Geopolitički položaj Hrvatske uvjetovao je burnu povijest: brojne bitke i ratove na njezinu prostoru, sukobljavanje interesa između Istoka i Zapada, a osim toga tu je od davnine važno raskrižje ...trgovačkih putova. Te su činjenice pogodavale širenju brojnih epidemija zaraznih bolesti, koje su uzrokovale demografske promjene i utjecale na ekonomske, socijalne i kulturne prilike na tlu Hrvatske.
Nije stoga čudno što je traženje odgovora kako spriječiti i kako liječiti zarazne bolesti staro koliko i civilizacija i premda je osnovano samo na empiriji, ipak jako mnogo pridonosi i razvoju spoznaja u medicini. Sve do 19. stoljeća u traženju odgovora isprepliću se infektologija, preventivna medicina i javno zdravstvene odredbe. Na tim prostorima vrlo se brzo šire sve tekovine medicinskih dostignuća zapadne, latinske, grčke i arapske civilizacije. Godine 1343. zagrebački liječnik - biskup Jacobus de Placentia - imao je već bogatu medicinsku knjižnicu i htio otvoriti medicinsku školu u Zagrebu. Političke prilike mu to nisu dopustile, ali su dominikanci uspjeli u Zadru 1936. otvoriti prvo Sveučilište na ovim prostorima. Sve do 16. stoljeća i na tlu Hrvatske zadržalo se Hipokratovo i Galenovo, mijazmatičko shvaćanje o uzrocima zaraznih bolesti: u organizam izvana dospijevaju štetne tvari, koje onda kvare tjelesne sokove i nastaje bolest. Već godine 1546. Girolamo Fracastoro piše da su zarazne bolesti izazvane malim, nevidljivim tjelešcima - kontagio - koja se mogu prenositi direktno ili indirektno. Smatra da je borba protiv tih klica jedina ispravna borba protiv zaraznih bolesti. Razvoj hrvatske infektologije najbolje će nam predočiti povijesni pregled epidemija, koje su tim područjem vladale više od milenija. Promatranjem zaraznih bolesti ljudi su stjecali iskustva koja su ponavljali i stvarali propise radi zaštite od tih bolesti. To je rezultiralo otvaranjem prvih leprozarija, osamica, lazareta, karantena i dr., što je činilo primitivne oblike "zaraznih" bolnica. Ti su temelji infektologije počivali na empirijskoj, a ne na znanstvenoj medicini, ali su ipak doveli do spoznaje o kontagioznosti bolesti, o imunitetu nakon preboljele bolesti itd. Prvu brigu o zaraznim bolestima na tlu Hrvatske ubrzo su nakon pokrštavanja Hrvata preuzeli samostani (benediktinci, pavlini, ivanovci, franjevci i kasnije jezuiti). U najstarijim pisanim tragovima na latinici i glagoljici, posebno u Vinodolu, Trogiru, Zadru, Šibeniku, Dubrovniku, Splitu i Kotoru, nalazimo upute o postupku s kužnim bolesnicima. Prekretnica u razvoju infektologije učinilo je otkriće mikroskopa (Leeuwenhoek, 1632.-1723.), što je omogućilo vizualizaciju sitnih živih bića, koja se doduše još nisu dovodila u vezu s bolestima.
U članku se raspravlja o liječenju u kući infektološkog bolesnika nakon što je napustio bolnicu u regresiji ili rekonvalescenciji svoje bolesti, ili je bolest bila lakše prirode, pa je dovoljna ...ambulantna kontrola, kućna njega i liječenje. Ističu se neke osobitosti, kao što je infektivnost oboljele osobe, mikrobiološka i epidemiološka pozadina bolesti, te aspekt ekstramuralne infektološke intervencije u suvremenim uvjetima. Piše se o potrebi kućnog liječenja, o radnoj atmosferi u takvim uvjetima, o mogućim prednostima i nedostacima kućnog tretmana, te o uvjetima koje mora ispuniti bolesnik i njegova uža sredina, na jednoj strani i liječnik sa svojom ekipom na drugoj. Spominju se i poteškoće, ali se naglašava prevladavajuća profesionalna ambicija, afirmativni poticaji, intelektualna energija i emocionalna veza s oboljelom osobom. Naveden je niz problema, a odgovor se očekuje u rezultatima ovog tipa liječenja zaraznog bolesnika.
