During karate fight muscles work at a very high intensity, and their contractions are extremely strong. The movement pattern contains a great number of feints, dodges, frequent changes in movements' ...tempo and direction, hits and kicks, all of which is highly stressful for athlete's organism, including the immune system.
T lymphocyte subsets' distribution and selected cytokines in peripheral blood of three elite karate athletes aged 30 years old (range 21-31 years) with minimum 15 years of training experience were analysed in two experiments: at the beginning of the preparatory phase (a progressive test until exhaustion; an analysis of immune system's selected parameters and cardiorespiratory fitness measures, including VO
max, VE, AT, MVV, MET, Rf), and during the start-up period (Karate Championships; an analysis of selected parameters of the immune system).
Maximal effort caused an increase in total lymphocyte percentage (p<0.05). A decrease in Th cells in recovery (p<0.05 compared to post-exercise), and an increase in Th naïve cells in recovery (p<0.05) were observed. A significant increase in CD8
central memory cells (p<0.05) was found only after the progressive test, and no changes in both central and effector memory subsets of CD4
cells during the first experiment. An increase (p<0.05) in Treg and Th1 and a decrease (p<0.05) in Th2 cells' distribution during recovery time were found. Additionally, changes (p<0.05) in TNF-α, IL-6, IL-8, IL-10 and IL-12p70 were observed.
Post-effort disorder in immune balance activated compensation pathways involving CD4
cells. Treg and Th1 cells seem to be subsets of key importance involved in the anabolic effect of physical effort, at least among karate athletes.
Današnja klinička praksa, ali i istraživanja, temelje se na alo(homo)transplantaciji. Najzastupljeniji organ po broju u transplantacijskoj medicini svakako je bubreg. Transplantacija bubrega ...uvriježen je, najbolji i najekonomičniji način liječenja kronične renalne insuficijencije. Animalni modeli nužni su za istraživanja na području transplantacije organa. Najčešće korištena
životinja u istraživanju transplantacije bubrega je štakor. U modernim istraživanjima transplantacije bubrega uvriježila su se dva dobro poznata animalna modela: štakorski model kronične renalne insuficijencije i štakorski model transplantacije bubrega. Za rad i vršenje operacija na eksperimentalnim životinjama istraživač mora posjedovati međunarodni certifikat. Uzgoj, postupci
eutanazije, poslijeoperacijske analgezije, razmnožavanja, držanja životinja (nastambe, temperatura, hrana), kao i odlaganja životinjskih leševa i tkiva su visoko standardizirani. Većina današnjih istraživanja, kao i onih koja će se odvijati tijekom sljedećih nekoliko godina, usmjerena su k rješavanju problema oštećenja bubrežnog parenhima transplantata uzrokovanog toplom i hladnom ishemijom. S ciljem izbjegavanja biopsije transplantiranog bubrega istraživanja su i bit će usmjerena k razvoju metoda kontrastnog ultrazvuka u ranoj detekciji reakcije odbacivanja ili k određivanju serumskog markera za akutno odbacivanje transplantiranog bubrega. Također, sve vrste istraživanja bavit će se uzgojem vijabilnih organa za transplantaciju iz matičnih
stanica. Iz svega navedenog jasno je kako će različiti animalni modeli transplantacije bubrega imati važnu ulogu u budućim istraživanjima s ciljem povećanja broja transplantacija, kao i produljenja preživljenja transplantiranog organa.
Statini, inhibitori hidroksimetilglutaril koenzim A reduktaze, temelj su liječenja hiperkolesterolemije u kardiovaskularnih bolesnika. Osim učinka na sintezu kolesterola, imaju brojne druge učinke. ...Pleiotropni učinci statina su protu-upalni, imunomodulatorni, antioksidantni, antitrombotski i endotel-stabilizirajući. Svi spomenuti učinci mogli bi imati povoljne posljedice tijekom sistemskog odgovora na infekciju, tj. u sepsi, ali i u drugim sistemskim upalnim stanjima. Dan je pregled farmakoloških učinaka statina i pregled studija koje su ispitivale učinke statina u akutnom upalnom odgovoru i sepsi.
Makrolidni antibiotici zauzimaju važno mjesto u liječenju zaraznih bolesti radi relativno širokog spektra antimikrobnog djelovanja i neškodljivosti. Upravo je rasprostranjena primjena dovela do ...kliničkih zapažanja o učincima makrolida koja se ne mogu objasniti direktnim antibiotskim djelovanjem. Naime, postoje brojna izvješća o djelotvornosti makrolidnih antibiotika u liječenju kroničnih upalnih bolesti poput difuznog panbronhiolitisa, cistične fibroze, bronhiolitis obliterans sindroma, itd. Rezultati detaljnih kliničkih i pretkliničkih istraživanja pokazuju da makrolidni antibiotici imaju imunomodulatorna svojstva, dok se u osnovi dijela takvih učinaka nalazi i inhibicija proizvodnje faktora virulencije Pseudomonas aeruginosa i nastanka biofilma. Posljedice imunomodulatornog djelovanja makrolida vidljive su i pri liječenju zaraznih bolesti poput izvanbolnički stečene pneumonije i sepse, a očituju se kroz veću stopu preživljenja i kraći boravak u bolnici. Na kliničarima je da prepoznaju potencijal imunomodulacije uzrokovane makrolidima, dok znanstvenici koji se bave otkrivanjem novih lijekova trebaju usmjeriti svoje snage u pravcu otkrića novih imunomodulatornih makrolida koji neće biti antibiotici.
