ili reprezentativna kajkavska književna građa organizirana je i prezentirana u sljedećim tipovima tekstova i izdanja: antologije, književne panorame / pregledi, izbori /primjeri, tematski svesci časopisa, tematske okosnice (blokovi), rubrike.
Kontinuitet književnoga funkcionalnoga stila kajkavskoga jezika u Kaju možemo pratiti u primarnom i sekundarnom kajkavskom korpusu: od raznolike žanrovske realizacije umjetničke kajkavštine (poezija /dječja poezija; prozni tekstovi: ulomci romana, novele, pripovijetke, kratka proza, eseji, putopisi; dramski tekstovi; crtice, zapisi, anegdote; jezični i povijesni dokumenti) do sekundarnoga korpusa književno-jezičnih rasprava, studija i članaka o njima.
Slijedom afirmativnoga Draganićevog koncepta spram umjetnine kajkavskoga književnog jezika (od tematskih brojeva, panorama, cjelina, antologija) – Kaj nastavlja i razgranjuje taj dobro postavljeni sustav u rubrikama: Suvremena kajkavska književnost, Dječje kajkavsko pjesništvo, Književno-jezične korelacije, Iz (staro)kajkavske baštine, Jezičnica kajkaviana,
Kaj & ča, Kajkavski prijevodi, Zagrebačke teme, Ljudi i krajevi – duhovni krajobraz...
Želeći sa suvremenoga stajališta reafirmirati kajkavski kontinuitet književnih žanrova, Kaj dodatno i tradicionalno, od 2000. nadalje – unutar filološkoga programa svoga nakladnika Kajkavskoga spravišča „Jezičnica kajkaviana“ – raspisuje tri književna natječaja: za kratku kajkavsku prozu, za kajkavske književne radove učenika srednjih škola RH, te natječaj za hrvatski književni putopis (proširujući u ovom posljednjem književni jezični izbor na čakavštinu i štokavštinu).
PDF
