Iskustva gradova Europske unije u strateškom planiranju razvoja mogu biti primjeri dobre prakse koji su uz razumijevanje konteksta primjenjivi na Zagreb. Analizom podataka i strateških dokumenata ...uspoređene su razvojne strategije Beča, Budimpešte i Zagreba. Sintezom i vrjednovanjem nalaza formuliran je prijedlog mogućih preporuka za rad na razvojnoj strategiji Grada Zagreba, primjenjivih na širi kontekst strateškog planiranja razvoja gradova.
The EU cities can serve as examples of good practice regarding their strategic development planning that, with a proper understanding of the context, may be applicable to Zagreb. The analysis of data and strategic documents allows a comparison between the cities of Vienna, Budapest, and Zagreb in terms of their development strategies. The results have been used to formulate a development strategy proposal for the City of Zagreb, applicable to a broader context of strategic urban planning and development.
The proliferation of festivals across the world has given birth to a new academic field: festival studies. Before his premature death Dragan Klaic was the greatest early authority of this discipline. ...Festivals in Focus contains the last essays which Klaic composed as introductory chapters for a collected volume on festivals. The four essays display the author’s sharp critical ability and raise stimulating questions about cultural festivals not just in Europe but worldwide. Klaic succinctly addresses the historical evolution of festivals, as well as their types, contents and settings.
V zadnjih desetletjih se dejavniki urbanega razvoja nenehno spreminjajo ter prilagajajo globalizacijskim procesom in smerem razvoja, povezanim z njimi. Danes so ustvarjalnost, znanje in inovativnost ...v splošnem priznani kot bistvene sestavine gospodarskega uspeha v naprednem kapitalističnem svetu. Tako se na kreativne industrije in industrije, ki temeljijo na znanju, vse bolj gleda kot na gospodarske dejavnosti, ki omogočajo doseganje mednarodne konkurenčnosti. Zaradi zapoznelega razvoja kreativnega gospodarstva zasedajo vzhodnoevropska mesta poseben položaj v mednarodni konkurenci metropolitanskih območij. Ob upoštevanju tega bi lahko trenutne smeri razvoja kreativnega gospodarstva, značilne za vzhodnoevropska metropolitanska območja, vplivale tudi na prihodnje gospodarske perspektive Evropske unije. V zvezi z novimi gospodarskimi smermi razvoja se članek osredotoča na zmogljivost in potenciale metropolitanskega območja Budimpešte, pri čemer se opira na statistične analize ter rezultate empiričnih anket in poglobljenih intervjujev s kreativnimi strokovnjaki.
V tem članku želimo prikazati teoretično in praktično ozadje dejavnega razvoja zelenih površin na Madžarskem. Prenovljena zelena površina, trg Mátyás tér (Trg Matije Korvina), je v VIII. okrožju ...Budimpešte. Okrožju pravijo tudi Józsefváros. Okolica trga Mátyás tér ni preveč privlačna. Zanemarjene stanovanjske soseske, ki segajo v osrčje okrožja, so se spopadale z različnimi socialnimi težavami. Krajevna uprava okrožja Józsefváros je zato oblikovala program za četrt Magdolna. Program podrobno načrtuje družbeno rehabilitacijo okolice trga Mátyás tér. Trg so prenovili v okviru programa za prenovo četrti Magdolna. Program je prek projekta GreenKeys sofinancirala Evropska unija. Prenova je potekala po načelih dejavnega javnosti sodelovanja pri razvoju zelenih površin. Pisca tega članka sta bila vključena v program. Na kratko želita povzeti izkušnje, pridobljene s tem projektom, ki je bil v Budimpešti nekaj posebnega. Krajani so uspešno sodelovali pri načrtovanju projekta in njegovem uresničevanju. Sodelovanje je bilo zelo učinkovito, čeprav je izkušnja pokazala, da je bilo krajše, kot so pričakovali vodje projekta. V okviru projekta sta nastala tudi strategija za mestne zelene površine v okrožju Józsefváros in računalniški program za nadzorovanje zelenih površin.
As a scholar, critic, and translator, Ozsváth has written extensively about Holocaust literature and the Holocaust in Hungary. Now, she records her own history in this clear-eyed, moving account. ...When the Danube Ran Red combines an exceptional grounding in Hungarian history with the pathos of a survivor and the eloquence of a poet to present a truly singular work.
Among the portraits of the Collection of Paintings and Frames of the Museum of Slavonia of Osijek, there are three portraits made by Osijek painter Arthur Schiffer. This painter was educated in ...Budapest, Munich and Paris; even when he had an atelier in Osijek, he used to come back to these cities regularly. Therefore, he was not much involved into the fine arts of Osijek during his lifetime. The Osijek press kept track of his work and reported on his success abroad, but his works had not been exhibited in Osijek until 1924 when there was a group exhibition on the occasion of celebrating the 15th anniversary of the Croatian Writers’ and Artists’ Club. As soon as in 1935, Arthur Schiffer was classified as a former painter of Osijek at an exhibition presenting the works of Osijek painters from private and public collections. He disappeared during World War II.