When nanoparticles enter the body, their interactions with cells are almost unavoidable. Unintended nanoparticle interaction with immune cells may elicit a molecular response that can have toxic ...effects and lead to greater susceptibility to infectious diseases, autoimmune disorders, and cancer development. As evidenced by several studies, nanoparticle interactions with biological systems can stimulate inflammatory or allergic reactions and activate the complement system. Nanoparticles can also stimulate immune response by acting as adjuvants or as haptens. Immunosuppressive effects have also been reported. This article gives a brief review of in vitro and in vivo research evidencing stimulatory or suppressive effects of nanoparticles on the immune system of mammals. In order to ensure safe use of nanosized particles, future research should focus on how their physical and chemical properties influence their behaviour in the biological environment, as they not only greatly affect nanoparticle-immune system interactions but can also interfere with experimental assays
Ko nanodelci vstopijo v organizem, pridejo v kontakt s celicami imunskega sistema. Nezaželene interakcije nanodelcev z imunskim sistemom lahko sprožijo molekularni odziv, ki lahko pripelje do toksičnih učinkov in povečane dovzetnosti organizma za okužbe, avtoimunska obolenja ter razvoj raka. Dosedanje raziskave so pokazale, da nanodelci lahko sprožijo vnetne in alergijske reakcije, lahko pa tudi aktivirajo sistem komplementa. Nanodelci lahko delujejo kot adjuvansi ali kot hapteni. Obstajajo pa tudi poročila, ki kažejo na sposobnost nanodelcev, da zavrejo imunski odziv. V članku bomo povzeli ugotovitve dosedanjih raziskav in vitro ter in vivo, ki so bile narejene na področju proučevanja vplivov nanodelcev na stimulacijo ali supresijo imunskega sistema sesalcev. Za zagotovitev varne uporabe nanodelcev moramo razumeti kako fizikalno-kemijske lastnosti nanodelcev vplivajo na njihovo obnašanje v biološkem okolju. Lastnosti nanodelcev moramo upoštevati tudi ob izvajanju poskusov, da se izognemo lažnim rezultatom zaradi potencialne interference nanodelcev z dejavniki v eksperimentalnem okolju. Čeprav je bilo do sedaj narejenih že več nanotoksikoloških raziskav, je vpliv nanodelcev na imunski sistem še vedno slabo razumljen. Sposobnost nanodelcev za modulacijo imunskega odziva narekuje potrebo po nadaljnjih raziskavah interakcij nanodelcev z imunskim sistemom.
Akutne respiratorne infekcije najčešće su infektivne bolesti i razlog najčešćih posjeta ordinacijama opće prakse. Za azitromicin je poznato da ima širok spektar djelovanja na većinu uzročnika ...pneumonija uključujući gram-pozitivne, gram-negativne i atipične mikroorganizme s dobrom kliničkom učinkovitosti pri peroralnoj primjeni, što omogućava ambulantno liječenje bolesnika mlađih od 65 godina bez kroničnih bolesti. Danas je poznato da azitromicin osim antimikrobnog ima i znatno imunomodulatorno i u okviru toga protuupalno djelovanje. Ovdje ce biti prikazano u prvom redu potencijalno protuupalno djelovanje azitromicina u infekcijama respiratornog trakta.
Imunomodulatori reguliraju imunološki odgovor. Imunostimulatori, poznati i kao adjuvanti, dodaju se cjepivima kako bi se ubrzala, produljila ili pojačala specifična imunoreakcija na određeni antigen. ...U potrazi za novim, učinkovitijim imunostimulatorima velik su potencijal pokazali derivati muramilpeptida. Muramilpeptidi su fragmenti peptidoglikana, prirodnih polimera koji izgra?uju stanične stijenke bakterija. Muramildipeptid (MDP), N-acetilmuramil-L- -alanil-D-izoglutamin, najmanja je strukturna jedinica peptidoglikana koja pokazuje imunostimulatornu aktivnost. Sastavni je dio i peptidoglikan monomera (PGM) izoliranog iz Brevibacterium divaricatum, koji je i sam učinkoviti adjuvant. Od brojnih poznatih derivata MDP-a posebno se ističu romurtid (MDP-Lys(L18), koji je odobrila američka Uprava za hranu i lijekove (Food and Drug Administration, FDA) i mifamurtid (L-MTP-PE), koji je odobrila Europska agencija za lijekove (European Medicines Agency, EMA). S obzirom na to da N-acetilglukozamin u strukturi MDP-a nije ključan za njegov imunostimulatorni učinak, pripravljeni su desmuramildipeptidi s različitim acilnim skupinama na N-kraju L-Ala-D-isoGln. Tako su primjerice proučavani adamantilni desmuramildipeptidi kod kojih je na dipeptid vezana lipofilna adamantanska podjedinica. Dodatnim vezanjem manoze na imunološki aktivne tvari omogućuje se njihova interakcija s lektinima specifičnima za manozu kao što su na primjer manozni receptori (MR) eksprimirani na makrofazima i dendritičkim stanicama. Time se omogućuje ciljana dostava pripravljenog, manoziliranog imunomodulatora. Moguće posljedice takvih sintetskih transformacija pojačane su aktivnosti polaznih aktivnih spojeva kao i izravan utjecaj na smjer imunoreakcije. To je pokazano na primjerima manoziliranog MDP-a, PGM-a i adamantil-tripeptida.
