Uvod: Pectus excavatum, stečeno ili kongenitalno udubljenje prednje stijenke prsnog koša, najčešći je deformitet stijenke prsnog koša. Ljevkasta prsa zajedno s kokošjim prsima najčešći su deformiteti ...prsnog koša (oko 90%) s učestalosti od 1:400 novorođene djece. Ti pacijenti doživljavaju bitne psihosocijalne poteškoće i moguće fiziološke poremećaje s kardiopulmonalne strane. Liječenje ljevkastih prsa može biti provedeno na dva načina: kiruškim pristupom i nekirurškim. Tradicionalna procedura popravka ljevkastog prsnog koša izvodi se velikom otvorenom operacijom po Ravitchu i njegovim modifikacijama. Od 1998. dr. Donald Nuss publicirao je minimalno invazivnu tehniku operacije ljevkastih prsa koja koristi torakoskopsku vizualizaciju s malim postraničnim rezovima i privremeno postavljanje modelirane metalne šipke iza prsne kosti. Ova tehnika je bila brzo prihvaćena od mnogih kirurga, što je rezultiralo značajnim porastom broja operacija. Minimalno invazivni pristup za popravak ljevkastih prsa prihvaćen je u mnogim centrima kao metoda izbora, prvenstveno zbog povećane svijesti pacijenta i dobroga dugoročnog ishoda. U početku je ova procedura pokazala moguće rizike i komplikacije te su napravljene važne tehničke modifikacije koje su umanjile rizik i poboljšale ukupni rezultat. Cilj ovog rada je prikazati metodu
liječenja minimalno invazivne kiruške korekcije ljevkastih prsa u pedijatrijskih bolesnika po Nussovoj metodi. Kod nekirurškog liječenja ljevkastih prsa koristi se vakuum zvono koje se postavi na prednju stijenku prsnog koša i uz pomoć pumpice učini vakuum koji prednju stijenku prsnog koša izvlači prema naprijed. Zaključci: Procedura po Nussu je uspješna metoda kiruškog liječenja ljevkastih prsa u djece i odraslih. Operacijsko liječenje ljevkastih prsa po Nussovoj metodi daje uglavnom odlične estetske rezultate te subjektivno zadovoljstvo pacijenta.
U listopadu 1991. započela je edukacija medicinskih sestara (anesteziologije, intenzivne medicine, kirurgije), izrađen popis esencijalnih lijekova i medicinskih proizvoda, izračunata potrebna ...količina, napisan i u Ratnoj bolnici Topusko provjeren „Plan farmakoterapijskog postupka s ranjenicima“. Edukacija timova opće i hitne medicine, iako započeta, nije provedena. U bolnici su tehnički uvjeti (prostor, kreveti, opskrbljenost plinovima, strujom, vodom) riješeni prije napada na Karlovac, a dio organizacijskih i stručnih problema rješavani su tijekom rata. Prisutan je nedostatak kirurga i anesteziologa, anestezioloških tehničara, medicinskih sestara, fizikalnih terapeuta u hitnom prijemu, operaciji i JIM-u. Nedostajale su doktrine, znanje ratne medicine. Pristup trijaži i zbrinjavanju ranjenika nije uvijek bio jedinstven. Pojedini problemi su se rješavali kontaktima s klinikom. Pojavile su se
učestalije bolničke infekcije. Bio je prisutan burnout sindrom. Donacije lijekova i medicinskih proizvoda često su nestručno raspoređene. Mnogi se lijekovi nisu primjenjivali u RH, mnogima je istekao rok, nekih nije bilo dovoljno. Poslije Domovinskog rata iskustva, znanje i problemi „padaju u zaborav“, a liječnici koji su radili tijekom rata odlaze u mirovinu. Pojavom pandemije COVID-19 zdravstveni su djelatnici organizirali rad, pripremili resurse, doktrine. Broj anesteziologa nije dovoljan. Prisutan je – kao i u ratu – nedostatak anestezioloških i intenzivističkih sestara. Mnogi se problemi opet rješavaju „u hodu“. Radno je vrijeme veće, rad je naporan uz psihička opterećenja zbog bezizglednih situacija, nedostatka znanja, vještina nastaje „burnout sindrom“. Timski je rad opterećen problemima. Potrebno je stvoriti uvjete za rad kirurških timova u specifičnim uvjetima. Zdravstveni sustav moramo planirano i kontinuirano pripremati za rad u okolnostima katastrofa.
