Tektonika Jadranske mikroploče nedovoljno je poznata i djelomično kontroverzna, pogotovo u dijelu gdje Jadranska mikroploča međudjeluje s Dinaridima kao donja ploča. Dok će sjeverni dio Jadranske ...mikroploče biti detaljno istražen u okviru međunarodne inicijative AlpArray, njezinom srednjem i južnom dijelu potrebno je detaljno istraživanje
kako bi se odredila njihova struktura i evolucija. Central Adriatic Seismic Experiment (CASE; Seizmički eksperiment u Srednjem Jadranu) započet je kao komplementarni projekt inicijative AlpArray organizacijom privremene seizmološke mreže koja omogućuje prikupljanje seizmičkih podataka visoke kvalitete kao temelja za istraživanje pomoću suvremenih metoda i određivanja seizmičkih slika ovog kontroverznog područja. U međunarodnom projektu AlpArray-CASE sudjeluju četiri institucije: Department of Earth Sciences i Swiss Seismological Service s ETH Zürich (CH), Geofizički odsjek Prirodoslovnomatematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (HR), Republički hidrometeorološki zavod (Republika Srpska, BIH) i Istituto Nazionale di Geofisica e Vulcanologia (I). Ustanovljena privremena seizmološka mreža bit će operativna najmanje 18 mjeseci. Mreža se sastoji od postojećih stalnih i privremenih seizmoloških postaja kojim upravljaju institucije uključene u projekt te novih privremenih postaja instaliranih u okviru ovog rojekta. Tim novim postajama upravljaju ETH Zürich i INGV, pri čemu je pet postaja postavljeno u Hrvatskoj, četiri u Bosni i Hercegovini te jedna u Italiji. U ovom radu predstavljamo naše znanstvene ciljeve i geometriju seizmičke mreže kao i postav i svojstva novih postaja. Nove postaje pokazuju povoljnu razinu seizmičkog nemira (spektra snage signala). Novoustanovljena mreža znatno poboljšava prekrivenost područja teorijskim zrakama za tomografiju seizmičkog nemira te smanjuje prag magnitude prikazan na karti Bayesove magnitude potpunosti kataloga potresa.
U Hrvatskoj su zadnjih desetak godina poduzeta dodatna istraživanja u svrhu poboljšanja znanja o rasprostranjenosti danjih leptira. U ovom radu su za planinu Velebit uz nove podatke za vrste slabije ...poznatog rasprostranjenja kao što je Pieris (napi) balcana Lorković, 1970 dati su i prvi podaci o nalazima vrsta Carterocephalus palaemon, Gegenes pumilio, Lycaena tityrus, Polyommatus escheri, Neptis rivularis, and Charaxes jasius. S novim nalazima i uz pregled podataka publiciranih u zadnjih osam godina, ukupni broj zabilježenih vrsta na planini Velebitu dosegao je 153 vrsta što čini Velebit jednom od planina s najraznolikijom faunom danjih leptira. Dodatno, u susjednoj Lici opisani su nalazi Polyommatus damon, P. ripartii, Lycaena dispar, Phengaris alcon ‘ekotip vlažnih travnjaka’ i Euphydryas maturna, redom vrsta od interesa za zaštitu.
Ovaj prilog dobavlja opis slabo poznatih Gornjih Numulitnih Vapnenaca iz sjeverno-dalmatinskog predgornog bazena Vanjskih Dinarida Hrvatske. Ta formacija nastala je na platformi tipa rampe, koja je ...pripadala umjerenoj sedimentacijskoj provinciji. Ona transgresivno naliježe na starije platformske vapnence i početno uključuje vapnence taložene u vrlo plitkim, ograničenim uvjetima, a zatim vapnence s diverzificiranom biotom. Slijed se svršava tonjenjem (tzv. drowning unconformity), koje se dogodilo unutar Bartonija na što upućuje biostratigrafija nađenih velikih foraminifera. Ova studija pokazuje da se povijest karbonatne platforme Vanjskih Dinarida proteže i u Bartonij, te da proučeni vapnenci dokumentiraju najmlađi, dosad nepoznati stadij u razvitku platforme. Jugozapadni rub Gornjo-numulitne platform bio je zasječen rasjedima i sklon kolabiranju te je pretstavljao izvor za megabreče taložene u susjednom bazenu. Taj sustav platforma-bazen pretstavlja novi element za razmatranje taložnog i tektonskog razvitka Dinarskoga predgorja.
Vodene muhe plesačice su sakupljane entomološkom mrežicom i aspiratorom tijekom travnja 2006., listopada 2007. i srpnja 2012. godine. Uzorkovanje je provedeno na šest lokacija. Od 15 sakupljenih ...vrsta u ovom istraživanju, 5 vrsta su novi nalazi za faunu Bosne i Hercegovine: Roederiodes macedonicus Wagner & Horvat, Wiedemannia (Philolutra) queyrasiana Vaillant, Wiedemannia sp. nov., Chelifera flavella (Zetterstedt) i Chelifera siveci Wagner. Do sada je zabilježeno 40 vrste iz 9 rodova. Ovo istraživanje pridonijet će boljem poznavanju faune vodenih muha plesačica, a osobito endema Dinarida i Balkanskog poluotoka te njihove rasprostranjenosti.