Povrh poznatog bakteriostatskog učinka makrolidi, uključujući azitromicin, mogu ublažiti kroničnu upalu i modulirati imunosni odgovor domaćina, a da ne utječu na njegovu sposobnost obrane od ...infekcija. Ovakva imunomodulacijska svojstva makrolida sve se više rabe u liječenju kroničnih upalnih bolesti dišnih putova u djece i odraslih. Danas je dugotrajna niskodozna primjena azitromicina široko prihvaćena i preporučuje se u liječenju cistične fibroze i bronhiektazija. Makrolidi se ispituju i rabe u liječenju kronične neutrofilne upale dišnih putova koja se često viđa u bolesnika s astmom rezistentnom na kortikosteroide i kroničnom opstruktivnom plućnom bolesti. Međutim potrebna su daljnja klinička ispitivanja koja trebaju prepoznati grupe bolesnika za koje je izgledno da će reagirati na takvo imunomodulacijsko liječenje.
Kad je Alexander Fleming otkrio prvi antibiotik, penicilin, ne samo da nije znao kako izolirati čisti penicilin, nego nije ni slutio koliko će to otkriće promijeniti svijet i medicinu u budućnosti, ...osobito kako će utjecati na razvoj infektologije. Analizirajući mehanizme djelovanja antibiotika, gotovo smo potpuno usredotočeni samo na njihovo direktno djelovanje na ciljni mikroorganizam. Većinom gotovo potpuno zanemarujemo druge potencijalne učinke, kao što je npr. njihovo imunomodulatorno djelovanje, koje može imati ne samo učinak u borbi protiv određene bakterije, nego potencijalno može dovesti do novih smjernica u liječenju infektivnih bolesti izazvanih drugim uzročnicima, ali moguće i nekih imunoloških poremećaja. U ovom radu kratko ćemo se osvrnuti na samo jedan, ali važan oblik imunomodulacije, protuupalni učinak antibiotika. U radu se donosi pregled do sada poznatih protuupalnih svojstava tri skupine antibiotika koje su u dosadašnjim istraživanjima pokazale najsnažnije protuupalno djelovanje: makrolidi, kinoloni i tetraciklini. Imunomodulacija uzrokovana antibioticima predstavlja još uvijek neotkriveno i uzbudljivo područje medicine, kako za znanstvenike, tako i za kliničare praktičare, a osobito za farmaceutsku industriju. Značajan preduvjet za razvoj ove discipline i novih spoznaja predstavljaju moderne multipleks laboratorijske tehnologije koje nam mogu pomoći da sagledamo i barem dijelom shvatimo svu kompleksnost imunoreakcija odgovornih u složenim procesima imunomodulacije. U ovom radu dali smo i sažet prikaz multipleks laboratorijskih metoda koje se koriste u bazičnim istraživanjima imunomodulatornih svojstava antibiotika, ali i koje bi mogle naći svoju primjenu u određivanju imunomodulacijskog učinka antibiotika u liječenju infektivnih bolesti praćenjem određenih imunoloških parametara, ali i moguće u nekim autoupalnim sindromima.
Prekomjerna težina i pretilost predstavljaju rastući medicinski i socioekonomski problem modernog društva s brojnim zdravstvenim posljedicama. Prekomjerna težina povećava rizik od nastanka kroničnih ...i degenerativnih oboljenja, od metaboličkih, kardiovaskularnih i malignih bolesti preko podložnosti infekcijama do više stope smrtnosti. Masno tkivo pored uloge skladištenja energije ima i brojne endokrine i imunološke funkcije. Ono može utjecati na razvoj inzulinske neosjetljivosti, nastanak metaboličkog sindroma, a lučenjem adipokina, čimbenika stvorenih u masnim stanicama, doprinosi upalnim procesima, pa se i iz tog razloga pretilost smatra kroničnom upalnom bolešću. U razvoju pretilosti značajnu ulogu imaju crijevne mikrobiote, koje obavljaju važne metaboličke funkcije u probavi, apsorpciji i metabolizmu hranjivih tvari. Također, pravilan razvoj crijevnog epitela i imunološkog sustava pod izravnim je utjecajem mikrobiote u crijevima. Metabolička endotoksemija jedan je od načina kako mikrobiote doprinose upalnim procesima u organizmu. Uz farmakološke i kirurške pristupe liječenju pretilosti, balansiranom prehranom i modulacijom crijevne mikrobiote primjenom probiotika i prebiotika može se doprinijeti kontroliranom mršavljenju.
PDF