U 57-godišnje, prethodno zdrave postmenopauzalne žene suprapubična tvorba otvorene etiologije viđena je tijekom redovnoga ginekološkog ultrazvučnog pregleda. U razmaku od 50 dana tri transabdominalna ...ultrazvuka (UZV) i kompjuterizirana tomografija (CT) pokazale su rapidan porast u masi i veličini (od 5,6 x 1,1 cm do 11 x 6 cm na UZV, 19 x 11 cm na CT). Anamnestički, bolesnica je imala trombocitopeniju (1 x 109/L) i intrauterini uložak (IUD) s hormonalnim otpuštanjem. Karcinoembrijski antigen (CEA) bio je blago povišen (4.1 IU/L). Abdominalni CT s intravenskim kontrastom opisao je inkapsuliranu masu intenziteta masnog tkiva bez jasnoga primarnog sijela. Nije bilo znakova infiltracije ili invazije okolnih organa. Diferencijalna dijagnoza uključivala je lipom i low-grade liposarkom. Nakon eksplorativne laparotomije i kompletne ekstirpacije tumora (24 x 19 x 7 cm) iz Retziusovog prostora, patohistološka dijagnoza bila je lipom s negativnim estrogenskim i progesteronskim receptorima. Postoperativni tijek bio je uredan te je nakon godinu dana magnetna rezonancija (MR) pokazala da nema recidiva.
Uvod: Meningeomi su najčešći primarni tumori središnjeg živčanog sustava kod odraslih, te čine preko 30% svih intrakranijalnih tumora. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (World Health ...Organization - WHO) klasificiraju se kao benigni (WHO gradus I), atipični (WHO gradus II), te maligni/anaplastični (WHO gradus III). Ekstrakranijalni meningeomi, bez intrakranijalne komponente, vrlo su rijetki, te čine samo 1-2% slučajeva svih meningeoma. Prikaz slučaja: Šezdesetjednogodišnjem muškarcu s recidivom tumora etmoidnog sinusa lijevo, učinjena je endoskopska resekcija. Bolesniku je prije 7 godina (2015. g.) učinjena prva endoskopska operacija tumora etmoida lijevo. Patohistološki nalaz tada je pokazao da se radi o metastazi karcinoma bubrega. Bolesniku je prije 17 godina (2005. g.) učinjena desnostrana nefrektomija radi primarnog karcinoma bubrega. Rezultati opsežne imunohistokemijske analize reseciranog recidiva tumora upućuju na to da se radi o atipičnom meningeomu. S obzirom na dvije različite patohistološke dijagnoze, učinjena je revizija materijala prve endoskopske operacije, odnosno dodatna imunohistokemijska analiza. U spomenutoj naknadnoj imunohistokemijskoj analizi upotrijebljeni su, ranije nedostupni, specifični markeri potencijalnog metastatskog karcinoma bubrežnih stanica. Pokazalo se da su spomenuti specifični markeri negativni u oba uzorka, odnosno da se nije radilo o metastazi karcinoma bubrega, već o atipičnom meningeomu. Zaključak: Atipični meningeomi paranazalnih šupljina vrlo su rijetka stanja nerazjašnjene etiologije. Radikalna kirurška ekscizija bi trebala biti glavni cilj, kako bi se smanjila pojava recidiva. S obzirom na to da su atipični meningeomi skloni recidiviranju, potrebno je redovito praćenje takvih bolesnika.
Introduction: Meningiomas are the most common primary central nervous system tumors in adults, accounting for over 30% of all intracranial tumors. According to the World Health Organization (WHO), meningiomas are classified into three types: benign (WHO grade I), atypical (WHO grade II), and anaplastic/malignant (WHO grade III). Extracranial meningiomas, without the intracranial component, are very rare, making up 1-2% of all meningiomas. A case report: A 61-year-old male patient with a recurrent tumor of the left ethmoid underwent endoscopic resection. He was operated for the first time 7 years ago (2015) when the pathohistological diagnosis was a metastatic renal cell carcinoma. Seventeen years ago (2005), the patient had undergone right-sided nephrectomy due to primary renal cell carcinoma. The results of the extensive immunohistochemical analysis of the resected recurrent tumor tissue indicated that the tumor was an atypical meningioma. The revision of the material of the first endoscopic operation was performed. In the immunohistochemical analysis, we used specific markers of potential metastatic renal cell carcinoma which were unavailable earlier. It was shown that the mentioned specific markers were negative in both samples. Therefore, this was not a metastatic renal cell carcinoma but rather an atypical meningioma. Conclusion: Atypical meningiomas of the paranasal sinuses are a very rare condition of unclear ethology. Gross total resection should be the main goal of management to reduce recurrence. Regular follow-up is needed considering that atypical meningiomas tend to recur.
Gastroshiza je defekt trbušne stijenke kroz koji protrudiraju trbušni organi i često je udružena s drugim malformacijama. Najčešće se radi o crijevnim (tri četvrtine), rjeđe ju prate urološke, srčane ...i malformacije ekstrahepatičkog bilijarnog stabla. Duplikature žučnog mjehura u općoj populaciji su relativno rijetke i javljaju se 1 na 3000–4000. U ovom prikazu slučaja prezentirat ćemo slučaj novorođenčeta s gastroshizom udruženom s duplikaturom žučnog mjehura. Kod novorođenčeta je pronađena kompletna duplikatura žučnog mjehura s dva odvojena
duktusa cistikusa (tip 2 po Boydenu). Smjernica za postupak kod duplikature žučnog mjehura u novorođenčadi s gastroshizom nema, mi smo postupili po smjernicama za duplikaturu žučnog mjehura u općoj populaciji. Duplikature žučnog mjehura udružene s gastroshizom ne zahtijevaju aktivno kirurško liječenje ako nisu simptomatske ili ako ne postoji druga malformacija bilijarnog sustava.
Uvod: Rak dojke je najčešće dijagnosticirana zloćudna bolest u žena i vodeći uzrok smrti od raka u žena. Veličina tumora je ključan čimbenik u određivanju vrste i opsega kirurškog i onkološkog ...liječenja. Točno se utvrđuje slikovnim modalitetima poput mamografije, ultrazvuka i magnetske rezonancije (MRI) koja omogućuje najpouzdanije određivanje veličine tumora. Cilj našeg istraživanja bio je istražiti utjecaj preoperativne magnetske rezonancije dojke na kirurško liječenje novodijagnosticiranog raka dojke.
Materijal i metode: U studiju su bile retrospektivno uključene 241 bolesnice s novodijagnosticiranim karcinomom dojke koje su podvrgnute preoperativnoj mamografiji, ultrazvuku dojke i magnetskoj rezonanci između 2016. i 2020. godine u KBC-u Rijeka. Pacijentima je dijagnosticiran invazivni duktalni karcinom, invazivni lobularni karcinom, duktalni karcinom in situ ili kombinacija tipova. Kirurško liječenje uključivalo je jedan od sljedećih zahvata: kvadrantektomiju, kvadrantektomiju i biopsiju sentinel limfnog čvora, kvadrantektomiju i disekciju pazuha, mastektomiju i sentinel biopsiju ili mastektomiju i disekciju pazuha.
Rezultati: U usporedbi s histopatološkom veličinom tumora, MRI dojke je precijenio veličinu u 10% bolesnica. T stadij je podcijenjen u 5% bolesnica (p>0,050). Za usporedbu, ultrazvuk dojke precijenio je veličinu tumora u 12%, a podcijenio u 48% slučajeva (p<0,001). Slično, mamografija je precijenila veličinu tumora u 14%, a podcijenila u 62% slučajeva (p<0,001).
Zaključak: U bolesnica s novodijagnosticiranim rakom dojke, primjena preoperativne MRI dojke kao dopune mamografiji i ultrazvuku za lokoregionalno određivanje stadija značajno mijenja naknadno odluku kirurškog liječenja raka dojke.
Prema definiciji onkološka kirurgija je kirurgija kojoj je cilj liječenje maligne bolesti i otklanjanje smetnji koje su posljedica maligne bolesti kirurškim odstranjenjem primarnog tumora ili ...metastaze. Ona je još uvijek najučinkovitija metoda liječenja raka. U kirurgiji tumora zahvate možemo podijeliti na kurativne i palijativne. Kurativni kirurški zahvati su oni kojima se odstranjuje cijeli tumor s ciljem izlječenja bolesti. Palijativni kirurški zahvati u onkoloških pacijenata su oni kojima se otklanjaju komplikacije koje su posljedica maligne bolesti sa svrhom poboljšanja kvalitete života pacijenata. Primjenom preoperativnih kemoterapijskih i radioterapijskih protokola moguće je izazvati smanjenje tumorske mase i redukciju stadija bolesti, te na taj način inoperabilni tumor učiniti operabilnim. Sam princip onkološke kirurgije zasniva se na težnji da se što bolji terapijski učinak postigne sa što manje agresivnim zahvatom i minimalno invazivnom metodom.
Menisci su vezivno-hrskavične strukture koje imaju važnu ulogu u zaštiti zglobne hrskavice i stabilnosti koljena. Puknuće meniska predstavlja najčešću intraartikularnu patologiju koljenskog zgloba te ...je najčešći razlog izvođenja operacijskih zahvata na koljenu. Razvojem artroskopskih tehnika, artroskopska djelomična meniscektomija postala je metodom izbora u liječenju puknuća meniska. Iako je minimalno invazivan zahvat kojim se odstranjuje samo dio meniska, a nakon kojeg se bolesnici brzo vraćaju svakodnevnim aktivnostima, artroskopska djelomična meniscektomija dugoročno ima nepovoljan utjecaj na hrskavicu koljena, što rezultira ubrzanim razvojem osteoartritisa. Stoga se od devedesetih godina prošlog stoljeća sve više promovira metoda artroskopskog šivanja meniska kojom se nastoji sačuvati anatomska cjelovitost, a time i funkcionalnost meniska. Premda kliničke studije pokazuju zadovoljavajuće dugoročne rezultate nakon takvih zahvata, nažalost, i dalje se šivanje meniska ne izvodi dovoljno često. Cilj ovoga preglednog rada jest naglasiti važnost meniska u očuvanju hrskavice i stabilnosti koljena te na temelju podataka iz literature prikazati suvremene spoznaje o etiologiji, klasifikaciji, dijagnostici i liječenju puknuća meniska.
PDF
