Astronomi iz Fakultete za matematiko in fiziko so pripravili voden ogled po razstavi od Zemlje do vesolja. Tako so obiskovalci lahko poleg pogleda skozi amatersko opremo lahko dobili še mnogo ...zanimivih informacij o objektih, ki jih snemajo profesionalni observatoriji.
U radu je dan pregled geodetskih određivanja položaja i ostvarenih rezultata znanstvenih istraživanja na Opservatoriju Hvar Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ostvarili smo ih većim dijelom ...s pokojnim akademikom Petrom Krešimirom Čolićem.
The meridian passage time does not always coincide with the culmination time of the celestial body. The difference is in the local hour angle. At the culminate the celestial body is crossing the ...observer’s celestial meridian and is said to be in the upper transit. Often, culmination is used to mean upper culmination. A few celestial body altitudes measured around local apparent noon can give a more accurate position fix than using single measurement. In the following article the problem solving equation based on the interpolation polynomial in the Lagrange’s form will be shown. This method can easily be solved using a programmable hand-held calculator.
Meridijanska visina neće uvijek odgovarati kulminacijskoj visini nebeskoga tijela. Razliku čini promjena satnog kuta. Nebesko tijelo kulminira prolazeći nebeskim meridijanom opažača, za što se često koristi izrazom „gornji prolaz“. Mjerenje nekoliko visina nebeskog tijela u blizini nebeskog meridijana podloga je za točniji račun opažačeve pozicije (geografske širine). U rješavanju problema u članku se koristi interpolacijskim polinomom u Lagrangeovu formatu. Pretpostavlja se uporaba računala.
Meridijanska visina neće uvijek odgovarati kulminacijskoj visini nebeskoga tijela. Razliku čini promjena satnog kuta. Nebesko tijelo kulminira prolazeći nebeskim meridijanom opažača, za što se često ...koristi izrazom „gornji prolaz“. Mjerenje nekoliko visina nebeskog tijela u blizini nebeskog meridijana podloga je za točniji račun opažačeve pozicije (geografske širine). U rješavanju problema u članku se koristi interpolacijskim polinomom u Lagrangeovu formatu. Pretpostavlja se uporaba računala.
Sončeva pega predstavlja hladnejše področje na Sončevi površini. Takšna področja se pogosteje izoblikujejo, ko je Sonce bolj aktivno. Z opazovanjem peg lahko posledično ugotavljamo aktvinost Sonca. ...Sonce smemo opazovati le z ustrezno, prav zato narejeno opremo in v prisotnosti izkušenega opazovalca!
Kad se u svom glavnom djelu Nova de universis philosophia (1591), osobito u njegovu drugom dijelu Panarchia, Frane Petrić poziva na Zoroastra i Oracula Chaldaica, upućuje na De fide orthodoxa (749) ...grčkoga crkvenoga naučitelja Ivana Damaščanskoga. Dapače, to djelo citira i u grčkom izvorniku i u vlastitu latinskom prijevodu, koji se ponešto razlikuje od izdanjā latinskih prijevoda djela De fide orthodoxa Ivana Damaščanskoga iz 16. stoljeća, primjerice od prijevoda Jacquesa Lefèvrea d’Ètaplesa.
Petrić se u Panarhiji sedam puta poziva na misao Ivana Damaščanskoga. U devetoj knjizi Panarhije, naslovljenoj »De uno trino principio«, Cresanin citira Damaščaninovu rečenicu s četirima atributima Duha Svetoga: »koji sve ispunjava bivstvom, koji sve sadržava, koji svijet ispunjava po bivstvu, koji je nedohvatljiv svijetu po možnosti«. Taj se citat iz Ivana Damaščanskoga nalazi u trinaestom poglavlju prve knjige De fide orthodoxa naslovljenom »De loco Dei et quod solus Deus incircumscriptus sit«, a u latinskim izdanjima Petrićeva doba, primjerice u Lefèvreovu – u 18. poglavlju prve knjige pod naslovom »Collectanea de deo, patre, filio, spiritu sancto, verbo, spiritu«. Petrić dakle nastoji ideje razvijene u Zoroastra, odnosno sadržane u zbirci Oracula Chaldaica potkrijepiti tvrdnjom utjecajnoga grčkoga oca, autoriteta za kršćansko pravovjerje.
U petnaestoj knjizi Panarhije, naslovljenoj »De intellectu«, Petrić se oslanja na tvrdnju Ivana Damaščanskoga: Logos Božji »ima sve što god roditelj ima«. Tu ili sličnu Damaščaninovu misao Cresanin je mogao pročitati na tri mjesta: u šestom poglavlju »De Verbo ac Dei Filio, probatio ducta a ratione« prve knjige De fide orthodoxa, u sedmom poglavlju »De una Dei Verbi composita persona« treće knjige istoga djela, kao i u već spomenutom trinaestom/osamnaestom poglavlju prve knjige.
