Dominikanci na hrvatskim prostorima djeluju od dvadesetih godina 13. stoljeća, kada se između ostalih mjesta nastanjuju i u Zagrebu. Najprije su sagradili samostan u podnožju biskupskog grada, da bi ...u drugoj polovici 15. stoljeća zbog otomanskih osvajanja preselili na
Gradec. Zbog gubitka prostora misijskog apostolata kao i nedostatka razvijene urbane sredine koja bi im omogućila intelektualnu djelatnost za koju su se opredijelili članovi Reda propovjednika kraljem 16. stoljeća napuštaju grad podno Sljemena. Njegovo kasnije uzdizanje u
političko, kulturno i crkveno središte Hrvatske potaknulo je bijele fratre da se u Zagreb vrate sedam stoljeća nakon prvoga dolaska. Samostan na istoku grada, u naselju Željezničarska kolonija, otvoren je 1927. godine i u kontinuitetu djeluje do danas. Tijekom proteklih devet desetljeća u njemu se razvijala različita odgojno-obrazovna, medijska, kulturna i crkvena djelatnost i živjeli članovi koji su ostavili značajan trag u crkvenom i društvenom životu Hrvatske,
a osobito njezina glavnog grada. Unatoč tomu, jedno razdoblje samostanske prošlosti ostalo je gotovo nezapaženo i slabo istraženo. Riječ je o godinama 1944. i 1945. kada je uslijed savezničkih
bombardiranja južno krilo samostana u potpunosti srušeno, a njegov ostatak postao neprikladan za stanovanje, dok je u ruševinama smrtno stradalo devet osoba. U ovom radu je na temelju izvorne građe rekonstruiran život redovnika u spomenutom vremenu i pokušaji obnavljanja samostanskog zdanja u teškim danima rata i neposrednog poraća.
Na temelju građe iz dominikanskih arhiva u članku se opisuje stanje u dominikanskome samostanu u Splitu u doba Drugoga svjetskog rata. Samostan je u to doba bio tranzitna postaja za dominikance i za ...druge svećenike, koji su na proputovanjima posjećivali samostan i odsjedali u njemu. Unatoč oskudici koja je u samostanu vladala, dominikanci su svima iskazivali gostoprimstvo, ali i sudjelovanje u pastoralu, koliko su prilike dopuštale. Premda u čestim bombardiranjima Splita samostan nije bio izravno pogođen, ipak je stradao od detonacija i kamenih gromada koje su padale s okolnih bombardiranih objekata. Stanje je u samostanu bilo toliko teško da su gotovo svi fratri bili prisiljeni napustiti ga i skloniti se na sigurnija mjesta, to više što je postojala opasnost od izravnog bombardiranja. Iz svega je razvidno da je splitski dominikanski samostan u doba Drugoga svjetskog rata, baš kao i čitav Split, proživljavao teške dane, te nedvojbeno ispisao jedno od najtežih poglavlja u svojoj povijesti
U tekstu se prikazuju prvi poratni napori u očuvanju i restauriranju spomenika bombardiranog Senja te planovi za njegovo revitaliziranje. Stanje u Senju stavlja se u povijesnu perspektivu ...istraživanja započetih u drugoj polovici 19. stoljeća, a prvih pet godina konzervatorskog djelovanja prikazuje se prema arhivskim vrelima u tekstu i slici. Uz već poznata imena hrvatskih konzervatora, u tekstu se donose podaci o ulozi Vuka Krajača u planiranju očuvanja i razvitka toga povijesnoga grada.
This article between October 1943 and February 1945. According to the census held in 1931 the town of Senj had 3,072 inhabitants in a territory of only 3 square kilometres. The town was a ...concentration of private and public buildings and the medieval style streets were very narrow. This large concentration of buildings and the over population of the town was lethal during the bombing of WWII. During the war (from 6th April 1941 to 9th April 1945) Senj was an important administrative, traffic and economic centre as well as an important port. Any of the armies who conquered the town for a short or for long period transformed it into a military stronghold, building bunkers and fencing it with barbed wire. The German airplanes heavily bombarded Senj during 7th and 8th October 1943 and destroyed almost half of the buildings in the town and killed 48 people. British and American planes bombarded Senj 13 times in the period between July 1944 and the end of February 1945, which brought more civil victims and destroyed more buildings. In that period 9 people were killed. The numbers of German soldiers and those of the Croatian Independent State killed are unknown. At the end of WWII Senj was almost totally destroyed. Private and public buildings, business buildings and churches were laid waste along with the whole of cultural and urban life. The author of this article pleads for more research about this subject because many facts haven’t been investigated and/or clarified.
Stara železniška postaja v Šmarju pri Jelšah, zgrajena leta 1903, je bila porušena 5. novembra 1944, ko so partizanska letala napadla Šmarje.V zgodnjih jutranjih urah je Šmarje preletelo osem letal ...»titovcev«. Letala so hotela opozoriti prebivalce, da bi se zavarovali pred bombnim napadom namenjenim Nemcem. Deveto letalo je prispelo pol ure kasneje in odvrglo na območje v okolici železniške postaje štiri bombe težke 250 kg. V postajnem poslopju sta stanovali dve slovenski družini, malo pred prihodom letal je prispel na postajo mešan vlak z devetnajstimi potniki. Zaradi letalskega napada železniško osebje ni dovolilo vlaku nadaljevati poti, potniki so se umaknili v postajno zaklonišče. Prva bomba je porušila Šramlovo domačijo za gostilno Maks Gradt, druga je padla na železniške tire, tretja je zadela železniško postajo in jo spremenila v kup ruševin. Četrta bomba, ki je padla ob postajno skladišče, ni eksplodirala. V tem napadu je izgubilo življenje sedem domačinov. Poškodovana proga je bila popravljena še isti dan, namesto stare postaje pa so Nemci postavili zasilno barako.Novo poslopje železniške postaje je bilo zgrajeno leta 1954.(Besedilo prispeval Milan Pugelj, fotografija Zbirka starih razglednic Knjižnice Šmarje pri Jelšah)
PDF