Područje Dinarida (zapadni Balkan) karakteristično je po kompresionim paketima bora i navlaka mezozojske i neogenske starosti s različitim iznosima smicanja, kao i različitim vremenima deformacija. ...Osim veoma kompliciranih strukturno-tektonskih odnosa, istraživana regija karakteristična je i po bušenjem potvrđenom naftno-plinskom sustavu koji je još potpuno nedovoljno proučen. Suvremeno istraživanje ugljikovodika se temelji na interpretaciji seizmičkih podataka, podacima iz bušotina, podacima organske geokemije, kao i izučavanju povijesti toplinskog toka. Osim toga metode strukturnog modeliranja nužne su za interpretaciju, rekonstrukciju i potvrdu ovih istraživanja. Modeliranje naftno-plinskih sustava koristi se za integraciju svih raspoloživih geofizičkih i geoloških podataka u modelu naftno-plinskih sustava, za simulaciju generiranja ugljikovodika i njihovu migraciju, kao bi se unaprijedila predviđanja nepoznatih lokacija nafte i plina, svojstva fluida, uključujući prostiranje zona s povišenim tlakom. Ova metoda daje poboljšane rezultate kod potpune procjene resursa, kao pojedinačnog bazena tako i cijele naftno-plinske provincije.
Rad prikazuje dva nova nalaza krasnika Anthaxia nigrojubata incognitana na području Hrvatske. Oba nalaza potječu iz planinskoga lanca Dinarida, jedan s Velebita, a drugi iz Gorskog Kotara. Budući da ...je ova vrsta prisutna u svim susjednim zemljama, potvrda ove vrste u Hrvatskoj bila je očekivana, no nalazi u svakom slučaju predstavljaju vrijedan nalaz za faunu kornjaša Hrvatske.
U okolici Bosanskoga Grahova u jugozapadnome dijelu Bosne i Hercegovine (vanjski Dinaridi) istražen je specifičan tip vulkanoklastičnih stijena – autoklastične stijene srednjotrijaske starosti. ...Izdvojena su dva osnovna tipa autoklastičnih naslaga: peperiti i hijaloklastiti. Geneza peperita povezana je s procesima smještanja lave u nekonsolidirane, vodom zasićene vapnenačke madstone koji imaju karakteristike taloženja u pelagičkome okolišu. S obzirom na specifičnu teksturu, mineralni sastav i mikropetrografske karakteristike hijaloklastiti predstavljaju genetski slijed na opisanome lokalitetu Bosansko Grahovo I, te su podijeljeni na a) in situ hijaloklastite, b) neznatno pretaložene hijaloklastite i c) pretaložene hijaloklastite. In situ hijaloklastiti i neznatno pretaloženi hijaloklastiti nastali su fragmentacijom užarene lave bazaltnoga sastava u doticaju s hladnom morskom vodom, dok pretaloženi hijaloklastiti predstavljaju dominantno vulkanski detritus s kojim je pomiješana mala količina klasta vapnenaca i/ili rožnjaka, te se smatra da je detritus pretaložen nakon fragmentacije, vjerojatno, u blizini primarnih magmatskih izljeva bazaltne lave. Svi tipovi stijena označavaju magmatsku aktivnost u dubokomorskim jarcima formiranim kao posljedica srednjotrijaske ekstenzije i normalnoga rasjedanja asociranoga s procesima nastajanja rifta. Opisane autoklastične stijene prvi su pronalazak autoklastičnih naslaga u vanjskim Dinaridima. Biostratigrafska odredba temeljena na nalazima konodontnih vrsta iz vapnenaca peperita (Neogondolella excentrica, Paragondolella excelsa, Paragondolella trammeri i Gladigondolella tethydis) upućuje na kasnoanizičku do ranoladiničku starost autoklastičnih naslaga Bosanskoga Grahova, a time i na početak vulkanske aktivnosti već u aniziku.
Učkarski zvončić (Campanula tommasiniana) je stenoendem planine Učke, koji se rasprostire na području od svega 6 do 7 km2 u pojasu između 50 i 1396 m nadmorske visine. Unutar areala ove vrste uočeno ...je pet uglavnom homogeno nastanjenih mikrolokaliteta. Veći dio populacije vrste uspijeva u pukotinama stijena i litica iznad 900 m n.m., unutar pojaseva klimazonalne termofilne te altimontanske i subalpinske šume bukve, iako su pojedini primjerci često zabilježeni u različitim sekundarnim staništima duž cijelog areala. Uslijed nedostatnog poznavanja biologije, gustoće populacije, genetske strukture populacije i potencijalnog protoka gena unutar i između mikropopulacija učkarskog zvončića, teško je točnije pretpostaviti stupanj njegove ugroženosti. Međutim, uništavanje primarnih staništa ovog stenoendema izrazito točkastog (diskontinuiranog) areala, može predstavljati stvarnu prijetnju njegovu dugoročnom opstanku, te je stoga vrlo važno strogo čuvati sva ustanovljena i potencijal na staništa ove vrste.
PDF
