Iako promatrači vršnjačkog nasilja aktivno ne sudjeluju u vršnjačkom nasilju, njihove reakcije mogu odigrati važnu ulogu u zaštiti žrtve. Cilj je rada ispitati u kojoj mjeri socijalne vještine, ...prepoznavanje primjerenih reakcija u situacijama vršnjačkog nasilja te samodjelotvornost i subjektivne norme vezane uz zaštitu žrtve mogu predvidjeti pomaganje žrtvi. U istraživanju su sudjelovali učenici od 12 do 14 godina (M = 12.69; SD = 0.72) iz deset europskih škola (Španjolske, Malte, Velike Britanije i Irske). Od početnog uzorka 359 učenika analizirani su odgovori 226 učenika (54.9% djevojčica) koji u situacijama vršnjačkog nasilja nisu bili žrtve i/ili nasilnici te su izjavili da u situacijama vršnjačkog nasilja nastoje pomoći žrtvi (70.8%) ili da u situacijama vršnjačkog nasilja ne čine ništa, ali smatraju da bi trebali pomoći (29.2%). Sudionici su ispunjavali online upitnik u školi, uz nadzor nastavnika. Upitnik se sastojao od niza skala, konstruiranih ili prilagođenih za potrebe ovog istraživanja kojima smo ispitali ciljane varijable: Upitnik nasilnik/žrtva, Skala empatije, Skala percipiranih socijalnih vještina, Skala samodjelotvornosti u zaštiti žrtve, Skala subjektivnih normi vezanih uz zaštitu žrtve te Upitnik primjerenosti reakcija u situaciji vršnjačkog nasilja. Doprinos promatranih varijabli u objašnjenju ponašanja pomaganja žrtvi ispitan je primjenom hijerarhijske logističke regresijske analize. Rezultati pokazuju da ispitane varijable u posljednjem koraku objašnjavaju između 18% i 25% varijance pomaganja žrtvi. Prepoznavanje primjerenosti reakcija u situacijama vršnjačkog nasilja (primjerenost asertivnih reakcija i neprimjerenost agresivnih i pasivnih reakcija) te samodjelotvornost u zaštiti žrtve značajni su pozitivni prediktori pomagačkog ponašanja. Dobiveni rezultati upućuju na važnost prepoznavanja i osvještavanja primjerenih reakcija promatrača u kontekstu vršnjačkog nasilja te jačanja samodjelotvornosti s ciljem povećanja vjerojatnosti pomaganja žrtvi.
Although bystanders do not actively participate in situations of peer violence, their reactions can play an important role in protecting the victim. Therefore, this paper aims to examine to what extent social skills, recognition of appropriate reactions in peer violence situations, and self-efficacy and subjective norms related to victim protection can predict the helping behaviour. Students aged 12 to 14 (M = 12.69; SD = 0.72) from ten European schools (from Spain, Malta, UK and Ireland) participated in the study. From the initial sample of 359 students, 226 students (54.9% of girls) stated that were exclusively bystanders in bullying situations (and not victims and/or bullies). In this paper, we have focused on two groups of bystanders: those who report that they are trying to help victims in situations of peer violence (70.8%) and those who do not do anything in situations of peer violence, but think that they should help the victim (29.2%). The participants filled out an on-line questionnaire with teachers' supervision. It consisted of a series of scales, constructed or adapted for the purpose of this research: Bully/victim questionnaire, Empathy scale, Social skills scale, Self-efficacy and subjective norm for protecting the victim scale, and Questionnaire about the appropriateness of reaction in a bullying situation. Hierarchical logistic regression was conducted to check the contribution of studied variables in the prediction of helping behaviour. Results show that the examined variables explain between 18% and 25% of the variance in helping behaviour. Recognizing the appropriateness of reactions in peer violence situations (the appropriateness of the assertive, the inappropriateness of passive and aggressive reactions) and self-efficacy in victim protection are significant positive predictors of helping behaviour. The obtained results point to the importance of raising awareness of appropriate bystander reactions in situations of peer violence and enhancing self-efficacy to increase the likelihood of helping the victim.
Institucionalna igra moči Sedmak, Mateja; Medarić, Zorana
Javnost (Ljubljana, Slovenia),
12/10/2018, 2018-12-10, Volume:
25, Issue:
sup1
Journal Article
Peer reviewed
Prispevek obravnava izkušnjo nasilja migrantk v okviru zdravstvenega sistema, natančneje na področju spolnega in reproduktivnega zdravja. Osredotoča se na institucionalno nasilje v obliki ...diskriminatornih praks, omejitev v dostopu do pravic, kršenja pravic, zlorabe moči zdravstvenega osebja in drugo. Rezultati kvalitativne študije, izvedene med zdravstvenim osebjem in migrantkami na območju treh obalnih občin, izpostavijo obstoj diskriminacije, nesprejemanje drugačnih kulturnih praks ravnanja in omejitve v dostopu do ustrezne zdravstvene obravnave. Pri tem so ključni komunikacijski izzivi, ki izvirajo iz nepoznavanja slovenskega jezika, (posledično) slaba informiranost migrantk ter otežen dostop do (ustreznih) zdravstvenih storitev. Problematično je tudi pomanjkanje medkulturnih kompetenc zdravstvenega osebja in primanjkljaj sistemskih rešitev na področju spolnega in reproduktivnega zdravja, ki bi naslavljale migrantke.
Osim u klasične oblike nasilja (fizičko, verbalno, relacijsko, seksualno, ekonomsko i kulturalno), djeca su u novije vrijeme uključena u nasilnička ponašanja posredstvom elektroničkih medija. Ovaj ...rad donosi pregled literature koja se bavi nasiljem među djecom, s ciljem utvrđivanja sličnosti i specifičnosti elektroničkog nasilja u odnosu na klasične oblike. Sličnosti ovih oblika nasilničkog ponašanja među djecom se prvenstveno manifestiraju u preklapanju ključnih elemenata definicije zlostavljanja među djecom te povezanosti između činjenja elektroničkog i klasičnih oblika nasilja, odnosno povezanosti između doživljavanja obaju oblika nasilja. S druge strane, postoje stajališta da je elektroničko nasilje specifična pojava koja se od klasičnog nasilja među djecom razlikuje prema obilježjima ključnih elemenata definicije nasilničkog ponašanja, anonimnosti «počinitelja» nasilja, širine publike te visokoj dostupnosti nasilnih sadržaja u svakom trenutku. Također, u radu se uspoređuju čimbenici rizika i zaštite (na individualnoj, obiteljskoj, školskoj i vršnjačkoj razini) za uključenost djece u klasično i elektroničko nasilje. Iako je pojavnost elektroničkog nasilja u svijetu i u Hrvatskoj još uvijek znatno niža od klasičnih oblika nasilja, zbog utvrđenih specifičnosti elektroničkog nasilja, važno je da aktualni programi prevencije nasilja među djecom implementiraju i određene aktivnosti ciljano usmjerene na smanjivanje elektroničkog nasilja među djecom.
Recently, the topic of violence in schools is being addressed more often as part of research studies. So far, very little is known about vertical violence that ascends from teachers and other staff ...towards the school principal. The aim of this study was to examine the association between experiencing violence in the workplace and satisfaction with work and life among primary school principals in the Republic of Croatia. This study included a total of 483 principals (27.7% male and 72.3% female) from different regions across the Republic of Croatia. Relevant data were collected using the Socio- Demographic Characteristics Questionnaire, the Workplace Harassment Scale, the Life Satisfaction Scale, as well as the Job Satisfaction Survey. Our results show that as many as 55.5% of the participants reported experiencing at least one form of violence in their workplace on a regular basis, while 40.8% reported experiencing some form of violence more rarely. Only 3.7% of the participants reported that they had not experienced any form of violence. Based on correlation analyses, we found that principals who were more likely to experience violence in the workplace reported lower work and life satisfaction. In addition, regression analyses showed that violence experienced in the workplace was a statistically significant individual predictor of job satisfaction. Principals who were more likely to be exposed to violence in the workplace also reported lower life satisfaction in general and job satisfaction was a significant mediator in this regard. Our findings highlight the need to prevent incidents of school violence against principals since this could result in harmful consequences with respect to the school staff and their relationships, and subsequently reflect poorly on the students and reputation of the school.
The main aim of the study is to test whether the predictors of traditional peer violence consistently obtained in previous studies may also be good at predicting electronic peer violence. The ...predictability of individual (age, gender, school success), family (parental punishment, warmth, monitoring and permissiveness) and peer variables (number of friends, peer acceptance, previous victimization) were examined. The study included 880 students of fifth to eighth grade. Individual and peer variables were measured with a Questionnaire on violence among school children (UNSD) and parental variables with the Parental behavior questionnaire (URP-29). The results obtained by hierarchical regression analysis showed that the selected variables explain about 30% of the total variance of traditional violence and about 10% of the total variance of electronic violence. All the assumed variables proved to be significant predictors of traditional violence, while electronic violence had a smaller number of significant individual and family predictors. We can conclude that the current predictors of traditional violence only partially explain electronic violence, so we need to include some additional variables in order to better predict electronic peer violence (e.g., frequency of use of media, electronic victimization, etc.).
Cilj istraživanja bio je usporediti prevalenciju nasilja u odnosu na prevalenciju zlostavljanja kao fenomena koji uključuje strože kriterije određenja (moć i namjera) iako sadržajno koristi iste ...opise ponašanja. Uspoređena je prevalencija tjelesnog, verbalnog i elektroničkog nasilja u odnosu na iste oblike zlostavljanje, u razmaku od 5 godina. Također se usporedila mogućnost predikcije nasilja u odnosu na zlostavljanje koristeći se istim prediktorima koji su se pokazali konzistentnima u predviđanju nasilja u prijašnjim istraživanjima (dob, spol, prethodna viktimizacija, emocionalna kompetencija, broj prijatelja, vršnjačka prihvaćenost, školski uspjeh i školska klima). U istraživanju su sudjelovali učenici od petog do osmog razreda osnovne škole. U prvom valu prikupljanja podataka sudjelovalo je 880 učenika (48% dječaka) prosječne dobi M =12,81 (SD = 1,151) koji su samoprocjenjivali vršnjačko nasilje, a u drugom valu 496 učenika (42,9% dječaka) prosječne dobi M = 12,49 (SD = 1,181) koji su samoprocjenjivali vršnjačko zlostavljanje. Rezultati istraživanja pokazali su porast prevalencije zlostavljanja u odnosu na prevalenciju nasilja, posebice u vidu žrtava i počinitelja-žrtava elektroničkog zlostavljanja. Odabranim prediktorima bolje smo uspjeli objasniti vršnjačko zlostavljanje od vršnjačkog nasilja. Rezultati su raspravljani u kontekstu porasta problema vršnjačkog nasilja kao i poduzimanja mjera prevencije.
Prvi cilj rada bio je utvrditi udio vršnjačkoga nasilja u gradu
Splitu u Hrvatskoj. Drugi cilj bio je povezati vršnjačko nasilje
s općim i psihosocijalnim varijablama, ponašanjem te sa
školskim ...okruženjem. Ovo presječno istraživanje s upitnicima
za samoispunjavanje provedeno je na 567 djece, koja su
anonimno procjenjivala svoj status (klasificirani kao nasilnici
te kontrolna skupina), te 166 nastavnika, koji su procjenjivali
druge varijable. Djeca u uzorku bila su odabrana iz 21
škole. Rezultati su pokazali da je 16,3% djece bilo uključeno
u agresivno ponašanje. Regresijska analiza pokazala je da je
skupina nasilne djece u odnosu na kontrolnu skupinu
značajno više povezana s agresivnim ponašanjem,
odobravanjem agresivnosti, i s muškim spolom. Prevalencija
i povezanost različitih varijabli podudaraju se s rezultatima
drugih međunarodnih studija. Prioritet će imati intervencije
za dječake koji pokazuju nasilničko ponašanje i imaju
nasilne stavove, kao i za njihove obitelji.
Cilj je ovoga rada analizirati i usporediti medijsko izvještavanje oslučaju obiteljskoga nasilja na studiji slučaja (ubojstvo bivše supruge 14.listopada 2020. u Koprivnici) u nacionalnim i ...regionalnim novinamada bi se utvrdilo postoji li razlika u pristupu i načinu izvještavanja.Analizira se poštuju li novinari Kodeks časti hrvatskih novinara uizvještavanju, koriste li iste ili različite izvore informiranja, u kojimsu okvirima (frames) tekstovi napisani te koriste li pojam obiteljskoganasilja. U istraživanju je korištena metodologija analize sadržaja kojomje obuhvaćeno sveukupno osam članaka u pet dnevnih novina, odčega troje dnevne novine izlaze na nacionalnoj razini (Večernji list,Jutarnji list i 24 sata), a dvoje na regionalnoj razini (Novi list i SlobodnaDalmacija), te dva regionalna tjednika (Podravski list te Glas Podravine iPrigorja). Mediji imaju središnju ulogu u oblikovanju javnoga mišljenjai utječu na ponašanje ljudi te je izuzetno važno kako izvještavaju o takoozbiljnom i velikom društvenom problemu.
The aim of this study is to analyse and compare media reports about acase of family abuse on the case study (murder of ex-wife on October14th 2020 in Koprivnica) in national and regional newspapers todetermine whether there is a difference in the approach and way ofreporting. It is analysed whether journalists obey the Code of Ethics ofCroatian journalists in reporting, if they use the same or different sourcesfor obtaining information, in which frames the reports are written andwhether the term family abuse is used. The study uses methodology ofcontent analysis, containing eight articles from five daily newspapers,out of which three daily newspapers are released on the national level(Večernji list, Jutarnji list and 24 sata), and two on a regional level (Novilist and Slobodna Dalmacija) and two regional weekly newspapers(Podravski list and Glas Podravine i Prigorja). Media have the centralrole in creating public opinion and influence people's behaviour so it isof high importance the way we report about such serious and crucialsocial problem.
Rušenje njujorških tornjeva 2001. godine i izravni prijenos tog događaja diljem planete unio je novu paradigmu ratovanja putem medija. Vremenski razmak između prvog i drugog udara u WTC pokazao se ...kao povoljan trenutak za kamermane i fotografe da instaliraju svoju tehniku kako bi gledaocima kod udara drugog aviona omogućili emitovanje slike uživo. Uznemirujuće slike u rekordnom su roku obišle svijet, a njihov karakter iz dokumentarnog prerastao je u simbolički. Došlo je do hipertrofije značenja koja je vodila ka slikovnoj produkciji kodiranoj eksplicitnim sadržajima nasilja i traume. Novonastali medijski ambijent obrazovao je nove mentalitete gledanja i novu vizualnu pismenost. Umjetnost koja nastaje u periodu od 11. septembra 2001. godine naovamo indikator je novog društvenog poretka koji je slikama dao brutalnu moć stvarnog.
Cilj ovog teksta je da detektira neke primjere iz savremene umjetničke produkcije—prvenstveno radove Hansa Petera Feldmanna, Douga Ashforda, Francisa Alÿsa, Thomasa Hirschorna i Munira Fatmija—i da na njima načini svojevrsnu analizu fenomena gdje savremene umjetničke prakse obrađuju pitanja koja je nametnula postseptembarska slikovna erupcija. Pritom se umjetnički radovi navedenih umjetnika koriste kao primarni izvor u artikuliranju perspektive boljeg razumijevanja nove uloge medija.
Rad se bavi problematikom elektroničkog nasilja i reakcijama adolescenatana takav oblik nasilja. Pregledom strane i domaće literature autori donose definiciju nasilja, dosadašnja istraživanja ...vršnjačkog nasilja svih vrsta, a poseban naglasak stavlja se na osobitost elektroničkog nasilja kao takvog te njegovu usporedbu s klasičnim oblicima vršnjačkog nasilja. Pregledom literature o spremnosti
na prijavu nasilnog ponašanja i kaznenih djela, autori su pokušali objasniti jesu li adolescenti spremni reagirati odnosno prijaviti elektroničko nasilje te koji su mogući razlozi za nereagiranje. U konačnici, u raduse navodi potreba za preventivnim djelovanjem prije
nego sanacijom mogućih teških posljedica koje nasilje na društvenim mrežama može ostaviti ne samo na žrtvi nego i na činitelju nasilja. Posebnost ovoga rada je u tome što otvara niz pitanja budućim istraživačima kako klasičnog, tako i elektroničkog oblika nasilja.
PDF
