Kao povijesna velebitska prometnica Majstorska cesta uvrštena je na popis kulturnih dobara Republike Hrvatske 2007. godine, ponajprije stoga što je od izgradnje i puštanja u promet 1832. godine do ...danas očuvana u izvornoj trasi od Obrovca do lokaliteta Paljenik na sjeverozapadnome kraju mjesta Sveti Rok. Cesta leži na sedimentnim stijenama stratigrafskoga raspona od gornjega karbona do gornjega paleogena ili od 315 milijuna godina do oko 25 milijuna godina prije današnjice. To je raspon od 290 milijuna godina. Uglavnom su to izvrsno otkriveni vapnenci i dolomiti, a dijelom i klastične naslage. Spomenuti izdanci čine jedinstvenu reprezentativnu i znanstveno važnu prirodnu vrijednost u Hrvatskoj i na svjetskoj razini. Izgrađuju ne samo Velebit nego i sve karbonatne stijene krških Dinarida i kao takve jedinstven su prirodni geološki muzej važan kako za hrvatsko ozemlje, tako i za područja izgrađena od plitkomorskih karbonatnih stijena Sredozemlja u širemu geološkom smislu, tj. od Meksika i Kariba preko gorskih lanaca Atlasa, Pireneja, Alpa, Karpata, Dinarida, Helenida, Pontida, Taurida, Iranida do Himalaja. Najvažnija geološka znamenitost jest profil od prijevoja Mali Alan do Tulovih greda. Radi se o kontinuiranome profilu kroz jurske karbonatne stijene, tipskome za čitave krške Dinaride, u stratigrafskome rasponu od hetangija do sredine titona (raspon geološke starosti od 201,3 do oko 148 milijuna godina prije sadašnjosti), uključujući provodne fosile i kompletan stratigrafski slijed naslaga (stijena) te uvid u dodir jurskih sa starijim, trijaskim naslagama. Kao višedesetljetni istraživači Velebita (od 1962. godine do danas) željeli bismo upozoriti na potrebu zaštite spomenutih izdanaka stijena i jurske starosti. Geologija Majstorske ceste opisana je smjerom od Svetoga Roka prema Obrovcu.
We studied the phytosociology, ecology and biogeography of the Dinaric fir-beech stands (Omphalodo-Fagetum) in the Trnovski gozd plateau, at the north-western part of the Illyrian floral province. We ...identified and confirmed two geographical variants (var. geogr. Saxifraga cuneifolia - central and western part of the plateau, and var. geogr. Calamintha grandiflora - eastern part of the plateau), and 10 floristically and ecologically well differentiated subassociations (-rhododendretosum hirsuti,-saxifragetosum cuneifoliae, -adenostyletosum glabrae, -festucetosum altissimae, -calamagrostietosum arundinaceae, -stellarietosum montanae, -seslerietosum autumnalis, -calamagrostietosum variae, -sambucetosum nigrae and -asaretosum europei). The most frequent stands bellong to the subassociation
festucetosum altissimae and -calamagrostietosum arundinaceae, which, in terms of site ecology and floristic composition, represent the central forest types in the research area. They are floristically impoverished and lack majority of association’s characteristic species which is in line with the biogeographic peculiarites of the research area.
Podali smo fitocenološko, ekološko in biogeografsko oznako gozdov bukve in jelke (Omphalodo-Fagetum) v Trnovskem gozdu, ki v biogeografskem oziru predstavlja severozahodni rob Ilirske florne province. Ugotovili in potrdili smo dve geografski varianti (var. geogr. Saxifraga cuneifolia - osrednji in zahodni del planote in var. geogr. Calamintha grandiflora - vzhodni del planote) in 10 subasociacij, ki se floristično in okoljsko dobro razlikujejo (-rhododendretosum hirsuti, -saxifragetosum cuneifoliae, -adenostyletosum glabrae, -festucetosum altissimae, -calamagrostietosum arundinaceae, -stellarietosum montanae, -seslerietosum autumnalis, -calamagrostietosum variae, -sambucetosum nigrae in -asaretosum europei). Osrednjo in najbolj pogosto obliko dinarskih jelovo bukovih gozdov predstavljajo sestoji
festucetosum altissimae in
calamagrostietosum arundinaceae. Sestoji teh subasociacij so floristično obubožani, zastopanost značilnih vrst dinarskega gozda jelke in bukve pa najmanjša, kar je skladno z biogeografskimi značilnostmi območja.