U šesnaestoj knjizi Panarhije, naslovljenoj »An Deus Pater sit intellectus?«, Petrić piše povijesni prikaz mišljenja o zadanoj temi te Ivana Damaščanskoga svrstava među one pisce koji su tvrdili da je Bog iznad razuma tj. koji ni Trojstvo ni Boga Oca nisu nazivali razumom (intellectus). Te misli Petrić crpi iz četrnaestog poglavlja »Proprietates seu attributa divinae naturae« prve knjige De fide orthodoxa, odnosno iz 19. poglavlja prve knjige u kasnorenesansnim tiskanim izdanjima De fide orthodoxa.
U 22. knjizi Panarhije, naslovljenoj »De rerum creatione«, Petrić prvo ističe da Damaščanski za Stvoritelja upotrebljava grčku riječ κτίστης, a istočni naučitelj to čini u definiciji anđela u trećem poglavlju »De angelis« druge knjige De fide orthodoxa. Drugi se put Cresanin poziva na Damaščanskoga da bi istaknuo da se tri božanske osobe u kršćanskom nauku o Trojstvu razlikuju samo »po osobnim svojstvima«: »nerođenošću, rođenošću, izlaženjem« (ingenitura, genitura, processione), što Damaščanski obrazlaže u osmom i desetom poglavlju prve knjige De fide orthodoxa.
Filozofe, koji su raspravljali o problemu svjetske duše, Petrić u četvrtoj knjizi Panpsihije, naslovljenoj »An mundus sit animatus«, dijeli u tri skupine: one koji su tvrdili da svijet tj. nebeska tijela imaju dušu, one koji su to nijekali i one koji se nisu opredijelili. Prema Cresaninu Ivan Damaščanski predvodi skupinu onih koji niječu da svijet ima dušu. Tu tvrdnju istočni otac obrazlaže u šestom poglavlju »De caelo« druge knjige De fide orthodoxa.
Ime Ivana Damaščanskoga susreće se i u trima knjigama Pankozmije: petoj, petnaestoj i sedamnaestoj. U prve se dvije Petrić poziva na Damaščanskoga, a u sedamnaestoj se ime Ivana Damaščanskoga pojavljuje u primjedbi crkvenoga cenzora Jakoba de Luga. U petoj knjizi Pankozmije, naslovljenoj »De primario calore«, Petrić se, baveći se problemom prvotne topline, ponovo poziva na navod iz prve knjige De fide orthodoxa Ivana Damaščanskoga koji je već upotrijebio u devetoj knjizi Panarhije.
U petnaestoj knjizi Pankozmije, naslovljenoj »An sidera sint ignes?«, Petrić koristi opću tvrdnju »naših bogoslova« da je nebo oganj. Damaščanski pak tu temu razrađuje u sedmom poglavlju »De luce, igne, luminaribus, Sole, Luna et stellis« druge knjige De fide orthodoxa. Filozof iz Cresa zapravo se poziva samo na tvrdnju Ivana Damaščanskoga: »vatra nije ništa drugo nego svjetlost«, dakle ne zauzima stavove o ostalim tvrdnjama koje Damaščanski izlaže u ‘astronomskom dijelu’ druge knjige De fide orthodoxa.
Ime Ivana Damaščanskoga pojavljuje se i u sedamnaestoj knjizi Pankozmije, naslovljenoj »De astrorum motu«, ali ne u samom tekstu, nego u primjedbi oca Ja¬koba de Luga, crkvenoga cenzora. Radi se o tvrdnji u šestom poglavlju »De caelo« u drugoj knjizi De fide orthodoxa, kojom Ivan Damaščanski niječe da nebeska tijela imaju dušu. I sâm se Petrić pozvao na ovo mjesto u Damaščanskoga kad je u četvrtoj knjizi Panpsihije propitivao ima li svijet dušu. Time cenzor daje Petriću do znanja da poštuje to što se u svom djelu poziva na crkvenoga oca Ivana Damaščanskoga i njegovo djelo De fide orthodoxa. Ali cenzor također ide utrtom stazom jer se u tom pitanju na Ivana Damaščanskoga poziva i Toma Akvinski.
De fide orthodoxa, glavno djelo Ivana Damaščanskoga, Petrić dakle čita vrlo selektivno. U vrlo razvedenom Damaščaninovu razglabanju o Presvetom Trojstvu Petrić pronalazi četiri uporišta, koja koristi pri pisanju Panarhije: atribute Duha Svetoga »koji sve ispunja bivstvom«, tvrdnju da je Otac »iznad razuma«, grčki nazivak za Stvoritelja i »osobna svojstva« triju božanskih osoba u kršćanskom nauku. Time Ivan Damaščanski postaje Petriću glavnim ‘saveznikom’ pri usklađivanju Zoroastrova nauka o počelima s kršćanskim pravovjerjem o Presvetom Trojstvu.
Iz ‘astronomskog dijela’ druge knjige De fide orthodoxa Cresanin se poziva samo na dvije tvrdnje: »nebeska tijela nemaju dušu« i »vatra nije ništa drugo nego svjetlost«, a za sve ostale brojne teme koje je obradio u Pankozmiji ne traži uporište u Ivanu Damaščanskom. Na ‘psihološki’, odnosno antropološki dio druge knjige De fide orthodoxa Petrić se uopće ne poziva.