The Museum of Slavonia is in possession of three of his oil on canvas paintings, two female portraits and one male portrait. The portraits of the Govorković couple, Ivan and Irma Govorković, were made in 1917. The Govorković spouses were of utter importance for the Museum of Slavonia. As passionate collectors, they were gathering glass items and managed to collect about 150 pieces thereof. In 1942, the entire collection together with the vitrine in which it was kept and professional literature was handed over to the Museum according to the will of Irma Govorković. It is interesting that the customers did not want ordinary portraits. Ivan Govorković was shown in an armchair with a dog in his lap. Although dominated by matt tones, earth colours, the portrait is very powerful in the colouristic sense. The dark accents on the face (eyes with dark circles, moustaches) reflect a confident person of firm character. The portrait is large in size and used to be kept in the home library of the Govorkovićs. Mrs Govorković was portrayed from the waist up on smaller canvas. When portraying the face, the painter precisely copied the physiognomy of the portrayed person while concerning the clothes,he released himself from academic preciseness and put only highlights thereof on the canvas. The portrait requires conservation-restoration works. The third portrait, lacking data explaining how it ended up in the Museum and who it presents, was attributed to Schiffer only whenhis signature was disclosed in the lower right corner of the painting after a conservation-restoration intervention. This portrait shows the semifigure of a young woman standing with her left arm on her hip and her right arm lowering down the body. With her big blue eyes, the young lady is staring at the observer. The painting, like the other two portraits, includes a characteristic neutral background shaped by green tones and lighter nuances around the figure, emphasizing a slim silhouette. This two-dimensional painting with accentuated colours (contrast between the red blouse and the green background, dark bow surface) and no superfluous details, jewellery and solemn clothes, seems mysterious, magical, in the spirit of the magical realism of the 1920s.
The future regular layout of the Museum of Slavonia is expected to present the intellectual, spiritual atmosphere of Osijek in the artistically rich and vivid 1920s and the works of Arthur Schiffer will certainly find their place therein.
Jedna od postaja Franza Liszta na »maloj europskoj turneji« bio je i koncert u Zagrebu 27. srpnja 1846. godine. Tom mu je prigodom svečano uručena povelja počasnog člana Hrvatskog glazbenog zavoda i ...izvedena je podoknica. Njegov se boravak prije svega pamti zahvaljujući interpretaciji Franje Ks. Kuhača u tekstu »Uspomene na dra. Franja Liszta« iz 1908, u kojem ukazuje na političku pozadinu Lisztova dolaska u Zagreb – poziv mađarona da se tim virtuoznim nastupom relativizira nacionalni uspjeh »prve hrvatske nacionalne opere« – Ljubavi i zlobe Vatroslava Lisinskog, izvedene u proljeće 1846. Međutim, izvještaj Heinricha Eduarda Josepha von Lannoya, glazbenika i Lisztova pratitelja na turneji, baca ponešto drugačije svjetlo na taj boravak i politički aspekt stavlja u drugi plan.
Liszt je tom zgodom nagovijestio svoj ponovni dolazak u Zagreb. Do toga, međutim, nikada nije došlo, ali literatura i neki novi izvori upućuju na razne prigode u kojima je Liszt dolazio u dodir s hrvatskim glazbenicima i istaknutim predstavnicima hrvatskog javnog i političkog života. Jedan od njih bio je i Denis Sermage, koji je Liszta na tom putu ugostio u svojemu dvorcu u Oroslavju.
I sam je Kuhač, prema vlastitim riječima, bio ponukan 1850-ih godina hodočastiti Lisztu u Weimar kako bi iskusio njegovu proslavljenu poduku (međutim, o tome je riječ u drugomu prilogu u okviru ovoga tematskog bloka). Liszt je, zatim, u Aachenu 1857. surađivao s Dragutinom (Carlom) Turányijem, pijanistom i skladateljem iz Osijeka, koji je ondje djelovao kao dirigent te jedan od suorganizatora Donjorajnskog glazbenog festivala na kojem je kao dirigent gostovao i Liszt. Gotovo 20 godina kasnije, za Lisztova boravka u Rimu, pijanist se 1876. divio virtuoznoj svirci mladoga Franje Krežme, koji je uz pratnju sestre Anke održao brojne koncerte u Italiji i u Rimu. Jedan od posrednika koji su Krežmu povezali s plemstvom u tom gradu bio je i đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer, koji je, kako upućuju izvori, dobro poznavao Liszta, ali se i dulje vrijeme dopisivao s princezom Carolyne Sayn-Wittgenstein. Osim toga, Liszt je u Rimu rado primao goste i pred njima se »producirao« na klaviru, o čemu svjedoči Ambroz Vranyczany ml. i dr.
U članku se predstavlja niz novih podataka, a neki se dosada poznati revidiraju i interpretiraju na drugačiji način.
Performativni obrat u društvenim znanostima obuhvatio je i studije o turizmu koji se u tom kontekstu promatra kao izvedbeni process. Dosadašnje studije ukazuju na određena ograničenja ovoga pristupa. ...Fundamentalna kritika dramaturškog pogleda jest da izvedbenost ne promatra kao niz pojavnih društvenih procesa. Na primjeru besplatnih turističkih šetnji (free walking tours) u Budimpešti, u članku se analizira turizam kao izvedbeni čin koji se realizira kombiniranjem dominantnih kulturnih kodova, upotrebom predmeta te humorom. Realiziran je kao pokušaj spajanja različitih elemenata u dramaturšku prezentaciju. U članku se raspravlja slijedećih pet elemenata izvedbe turističkih vodiča- njihova interakcija sa publikom/turistima, prethodna iskustva, upotreba kulturnih kodova, svakodnevica predmeta čije se simbolika koristi u prezentaciji te poigravanje sa jezičnim formama kroz humor. U zaključku predlažemo nekoliko dimenzija koje se mogu uključiti u daljnja promišljanja i rasprave o turizmu kao izvedbenom fenomenu.
PDF