U članku se u prigodi 111. godišnjice rođenja podsjeća na prof. dr. Valtera Rukavinu (Rijeka, 1896.–1972.) kao iznimnu ličnost koja se je u zavičajnoj i nacionalnoj povijesti podjednako uspješno ...afirmirala kao izvrstan doktor medicine, infektolog, sveučilišni profesor, podjednako uspješan praktičar i znanstvenik, erudit i poliglot, zaljubljenik u umjetnost, ali i osebujan slikar–samouk… Školovanje je započeo u Rijeci, maturirao je u Sušačkoj gimnaziji, studirao u Innsbrucka Graza i Beča i Praga gdje je 1921. promaknut na čast doktora opće medicine. Profesionalnu karijeru započeo je u Zagrebu, nastavio kao kotarski liječnik u Vrbovskom, Križevcima, Osijeku i Zlataru. U međuvremenu se je u Epidemiološkom zavodu u Zagrebu usavršavao iz bakteriologije, epidemiologije, serologije, higijene i medicinske kemije. Na terenu uspješno provodi akcije na suzbijanju pjegavca i masovnog cijepljenja protiv škrleti i difterije, osniva zdravstvene stanice… Nakratko je u Zagrebu, tijekom rata biva premješten u Bosnu, vraća se u Zagreb, a zatim je od 1946. do smrti ponovno u Rijeci gdje pokreće odjel za zarazne bolesti koji će poslije prerasti u Kliniku Medicinskog fakulteta. Kao praktičara i znanstvenika zanimaju ga svi aspekti infektologije i graničnih područja, a najviše je postigao sustavnim istraživanjem i provedbom uspješnih mjera zaštite te konačnim iskorjenjivanjem velike epidemije bruceloze koja se u poslijeratnim godinama pojavila u Istri. Osim u više stručnih udruga, kao slikar samouk uspješno djeluje i u Udruženju likovnih umjetnika Hrvatske u Rijeci.
Članak prikazuje životni put i rad uglednog ruskog liječnika i znanstvenika Gabriela Frantsevich Vogralika koji je svoju karijeru i život posvetio istraživanju zaraznih bolesti. Bio je ugledni ...infektolog i epidemiolog, veliki organizator epidemiološke službe te ugledni profesor. Zajedno sa svojim kolegama ostavio je veliki trag u istraživanju zaraznih bolesti te razvio niz teorija u epidemiologiji, a
jedna od njih danas nam je poznata pod nazivom Vogralikov lanac.
Uvod: COVID-19 pandemija uzrokovala je značajne promjene u zdravstvu. Liječnici infektolozi bili su među najzahvaćenijima ovim promjenama. Međutim, nedostaju usporedbe o provođenju specijalističkog ...usavršavanja te razini zadovoljstva specijalizanata, kako prije, tako i tijekom razdoblja pandemije.
Metode: Proveli smo presječnu anketu među specijalizantima infektologije u Republici Hrvatskoj u razdoblju između svibnja i srpnja 2021. godine. Anketa je sadržavala 34 pitanja s Likertovom ljestvicom ili pitanja s višestrukim ponuđenim odgovorima o prekidima planiranog programa specijalizacije, edukativnim prilikama, radnim satima, simptomima sindroma izgaranja te općem zadovoljstvu.
Rezultati: Anketu su ispunila 52 (67.5%) specijalizanta infektologije Republike Hrvatske. Prije pandemije, 56.8% specijalizanata nije ostvarivalo rotacije po odjelima kako su definirane kurikulumom, a nakon više od godinu dana trajanja pandemije 63.5% specijalizanata tvrdilo je da radi isključivo s COVID-19 bolesnicima. Prilike za edukaciju prije pandemije uključivale su redovita predavanja za 61.4%, edukaciju izvan obaveznog kurikuluma za 59.1%, pohađanje kongresa i simpozija za 52.3% te predavanja među kolegama iste razine stručnosti za 27.3% sudionika istraživanja. Čak 11.4% specijalizanata nikada se nije susrelo sa svojim mentorom, dok ih je 59.1% imalo tek usputni susret. Prije pandemije 90.9% specijalizanata radilo je prekovremeno, a tijekom pandemije njih 96.1%. Simptomi sindroma izgaranja porasli su od razdoblja prije pandemije do onoga tijekom pandemije. Opće zadovoljstvo specijalizacijom palo je s prosječnih 3.1 (SD 0.9) prije pandemije na 1.9 (SD 0.9) tijekom pandemije.
Zaključci: Naša anketa među specijalizantima infektologije Republike Hrvatske ukazuje na probleme u prilikama za edukaciju te prekidima planiranih rotacija po odjelima prije pandemije. Ovi su problemi pogoršani tijekom pandemije te su uzrokovali veliki pad zadovoljstva specijalizanata. Potrebno je pomnije praćenje pridržavanja kurikuluma specijalističkog usavršavanja, kao i poboljšanje sustava mentoriranja te detekcija i aktivnosti za smanjenje sindroma izgaranja.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Nije poznato***- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal ...Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF