Na pitanje mijenja li se psihopatologija kod djece i mladih veliki broj stručnjaka za mentalno zdravlje, roditelja i nastavnika odgovorio bi pozitivno, ali uz različita objašnjenja. Najčešći razlozi, ...prema brojnim ispitivanjima su: promjena obiteljskih odnosa, sve veći utjecaj okruženja i medija, povećani pritisak i očekivanja od mladih uz izostanak odgovarajuće podrške, kvalitetnija dijagnostika koja omogućuje profesionalcima bolji uvid u etiologiju problema i dr.
Ispitivanja usmjerena na prevalenciju pojedinih oblika ponašanja ukazuju na porast kako anksioznih tako i depresivnih poremećaja, ali u odnosu na temeljnu edukaciju procjenitelja naglasak se daje na različite etiološke faktore. Brojna ispitivanja usmjerena prema etiologiji psihotičnih poremećaja ukazuju na različitosti vezane u
odnosu na procjenitelje. Analiza postojećih klasifikacija ukazuje na promjene u pristupu. Veliki broj istraživača smatra da DSM ranije nije bio usmjeren na etiologiju, dok se prema prijedlogu DSM 5 mijenjaju kriteriji dijagnosticiranja što se reflektira i na procjene pojedinih dijagnostičkih skupina i terapijskih pristupa. Posebice se naglasak daje na deficit u kognitivnom kapacitetu koji počinje u razvojnom razdoblju, a smatra se da ima bitni utjecaj na razvoj mentalnih poremećaja. Promjena kliničke slike temeljem brojnih istraživanja ukazuju na nove spoznaje etiologije, posebice vezane uz funkcioniranje SŽS-a i povezanosti bioloških i psiholoških čimbenika, ali i promijenjenom dinamikom u obiteljskim odnosima te načinima školovanja što sve zahtijeva multidisciplinski pristup u dijagnostičkim procesima kao i daljnja istraživanja te povezanost kliničara i istraživača.
Brojni su eponimni nazivi u uporabi u prirodnim i tehničkim znanostima. U radu donosimo kontrastivnu analizu primjera engleskih i hrvatskih eponima koji se upotrebljavaju u tim dvama područjima. Cilj ...je analize utvrditi razlike između dvaju jezika na ortografskoj, gramatičkoj, sintaktičkoj i semantičkoj razini. Eponime smo prema semantičkome kriteriju podijelili u pet skupina; odabrani su primjeri te klasifikacije također dio kontrastivne analize.
Eponymous terms are frequently used in the language of science and technology. The paper deals with a contrastive analysis of examples of English and Croatian eponymous terms used in the language of science and technology. Most eponyms are persons, real historical figures, after whom a concept, a phenomenon, a process or a discovery is named, however, eponym may be any toponym, i.e. a country or a city, a brand name and even anything bearing a name.
The goal of the analysis was to describe the eponymous terms with respect to their orthography, grammar, syntax and semantics and to establish the differences between the two languages. A semantic classification of the eponyms has been proposed and the examples presented in the classification were analysed and compared contributing to the linguistic analysis.
The contrastive analysis has shown that in most cases an English eponymous term is also an eponym in Croatian, but there are a few exceptions showing that there are some English eponymous terms that are not eponyms in Croatian and vice versa. Most eponymous terms are of a permanent nature, only the ones that denote devices or products that have become obsolete remain to be used as historical terms. It has
been found that in both languages there are pairs of synonyms in which one term is an eponymous term and the other one is a non-eponymous term. It was established that, firstly, such pairs are not always cognitive synonyms but near-synonyms, and secondly, that the meaning of non-eponymous terms is much more transparent than the meaning of eponymous terms. In terms of syntax, the differences between the two languages are naturally substantial as Croatian is a language with an extensive case system and English is a case-poor language. The semantic classification revealed a wide variety of concepts that are named after scientists and engineers, reflecting the fact that eponymous terms constitute a large portion of the specialized vocabulary of science and technology.
Egzonimi su udomaćena imena stranih geografskih objekata koja se razlikuju od izvornih imena (endonima); npr. Azija, Beč, Prag, Rim, Sejšeli. Važan su dio kulturnog nasljeđa i jezičnog identiteta ...zajednice koja ih je stvorila i održala. Njima se na međunarodnoj razini bavi Radna skupina za egzonime, koja djeluje unutar Skupine stručnjaka za geografska imena pri Ujedinjenim narodima. U hrvatskoj jezikoslovnoj i geografskoj znanstvenoj zajednici rijetki se istraživači bave proučavanjem egzonima. Osobito su malobrojne analize koje se temelje na velikom broju egzonima. Svrha je rada dati prilog njihovu obuhvatnijem proučavanju razvojem metode klasifikacije egzonima, a njegov je cilj izložiti moguće klasifikacije i uputiti na njihovu primjenu. Rezultati istraživanja egzonima s pomoću ove metode mogu se uspoređivati s rezultatima istih istraživanja drugdje. U Hrvatskoj su imena država postigla najviši stupanj normiranja pa su uzeta kao primjer primjene klasifikacije prema motivaciji imenovanja i tipologije prema načinu udomaćivanja geografskih imena u hrvatskom jeziku.
Više od 200 papilomavirusa čovjeka (HPV) inficira stanice ljudskog epitela, od kojih su alfa i beta tipovi najopsežnije proučavani i analizirani. Alfa-tipovi HPV-a primarno inficiraju epitel ...sluznice, a samo manji njihov dio povezan je s više od 600.000 karcinoma godišnje širom svijeta na različitim anatomskim mjestima, posebno anogenitalnim i regijama glave i vrata. Najvažniji karcinom uzrokovan alfa-tipovima HPV-a jest rak vrata maternice, koji je vodeći uzrok smrti povezane s rakom kod žena u mnogim dijelovima svijeta. HPV kodiraju dva onkoproteina, E6 i E7, koji izravno sudjeluju u razvoju malignosti povezanih s HPV-om. Oni djeluju u sinergiji, ciljajući različite stanične puteve koji su uključeni u regulaciju kontrole staničnog ciklusa, apoptoze i polariteta stanica. U ovom su pregledu istaknute biološke posljedice papilomavirusa koji djeluju na različite stanične proteine na različitim anatomskim mjestima u razvoju malignih tumora izazvanih HPV-om, s naglaskom na tumore glave i vrata.
Kiekviena etninė kalba turi daugiau ar mažiau skolinių, tad jau XX a. pradžioje Hermannas Paulis sukuria pirmąją sistemą, mėginančią juos suklasifikuoti. Nors per pastarąjį šimtmetį buvo nuolatos ...bandoma surasti geriausią ir aiškiausią skolinių klasifikacijos schemą, nesunku pastebėti, kad pateikiami šių sistemų kriterijai yra labai panašūs ir persipinantys. Dėl to neretai susiduriama su sunkumais, bandant priskirti vieną ar kitą iš svetimos kalbos atėjusį žodį kuriai nors konkrečiai skolinių kategorijai. Ne mažiau neaiškumų kyla dėl skolinius įvardijančių terminų. Antai lietuvių kalboje greta sąvokos „skolinys“, vartojamos ir tokios kaip „svetimžodis“, „svetimybė“, „vertinys“, „barbarizmas“. Viena vertus, šitokia terminų gausa liudija kalbos turtingumą ir jos leksines galimybes bei padeda tiksliau apibūdinti skolinius. Kita vertus, ji įneša nemažai painiavos ir subjektyvumo vertinant lingvistinius reiškinius. Šiame straipsnyje buvo surinkti dažniausiai lietuvių kalboje vartojami ispanų kalbos skoliniai (ispanizmai) ir, juos susisteminus ir suklasifikavus į skirtingas grupes, sudarytas jų sąvadas. Darbe taip pat buvo aptarta gausi terminija, vartojama šiuolaikinėje lietuvių kalboje svetimos kilmės žodžiams apibūdinti, bei pagrįsta nuostata, kodėl straipsnyje buvo pasirinktas „skolinio“ terminas.
U prvome dijelu rada opisuju se fonološke, morfološke i sintaktičke značajke rivanjskoga govora. Nakon toga slijedi popis rivanjskih toponima popraćen toponomastičkim zemljovidom na kojemu je ...prikazan njihov razmještaj. Drugi je dio rada detaljna motivacijska raščlamba toponimijske građe. Radu je priloženo abecedno kazalo toponima.
Sindrom vaskulitisa obuhvaća heterogenu skupinu upalnih reumatskih bolesti kojima je zajedničko obilježje upala u stijenci krvne žile. Postavljanje dijagnoze vaskulitisa jedan je od najvećih izazova ...u medicini. Klinička slika vaskulitisa ovisi o opsegu zahvaćanja pojedinog organa ili organskog sustava kao i o ukupnom broju zahvaćenih organa. Veliki raspon kliničkih očitovanja vaskulitisa te niska incidencija bolesti otežavaju sustavno kliničko istraživanje vaskulitisa. Potrebe kliničke rutine kao i potreba provođenja sustavnih kliničkih istraživanja nameću potrebu jasnog razlikovanja pojedinih kliničkih entiteta. Predlagane su različite podjele vaskulitičnih sindroma: prema etiologiji, patogenezi, histološkom nalazu u zahvaćenim žilama, zahvaćenosti pojedinih organa i organskih sustava. U tekstu su kratko prikazane i komentirane novosti te recentne podjele i nomenklatura vaskulitičnih entiteta predloženi na drugoj konferenciji u Chapel Hillu.
During May, 2013, the vegetation on city walls has been studied in five old royal mining towns of Central Slovakia (Banská Belá, Banská Štiavnica, Kremnica, Nová Baňa, and Pukanec). In the four ...last-named towns, phytocoenological material was recorded according to the Braun-Blanquet method, providing 41 relevés. Analysis of data (Twinspan , DCA) grouped the relevés into four clusters: ass. Cymbalarietum muralis, Corydalidetum luteae, Asplenietum rutae-murarie-trichomanis, and the most hemerobic community dominated by Chelidonium majus. All communities are generally rather heterogeneous, with a large range of number of species and with frequent participation of accessory plants. In the observed localities, 22 epilithic mosses and 2 liverworts were recorded: the most common species appears Encalypta streptocarpa, Homalothecium sericeum, Tortula muralis, Hypnum cupressiforme, Schistidium apocarpum agg., and Bryum caespiticium.
Maja 2013 smo vzorčili vegetacijo mestnih zidov v petih starih kraljevih rudarskih mestih v srednji Slovaški (Banská Belá, Banská Štiavnica, Kremnica, Nová Baňa in Pukanec). V zadnjih štirh mestih smo naredili 41 vegetacijskih popisov po Braun-Blanquetovi metodi. Z analizo podatkov (Twinspan , DCA) smo dobili štiri klastre: Cymbalarietum muralis, Corydalidetum luteae, Asplenietum rutae-murarie-trichomanis in združbo z največjo hemerobijo v kateri dominira vrsta Chelidonium majus. Vse združbe so splošno zelo raznolike z velikim spektrom vrst v katerih so zelo pogoste slučajne vrste. Na proučevanih lokacijah smo zabeležili 22 epilitskih mahov and 2 jeternjaka. Najbolj pogoste vrste so: Encalypta streptocarpa, Homalothecium sericeum, Tortula muralis, Hypnum cupressiforme, Schistidium apocarpum agg. in Bryum caespiticium.
Habitat type 91E0 in Croatia extends to approximately 80,000 ha. It contains 16 types according to the National habitat classification of Croatia (NHC). They are based on phytosociological principles ...and are aligned with the level of association. They are:
E.1. Riparian alluvial willow forests (
Salicion albae
Soó 1930), poplar (
Populion albae
Br.-Bl. 1931) and white alder forests (
Alnion incanae
Pawl. in Pawl. et al. 1928)
Riparian alluvial willow and poplar forests (
Salicion albae
,
Populion albae
)
E.1.1.1. –
Salicetum albae-fragilis
Soó (1930) 1958
E.1.1.2. –
Salicetum albae
Isller 1926
E.1.1.3. –
Salici-Populetum nigrae
(R. Tx. 1931) Meyer Drees 1936
E.1.2.1. –
Populetum albae
(Br.-Bl.) Tchou 1947
E.1.2.2. –
Populetum nigro-albae
Slavnić 1952
Alluvial white alder forests (
Alnion incanae
)
E.1.3.1. –
Equiseto hyemali-Alnetum incanae
M. Moor 1958
E.1.3.2. –
Lamio orvalae
-
Alnetum incanae
Dakskobler 2010
E.2. Floodplain forests of pedunculate oak, black alder and narrow-leaved ash (
Alnion glutinosae
Malcuit 1929,
Alnion incanae
)
Swamp and floodplain forests of black alder narrow-leaved ash (
Alnion glutinosae
)
E.2.1.4. –
Frangulo-Alnetum glutinosae
Rauš (1971) 1973
E.2.1.6. –
Carici elongatae-Alnetum glutinosae
W. Koch 1926 ex Tx. 1931
E.2.1.7. –
Leucojo-Fraxinetum angustifoliae
Glavač 1959
E.2.1.9. –
Carici acutiformis
-
Alnetum glutinosae
Scamoni 1935
Alluvial and wetland forests of black alder, elms, narrow-leaved and common ash (
Alnion incanae
)
E.2.1.1. –
Fraxino angustifoliae-Ulmetum laevis
Slavnić 1952
E.2.1.2. –
Carici remotae-Fraxinetum excelsioris
W. Koch 1926 ex Faber 1936
E.2.1.3. –
Carici brizoidis-Alnetum glutinosae
Horvat 1938
E.2.1.5. –
Pruno-Fraxinetum angustifoliae
Glavač 1960
E.2.1.8. –
Stellario nemorum
-
Alnetum glutinosae
Lohmayer 1957
The article contains a description, area of distribution in Croatia, and diagnostic indicators for each type. For each type related types are listed, the corresponding code according to EUNIS-classification, and literature in which is described in more detail.
This article has practical importance because it helps in the identification and mapping of forest habitat types, and these tasks are currently being implemented in the Croatian forestry.
U radu je opisano 16 šumskih stanišnih tipova iz Nacionalne klasifikacije staništa Republike Hrvatske koji su obuhvaćeni stanišnim tipom 91E0* Natura 2000. On je prioritetni europski stanišni tip, a odnosi se na močvarne, povremeno poplavne i vlažne šumske zajednice. Od drveća prevladavaju – ovisno o tipu – uskolisne vrbe, bijela i crna topola, bijela i crna joha, poljski i obični jasen. U prizemnom su sloju glavne higrofilne vrste uz veći ili manji udjel biljaka iz okolnih šuma viših položaja. U članku je europski stanišni tip 91E0* detaljnije prikazan, a svaki stanišni tip iz nacionalne klasifikacije predstavljen je kratkim opisom s arealom i dijagnostičkim pokazateljima. Također su navedeni i njegovi povezani tipovi, odgovarajući kôd prema EUNIS-ovoj klasifikaciji i literatura u kojoj je podrobnije opisan. Članak ima praktičnu važnost jer pomaže u prepoznavanju i kartiranju šumskih stanišnih tipova, a ti se zadaci upravo provode u hrvatskom šumarstvu.
Poznavanje položajne točnosti geoprostornih informacija o šumama, dobivenih interpretacijom satelitskih snimaka, ima veliko značenje. Posljedice odluka koje su temeljene na podacima nedovoljne ili ...nepoznate kvalitete mogu biti vrlo negativne. U ovome radu istražena je točnost zatvorenih linijskih objekata kojima su predstavljene granice šumskog pokrova. Implementacijom postupka segmentacije snimke korištenjem svih multispektralnih kanala te klasifikacijom tako definiranih segmenata pomoću posebnih pravila, efikasno su izdvojene površine pod šumama. Empirijskom analizom temeljenom na usporedbi testnog i referentnog linijskog sadržaja, pokazano je da kartografska generalizacija doprinosi poboljšanju točnosti granica šuma, te da adekvatna obrada podataka daljinskih istraživanja srednje prostorne rezolucije može rezultirati vektorskim podacima zadovoljavajuće kvalitete.
Knowledge about positional accuracy of forest geospatial information, obtained by interpretation of satellite imagery, is of great significance. The consequences of the decisions that are based on data with insufficient or unknown quality could be very negative. This paper investigates the accuracy of closed linear shapes that represented boundaries of forest cover. Forest areas are effectively extracted from Landsat image by implementing the process of multiresolution image segmentation (figure 4), using all bands. Multispectral classification of defined segments was performed by special rules. The results of object-oriented classification showed that an overall accuracy from 99 reference points was better than 90 % (table 1), which can be considered as a very good result. The number of forest polygons, obtained by satellite imagery classification, was reduced by 37 times by cartographic aggregation (figure 5). The Polynomial Approximation with Exponential Kernel (PAEK) method was used for cartographic smoothing of the forest polygons, which smoothes lines in relation to a softening tolerance (tolerances from 30 m to 180 m were used in this research) (figure 6). The positional accuracy assessment of the boundary of forest areas, based on procedure of comparing a tested lines to a reference lines, showed that the best results were obtained by PAEK smoothing with 150 m and 180 m tolerances (CMAS = 49 m, according to STANAG 2215) (tables 2 and 3, figure 8).
The findings of this empirical research showed that cartographic generalization contributes to improvement of the forest boundaries accuracy, as well as the appropriate processing of the medium spatial resolution remotely sensed data can result in satisfactory quality of vector data.
PDF