Podzemno odlaganje visoko i srednje do nisko radioaktivnog otpada predstavlja barijeru između površinskog okoliša i potencijalno opasnih radioaktivnih elemenata. Neki od ključnih geoloških parametara ...za odlaganje radioaktivnog otpada su permeabilnost, ponašanje prilikom opterećenja, intenzitet kemijskih reakcija i apsorpcija. U članku diskutiramo tri pogodna tipa stijena za odlagališta: (1) evaporiti, (2) šejl, i (3) stijene kristalinske podloge, čije predstavnike pronalazimo i u Dinaridima. (1) Evaporitne formacije smještene su na kopnu duž centralnog dijela Karbonatne platforme i u podmorju unutar dijapirskih struktura centralnog i južnog dijela Jadranskog mora. Evaporiti na kopnu sastoje se od gipsa i anhidrita i nepogodni su za odlagališta. Evaporiti u podmorju sastoje se od anhidrita i soli i mogli bi biti pogodni su za odlaganje nisko do srednje radioaktivnog otpada. (2) Debele formacije šejla i filita nalaze su u području Petrove i Trgovske gore, dok su (3) magmatsko-metamorfne stijene kristalinske podloge izložene u području Moslavačke gore i Slavonskih planina. Za odlagališta visoko radioaktivnog otpada, kristalinska podloga i filiti predstavljaju jedine moguće lokacije unutar Dinarida.
Prvi špiljski pauk na svijetu opisan je s Dinarida 1847. godine – vrsta Stalita taenaria iz porodice Dysderidae (na hrvatskom dizderidi). Od tada do danas broj poznatih vrsta na Dinaridima narastao ...je do 24, te su kao i većina špiljskih beskralješnjaka sve vrste endemi Dinarida. Dizderidi su karakteristični po tome što ne pletu mreže nego hodaju po podu i zidovima špiljskih kanala. Sve dinarske špiljske vrste su slijepe i depigmentirane te ih se ne može naći u vanjskih staništima. Rodovi Stalita i Parastalita rasprostranjeni su od Slovenije do južnog Velebita, a na južnom Dinaridima, od kanjona rijeke Krke pa sve do Crne Gore, možemo naći rodove Stalagtia, Folkia i Stalitella. Pauci iz ovih rodova su s veličinom tijela od 5 do 13 mm te nogama do 30 mm lako uočljivi. S druge strane, vrste iz rodova Rhode i Mesotalita rasprostranjene su po cijelim Dinaridima, ali u svega nekoliko špilja. Jako ih se rijetki nalazi, veličina tijela im je puno manja i pretpostavka je da im je primarno stanište sustav pukotina koji okružuje špilje. U zadnjih nekoliko godina sustavna biospeleološka istraživanja i upotreba DNA analiza rezultirala su otkrićem brojnih novih vrsta što pokazuje da Dinaridi, iako poznati kao svjetski centar podzemne bioraznolikosti, još uvijek kriju mnoge tajne.
Cilj je ovog rada utvrditi prostornu gustoću ponikava na području krša Hrvatske i provesti korelaciju izračunatih vrijednosti gustoće ponikava s pojedinim geomorfološkim i geološkim čimbenicima ...njihova nastanka i razvoja. Kako bi se to postiglo, potrebno je izračunati prostornu gustoću ponikava temeljem jedinstvenih GIS metoda prikupljanja i analize podataka unutar čitavoga istraživanog područja. Gustoća ponikava unutar jedinične površne izračunata je na temelju kartiranih dna ponikava. Za potrebe određivanja dna ponikava upotrijebljene su digitalne kartografske podloge u mjerilu 1 : 25.000. Na temelju dobivenih podataka izračunata je prostorna gustoća ponikava jednostavnom kernel metodom unutar površine od 1 km2. Provedenom analizom prostornih razlika u intenzitetu gustoće ponikava, uočene su pojedine veze između njihova razvoja i morfometrijskih parametara reljefa, te litoloških i strukturnih obilježja terena.
The phytosociology and ecology of Heliosperma pusillum in freezing ravines of the Trnovski gozd plateau (Slovenia, NW Dinaric Mts) are discussed. The species thrive on shadowy, moist, cold and stable ...screes of boulders with long-lasting snow cover. The stands belonged to the association Drepanoclado uncinati-Heliospermetum pusilli (Salicion retusae, Arabidetalia caeruleae, Thlaspietea rotundifolii). Due to close proximity to the Julian Alps, the stands host a significant number of SE - Alpine and N-Illyrian species. Therefore, a new geographical variant Paederota lutea is described. Differential species for the geographical variant are Phyteuma scheuchzeri ssp. columnae, Valeriana saxatilis, Rhodothamnus chamaecistus, and Saxifraga cuneifolia. For less stable screes with smaller rocky particles a new subassociation salicetosum retusae is described, and the differential species for the subassociation are Salix retusa and Poa alpina. Stands of the association Drepanoclado-Heliospermetum var. geogr. Paederota lutea from the Trnovski gozd plateau are on the north-westernmost part of the distribution area of the Dinaric alliance Salicion retusae.
Preučili smo fitocenološke in okoljske razmere vrste Heliosperma pusillum v mraziščih v Trnovskem gozdu (Slovenija, SZ Dinaridi). Vrsta uspeva na senčnih, vlažnih in hladnih ustaljenih meliščih in skalnatih blokih z dolgotrajno snežno odejo. Sestoji, v katerih uspeva vrsta Heliosperma pusillum, pripadajo združbi Drepanoclado uncinati-Heliosperetum pusilli (Salicion retusae, Arabidetalia caeruleae, Thlaspietea rotundifolii). Zaradi bližine Julijskih Alp je v sestojih prisotnih precej jugovzhodno-alpskih in severno-ilirskih vrst. Zato smo opisali novo geografsko varianto in jo poimenovali po vrsti Paederota lutea var. geogr. nova. Razlikovalne vrste za geografsko varianto so Paederota lutea, Phyteuma scheuchzeri ssp. columnae, Rhodothamnus chamaecistus, Saxifraga cuneifolia, and Valeriana saxatilis. Na manj umirjenih meliščih z drobnejšim kamenjem smo opisali novo subasociacijo salicetosum retusae subass. nova. Za razlikovalnici smo določili vrsti Salix retusa in Poa alpina. Sestoji asociacije Drepanoclado-Heliospermetum var. geogr. Paederota lutea iz Trnovskega gozda so na skrajnem severozahodnem robu areala vegetacije snežnih dolinic iz dinarske zveze Salicion retusae.
Facultative vertebrate scavengers have an important role in forest ecosystems, however, not much is known as to their use of carrion in temperate forests. Three carcasses of Red Deer Cervus elaphus ...and European Roe Deer Capreolus capreolus found dead or killed by Grey Wolf Canis lupus were monitored in March and April 2010 and 2011 on Menišija Plateau in northern Dinaric Mountains (central Slovenia) using photo-trapping and video surveillance. Carcasses were monitored for 26 days, during which 708 photos and 43 video recordings of scavengers were taken. In the 91% of all visits recorded, birds were the most frequent scavengers, with Common Buzzard Buteo buteo as the most frequent species present at 76% of all visits. On average, Buzzards returned to carcasses twice per day, with an average visit lasting 29 min. Common Buzzards used carcasses to a significantly higher degree on days with snow cover, which was due to the more frequent visits per day and not to longer visits. Recorded antagonistic interspecific interactions suggested that Common Buzzards were the dominant species in the observed avian scavenger guild, as they displaced Ravens Corvus corax and Goshawk Accipiter gentilis from the carcass. However, Ravens frequently mobbed Common Buzzards while scavenging. Once an Ural Owl Strix uralensis also visited prey remains of Grey Wolf, but feeding could not be confirmed. Observations suggested that carcasses of large mammals could be locally and temporarily an important food source for some facultative avian scavengers in Dinaric forests, especially in times when other food is scarce. Data from the two wolf kills also confirm the importance of predation by large carnivores in providing food for scavengers. Given the small amount of meat consumed, kleptoparasitism by solitary raptors did not bring significant losses to large carnivores, whereas gregarious avian scavengers like corvids can importantly affect the consumption process and consume large amount of biomass in a relatively short time.
Spremljanje priložnostnih ptičjih mrhovinarjev na truplih velikih sesalcev v dinarskem gozdu Slovenije
Subalpine beech stands with Hairy Alpenrose (Rhododendron hirsutum) were phytosociologically studied on Mt. Snežnik (Dinaric Mts). They thrived on stony and steep slopes of northern exposure. ...Comparisons with other subalpine Beech stands (Polysticho lonchitis-Fagetum s. lat.), Dinaric Fir-Beech stands with Hairy Alpen-rose (Omphalodo-Fagetum s. lat. rhododendretosum hirsuti), and prealpine fir-beech stands with Hairy Alpenrose (Homogyno sylvestris-Fagetum s. lat. rhododendretosum hirsuti), stands of Hairy Alpenrose and Beech (Rhododendro hirsuti-Fagetum s. lat.), as well as Austrian subalpine beech stands (Saxifrago rotundifoliae-Fagetum s. lat.) showed their unique floristical composition due to ecological conditions, and thus distinct syntaxonomical position within the association Polysticho-Fagetum. Therefore, a new subassociation Polysticho-Fagetum rhododendretosum hirsuti subass. nova was described, and - as differential species for the subassociation - Rhododendron hirsutum, Rubus saxatilis, Rosa pendulina, and Clematis alpina were chosen.
Prispevek podaja fitocenološko oznako subalpinskega bukovega gozda (Polysticho lonchitis-Fagetum) z dlakavim slečem (Rhododendron hirsutum) na Snežniku. Obravnavani sestoji uspevajo na kamnitih in/ali skalnatih ter strmih pobočjih severnih ekspozicij. Primerjave z ostalimi subalpinskimi bukovimi ter (jelovo-) bukovimi se-stoji z dlakavim slečem (Omphalodo-Fagetum rhododendretosum hirsuti, Homogyno sylvestris rhododendretosum hirsuti, Rhododendro-Fagetum) ter subalpinskimi bukovji iz Avstrije (Saxifrago rotundifolii-Fagetum) so pokazale njihov poseben sintaksonomski položaj v okviru asociacije Polysticho-Fagetum. Zato smo te sestoje uvrstili v novo suba-sociacijo Polysticho-Fagetum rhododendretosum hirsuti subass. nova, za razlikovalnice pa izbrali vrste Rhododendron hirsutum, Rubus saxatilis, Rosa pendulina in Clematis alpina
Endemi Dinarida i tercijarni relikti, Dinarski špiljski školjkaši iz roda Congeria jedini su podzemni predstavnici svojeg razreda u Starome svijetu. Danas poznajemo tri vrste, Congeria kusceri, Bole ...1962; Congeria jalzici, Morton & Bilandžija 2013 i Congeria mulaomerovici, Morton & Bilandžija 2013. Iako se mogu kretati, uglavnom žive u velikim kolonijama pričvršćeni na zidovima i špiljskim ukrasima potopljenih kanala gdje se hrane i dišu filtriranjem vode. Poput drugih špiljskih životinja, izvrsno su se prilagodili podzemnom načinu života, a nekim jedinstvenim karakteristikama odvajaju se od svih ostalih školjkaša. Potpuno su depigmentirani, a gubitak osjetila za vid nadomještaju dobro razvijenim organima za kemorecepciju (miris i okus). Razvile su poseban sustav razmnožavanja, jedinstven među slatkovodnim školjkašima. Oplodnja i embrionalni razvoj se odvijaju unutar ljušture majki te je tako mali broj potomaka zaštićen od nepogoda vanjskoga svijeta, a njihovo preživljavanje puno izglednije. Suprotno najbližim vanjskim srodnicima koji uglavnom doživljavaju svega nekoliko godina starosti, vrste roda Congeria mogu doseći desetljeća, od čega dio svoga životnog vijeka provedu izvan vode, čak i po nekoliko mjeseci u komadu. Iako su zaštićene na nacionalnom i Europskom nivou, ljudski utjecaj na staništa ovih vrsta je iznimno disruptivan, te je daljnji opstanak ovih iznimnih životinja upitan.
U zadnjem desetljeću nekoliki novih i zanimljivih vrsta dvojenoga je opisano iz špilja i jama Hrvatske. U ovom kratkom članku predstavili smo deset novih vrsta iz tri različita reda: Balkanodesmus ...biokovensis Antić & Reip, 2014, Solentanodesmus insularis Antić & Reip, 2014, Velebitodesmus cavernicolus Antić & Reip, 2014 (svi red Polydesmida), Egonpretneria vudutschajldi Antić & Dražina, 2015, Biokoviella mosorensis Antić & Dražina, 2016, Dalmatosoma agaricum Antić & Makarov, 2018 (svi red Chordeumatida), Typhloiulus clavatus Antić, 2018, T. gracilis Antić, 2018, T. opisthonodus Antić, 2018, & T. parvulus Antić & Dražina, 2018 (svi red Julida). Gotovo sve vrste (osim T. parvulus) su endemične za Hrvatsku i predstavljaju posebne filetičke linije vezane za Dinaridsko područje. Endemizam nije prisutan samo na razini vrste – Balkanodesmus, Solentanodesmus, Velebitodesmus, Egonpretneria, Biokoviella i Dalmatosoma su endemični rodovi za Hrvatsku. Nadalje, zbog jedinstvenih anatomskih detalja kod vrste D. agaricum uspostavljena je nova monotipska porodica – Dalmatosomatidae. Navedeni rezultati potvrđuju Dinaridski krš kao izrazito važno područje za biološku raznolikost podzemne faune.
PDF
